Socijalnoj psihologinji dr. sc. Susan Newman prijateljica je u razgovoru povjerila da često poželi da može ispočetka kada je riječ o roditeljstvu. Iako su njezina odrasla djeca vrlo uspješna – dvoje su odvjetnici, a treće je direktor velike korporacije – i dalje osjeća da je pretjerano naglašavala važnost akademskog i sportskog uspjeha.

Sama dr. sc. Newman se prisjetila da je, odgajajući svoje dijete, bila usmjerena na to da bude “dobar roditelj”, no teško je izbjeći zamku društva koje neprestano slavi postignuće.

U svojem tekstu za Psychology Today upozorava da i najbolji roditeljski motivi mogu dovesti do pretjeranog pritiska na djecu. U želji da budemo podrška, da budemo uključeni i angažirani roditelji, često nesvjesno utječemo na djecu više nego što mislimo.

Jennifer Breheny Wallace, autorica knjige Never Enough: When Achievement Culture Becomes Toxic – and What We Can Do About It, pitala je 6.500 roditelja u istraživanju slažu li se s izjavom “Volio/ljela bih da je djetinjstvo danas manje stresno za moju djecu.“.

Roditeljska očekivanja često se javljaju i prije rođenja djeteta – osjete li da se dijete u trbuhu puno miče, neki roditelji odmah pomisle kako će ono jednog dana biti sportaš, dok drugi, ako primijete da se dijete umiri uz glazbu, zamišljaju budućeg pijanista. No, visoka očekivanja mogu izazvati anksioznost i kod roditelja i kod djece.

Kako ističe Wallace, problem nastaje kad uspjeh postane mjerilo vlastite vrijednosti – kad osjećamo da moramo nešto postići kako bismo uopće “vrijedili”. U tom slučaju roditelji riskiraju da dijete izgubi osjećaj sebe i vlastitih želja jer ga guraju putem koji mu ne odgovara. Pokušaj da odgojimo “zlatno dijete” lako se može obiti o glavu.

Pritisak na djecu

Djeca osjećaju taj pritisak već u ranoj dobi – kad u školu krenu s ambicijom da budu u najbržoj čitalačkoj grupi, postignu golove na utakmicama ili se istaknu u školi, umjetnosti ili sportu.

Visoke razine anksioznosti i depresije u tinejdžera, kao i povećana upotreba alkohola i droga, dobro su dokumentirane posljedice kulture uspjeha koja je izmakla kontroli.

Iako bismo mogli pomisliti da su djeca iz imućnijih obitelji zaštićena od tih pritisaka, istraživanja pokojne profesorice psihologije sa Sveučilišta Columbia, Suniyje Luthar, pokazala su suprotno.

Djeca iz privilegiranih sredina često prijavljuju višu razinu tjeskobe, depresivnih simptoma i zlouporabe opojnih sredstava nego djeca iz siromašnijih četvrti.

Uz roditelje, značajan izvor pritiska dolazi i od strane učitelja i vršnjaka – pogotovo u doba društvenih mreža koje omogućuju stalna uspoređivanja.

Unatoč svemu, dr. sc. Newman naglašava da promjenom perspektive i pristupa možemo pomoći djeci da pronađu vlastiti identitet i smanje teret očekivanja.

Kako izbjeći zamku kulture uspjeha?

Nije svako dijete stvoreno za prestižno sveučilište, javnu pozornost ili izum koji će promijeniti svijet. Umjesto da stvaramo pritisak, možemo im omogućiti okruženje u kojem se neće bojati neuspjeha.

Dr. sc. Newman nudi nekoliko smjernica:

• usmjerite se na interese i želje svojeg djeteta, a ne na vlastite neostvarene snove
• radujte se njegovim postignućima, čak i ako su drugačija od vaših, i prihvatite njegove slabosti
• nagradite njegove osobine poput topline, entuzijazma, pouzdanosti i suosjećanja, a ne samo rezultate
• provedite vrijeme zajedno kroz obiteljske aktivnosti koje nisu usmjerene na postignuće, već na zajedničko veselje
• živite vrijednosti koje želite prenijeti – dijete će ih usvojiti više kroz vaše ponašanje nego kroz riječi
• posvetite vrijeme razgovorima bez agende – šetnje, zajednički obroci ili večernje čavrljanje mogu otkriti mnogo o njegovim interesima i izazovima.

Na kraju, ključno je – kako podsjeća i psihologinja Alison Gopnik u knjizi The Gardener and the Carpenter – da dijete promatramo kao zasebnu osobu, a ne produžetak sebe. Ne trebamo ih oblikovati u “idealne odrasle”, već im pomoći da otkriju tko su.

Djeca trebaju osjećaj da su voljena zbog onoga što jesu, ne samo zbog onoga što postižu. A to je, kako kaže Wallace prateći Lutharine savjete, moguće ako se vodi jednostavnim pravilom – manje kritike, više nježnosti. To je jedan od pouzdanih puteva da izbjegnemo zamku kulture uspjeha – i doista budemo dobri roditelji.

Pročitajte i ove članke:

• Sedam najčešćih štetnih obrazaca razmišljanja kod djece
• Što trebate pitati djecu osim “Kako je bilo danas u školi?”?
• Kako odgojiti mentalno snažno dijete? Put do toga zahtijeva puno strpljenja! Veliku ulogu igraju negativne emocije, a evo i zašto.

• istraživanje
• Kultura uspjeha
• pritisak na djecu zbog uspjeha
• roditeljska očekivanja

Učitaj više izvora