Alzheimerova bolest je čest neurodegenerativni poremećaj i čini 60% do 80% svih slučajeva demencije. Kako stanovništvo stari, prevalencija Alzheimerove bolesti će naglo porasti u sljedećih nekoliko decenija.

Postupni razvoj i usporena progresija predstavljaju izazov za ranu diferencijaciju od ostalih uzroka smanjenja kognitivnih sposobnosti vezanih uz zdravo starenje i blagi spoznajni poremećaj.

U zadnjih nekoliko godina su razvijeni biomarkeri koji omogućavaju ranu dijagnozu Alzheimerove bolesti, ali se još nisu uvriježili u širokoj kliničkoj primjeni zbog visokih troškova ili nedostatka jedinstvenih kliničkih smjernica.

Olfaktorna disfunkcija i Alzheimer

Poremećaj osjeta mirisa ili olfaktorna disfunkcija kod bolesnika s Alzheimerovom bolesti otkriven je još 1974. Nakon 40 godina istraživanja, potvrđeno je da je disfunkcija osjeta mirisa vjerojatno jedan od prvih kliničkih simptoma Alzheimerove bolesti. Naime, bolest prvo napada entorinalni korteks, dio temporalnog režnja mozga, koji služi kao mjesto gdje pristižu informacije iz vidnih, slušnih  i mirisnih područja, a onda se širi na ostale regije mozga. Kombinirajući testove osjeta mirisa s konvencionalnim dijagnostičkim metodama, moguće je, zahvaljujući osjetljivosti i specifičnosti,  poboljšati ranu dijagnostiku Alzheimerove bolesti.

Olfaktorna disfunkcija je rani simptom demencije i često se, za razliku od slabljenja sluha i vida, javlja i razvija neprimjetno. Liječnici, njegovatelji i obitelj starijih osoba bi trebali osobitu pozornost pridavati otkrivanju olfaktorne disfunkcije u svrhu ranog otkrivanja, dijagnoze i liječenja demencije.

Testiranje osjeta mirisa

Poremećaj osjeta mirisa se može dijagnosticirati i kvantificirati olfaktornim testovima. Najpoznatiji je University of Pennsylvania Smell Identification Test (UPSIT). Sastoji se od 4 različite knjige s po 10 stranica i ukupno 40 pitanja. Na svakoj stranici je mirisna strugalica s mikrokapsuliranim odorantom. Miris se oslobađa tako da se postruže olovkom, a ispitanik odgovara na pitanja o vrsti i jačini mirisa. Postotak točnih odgovora se uspoređuje sa zdravim ispitanicima, a prilagođen je dobi i spolu ispitanika. Ovaj se test najviše koristi u SAD, a postoje njegove inačice prilagođene za ostale države i podneblja.

Univerzalno je primjenjiv Brief Smell Identification Test (B-SIT) u kojem ispitanici prepoznaju šest namirnica i začina (banana, čokolada, cimet, ananas, limun, luk) i šest ostalih mirisa (razrjeđivač, benzin, sapun, ružu, dim i terpentin).

Lošiji rezultat identifikacije mirisa – veća vjerojatnost razvoja Alzheimera

Nakon višegodišnjeg istraživanja provedenog B-SIT-om u klinici Mayo s 1630 starijih kognitivno zdravih osoba i 300 s blagim poremećajem spoznaje,  utvrđeno je da su osobe s lošijim rezultatom testiranja osjeta mirisa kasnije češće razvile simptome demencije. Ispitanici s najlošijim rezultatima osjeta mirisa među onima koji su u početku ispitivanja pokazivali znakove blagog poremećaja spoznaje, 5,2 puta su češće završili s dijagnozom Alzheimerove bolesti u odnosu na one s najboljim rezultatima.

Autori ovog istraživanja naglašavaju da bi se B-SIT testiranje moglo provoditi u svakodnevnoj medicinskoj praksi, bez visokih troškova i bez posebno obučenog osoblja. Tako bi se vrlo rano identificirale osobe s visokim rizikom razvoja Alzheimerove bolesti te bi se pratile ostalim metodama otkrivanja bolesti i uputile u mjere prevencije.

• alzheimerova bolest