Može li tjelesna težina utjecati na to koliko brzo napreduje Alzheimerova bolest? Novo istraživanje pokazuje da pretilost možda ima važniju ulogu nego što se dosad mislilo – osobito kada je riječ o nakupljanju štetnih proteina u mozgu i ubrzanju kognitivnog pada.

Utječe li pretilost na napredovanje Alzheimerove bolesti?

Znanstvenici sa Sveučilišta Washington u St. Louisu predstavili su na godišnjem kongresu Radiološkog društva Sjeverne Amerike (RSNA) 2025. rezultate istraživanja koje sugerira da pretilost može ubrzati biološke procese povezane s Alzheimerovom bolešću.

Studija je u srpnju 2025. objavljena i u stručnom časopisu Alzheimer’s & Dementia: Diagnosis, Assessment & Disease Monitoring.

Analizom krvnih biomarkera povezanih s Alzheimerovom bolešću te PET snimki amiloida istraživači su utvrdili da osobe s pretilošću s vremenom mogu brže nakupljati amiloidne naslage u mozgu. Taj je proces izravno povezan s kognitivnim padom i razvojem demencije.

Ovi rezultati dodatno naglašavaju moguću povezanost između pretilosti i Alzheimerove bolesti te otvaraju prostor za razmatranje intervencija usmjerenih na tjelesnu težinu kao dijela strategije prevencije ili usporavanja bolesti.

Je li pretilost dugoročno loša za zdravlje mozga?

Istraživački tim analizirao je podatke sudionika uključenih u Alzheimer’s Disease Neuroimaging Initiative (ADNI), veliku bazu podataka koja prati biološke i slikovne promjene povezane s Alzheimerovom bolešću.

Ukupno su analizirana 1.228 uzoraka krvi od 407 sudionika, pri čemu su svi ispitivani serumski pokazatelji bili povezani s Alzheimerovom bolešću.

Na početku praćenja nije bilo značajnih razlika u učestalosti kognitivnih smetnji između osoba s pretilošću i onih bez nje. Zanimljivo je, međutim, da je skupina bez pretilosti u startu imala veći udio osoba s povišenim razinama amiloida u mozgu.

Na početnoj razini pretilost je bila povezana s nižim koncentracijama određenih krvnih biomarkera i manjim amiloidnim opterećenjem na PET snimkama. U toj analizi uzeti su u obzir dob, spol i razina obrazovanja.

No, ključna razlika pojavila se tijekom dugoročnog praćenja.

Brži porast štetnih biomarkera kod osoba s pretilošću

Tijekom vremena osobe s pretilošću imale su brži porast razine proteina p-tau217 u krvi, koji ima važnu ulogu u razvoju Alzheimerove bolesti.

Također je zabilježen i veći porast omjera tog proteina, kao i dugoročno povišene razine neurofilamentnog lakog lanca (NfL) – proteina koji upućuje na oštećenje živčanih vlakana (aksona).

Drugim riječima, razine NfL-a rasle su brže kod osoba s pretilošću. PET snimke dodatno su pokazale da se kod njih amiloidne naslage u mozgu nakupljaju bržim tempom.

Jedini biomarker koji nije pokazao značajnu povezanost s pretilošću tijekom vremena bio je GFAP (glijalni fibrilarni kiseli protein).

Autor studije, dr. Soheil Mohammadi, pojasnio je da ovi nalazi upućuju na to da pretilost ne pokazuje negativan učinak odmah, već s vremenom. Prema njegovim riječima, izostanak razlika na početku može se djelomično objasniti “razrjeđenjem” biomarkera zbog većeg volumena krvi kod osoba s pretilošću.

Ograničenja istraživanja i što slijedi dalje

Iako su rezultati vrijedni, studija ima i određena ograničenja. Podaci su preuzeti iz ADNI baze, što znači da su zaključci djelomično ograničeni karakteristikama te populacije. Većina sudionika imala je podatke s tri vremenske točke, pa bi dulje praćenje s više mjerenja moglo dati još jasniju sliku.

Više od 90 % sudionika bilo je bijele rase, što otežava primjenu rezultata na druge populacije. Također, istraživanje se fokusiralo na pretilost u kasnijoj životnoj dobi, dok bi pretilost u srednjoj dobi mogla imati drukčije učinke.

Pretilost je procjenjivana isključivo prema indeksu tjelesne mase (BMI), koji ima svoja ograničenja i ne odražava uvijek stvarno stanje tjelesnog sastava. Osim toga, BMI je mjeren samo na početku, iako se tjelesna težina može značajno mijenjati tijekom vremena.

Istraživači upozoravaju da gubitak tjelesne mase uzrokovan bolešću može utjecati na rezultate te otežati tumačenje biomarkera. Također, ističu da bi kronične bolesti, poput bubrežne insuficijencije, mogle utjecati na razine određenih biomarkera, pa bi njihovo praćenje u budućim studijama bilo korisno.

Može li kontrola tjelesne težine smanjiti rizik od demencije?

Ovi nalazi upućuju na to da bi upravljanje tjelesnom težinom mogao biti jedan od načina za usporavanje napredovanja Alzheimerove bolesti. Pretilost je raširen problem, a poznato je da se zdravija tjelesna masa može postići kombinacijom pravilnije prehrane i redovite tjelesne aktivnosti.

Dr. Dung Trinh, liječnik interne medicine i stručnjak za zdravlje mozga, koji nije sudjelovao u istraživanju, za Medical News Today, ističe da pretilost možda ne samo da prati Alzheimerovu bolest, već i ubrzava promjene u mozgu koje do nje dovode.

Prema njegovu mišljenju, to otvara mogućnost ranijeg probira, češćeg praćenja i agresivnijih preventivnih mjera kod osoba s pretilošću.

Autori studije naglašavaju i da je važno uzeti u obzir pretilost pri tumačenju krvnih testova za Alzheimerovu bolest, koji se sve češće koriste u dijagnostici.

Pročitajte i ove članke:

• Početni simptomi Alzheimera nisu vezani samo uz pamćenje
• 7 faza Alzheimera: Evo kako prepoznati kognitivni pad i u kojem je stadiju oboljela osoba
• Pretilost: Najveći udio pretilih osoba u EU je baš u Hrvatskoj! Liječnik otkriva koje su posljedice na zdravlje, kako je izračunati i liječiti.

Učitaj više izvora