Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja današnjice. Iako se često promatra kao jedinstveno stanje, novo istraživanje upućuje na to da bi ADHD zapravo mogao imati više različitih podtipova.

To bi u budućnosti moglo značajno promijeniti način na koji se pristupa dijagnozi i liječenju.

Što je ADHD i koliko je čest?

ADHD je neurorazvojni poremećaj koji utječe na pažnju, kontrolu impulsa i razinu aktivnosti.

Simptomi se mogu razlikovati po intenzitetu, a kod većine djece (otprilike 60 %) riječ je o umjerenim do težim oblicima.

Danas se liječenje ADHD-a najčešće prilagođava dobi djeteta i uključuje kombinaciju lijekova i bihevioralne terapije.

Novo istraživanje – postoje tri tipa ADHD-a?

Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Psychiatry donosi zanimljive uvide – prema njemu, ADHD se može podijeliti na tri različita podtipa.

Znanstvenici su analizirali moždane strukture i kemijske procese kod više od 1.100 osoba s ADHD-om te otkrili da poremećaj ne utječe jednako na sve.

Prepoznata su tri obrasca:

• teški kombinirani tip s emocionalnom disregulacijom
• pretežno hiperaktivno-impulzivni tip
• pretežno nepažljivi tip.

Svaki od ovih tipova ima svoje specifične neurobiološke karakteristike.

Što razlikuje pojedine tipove?

Pretežno nepažljivi tip povezan je s promjenama u dijelovima mozga odgovornima za održavanje pažnje i filtriranje distrakcija.

S druge strane, hiperaktivno-impulzivni tip pokazuje poteškoće u dijelovima mozga koji kontroliraju impulzivnost i regulaciju ponašanja.

Ova dva tipa već su dobro poznata u kliničkoj praksi.

No, treći tip – kombinirani oblik s izraženom emocionalnom disregulacijom – donosi nove spoznaje.

Kod ovog tipa uočene su:

• opsežnije promjene u mozgu
• dugotrajniji problemi s regulacijom emocija
• veća povezanost s poremećajima raspoloženja.

Također, uključuje složene promjene u više neurotransmiterskih sustava (serotonin, dopamin, acetilkolin i histamin), što može objasniti zašto ovaj tip često slabije reagira na standardne stimulativne lijekove.

Hoće li se promijeniti liječenje ADHD-a?

Ova otkrića otvaraju mogućnost razvoja individualiziranog pristupa liječenju. Drugim riječima, u budućnosti bi terapija mogla biti prilagođena konkretnom tipu ADHD-a, umjesto da se primjenjuje isti pristup za sve.

Ipak, stručnjaci naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se jasno utvrdilo koji tretmani najbolje djeluju za pojedine podtipove.

Kako se ADHD danas dijagnosticira i liječi?

Dijagnoza ADHD-a postavlja se kroz više koraka jer ne postoji jedan jedini test koji može potvrditi poremećaj.

Liječenje najčešće uključuje kombinaciju:

• bihevioralne terapije
• lijekova (stimulansi i nestimulansi).

Pristup ovisi o dobi:

• kod djece mlađe od šest godina naglasak je na edukaciji roditelja i upravljanju ponašanjem
• kod starije djece koristi se kombinacija terapije i lijekova.

Bihevioralna terapija pomaže djeci razviti samokontrolu i smanjiti problematična ponašanja, dok roditelji uče kako pružiti adekvatnu podršku.

Pročitajte i ove članke:

• ADHD dijagnoza: Neki još misle da je riječ o mitu! Razgovarali smo sa psihologinjom koja je cijeli život posvetila ovom poremećaju
• 18 znakova upozorenja da vaše dijete možda ima ADHD
• Dijete s ADHD poremećajem i škola: Kako možete pomoći?

• adhd
• istraživanje
• tipovi ADHD-a

Učitaj više izvora