Dok se u Hrvatskoj stopa samoubojstava 2002. – 2022. smanjila, osim blagog smanjenja tijekom pandemije COVID-19, stopa samoubojstava u SAD-u dosljedno je rasla tijekom posljednja dva desetljeća.

Trenutno, gotovo 50.000 Amerikanaca svake si godine oduzme život, što je usporedivo s tragedijom 11. rujna koja se događa svaka dva tjedna ili punim komercijalnim zrakoplovom koji se sruši svakih nekoliko dana.

Epidemija samoubojstava

U manjim zajednicama ubojstva privlače značajnu pažnju zbog svoje rijetkosti i poznatosti žrtve. Čak i u većim gradovima, gdje su ubojstva češća i žrtve su često nepoznate, ovi događaji obično dobivaju medijsku pažnju. Izreka “If it bleeds, it leads” naglašava kako priče o nasilju povećavaju prodaju medija.

Nasuprot tome, samoubojstva primaju minimalnu ili nikakvu medijsku pažnju. Mnogi ljudi su nerazmjerno nevoljni angažirati se na ovu temu, što dovodi do društvenog tabua oko rasprava o samoubojstvima – osim u slučajevima poznatih osoba.

Kako objašnjava Steve Dubner, voditelj radio emisije Freakonomics, ubojstvo predstavlja kršenje našeg društvenog ugovora s jasnim antagonistom, dok je samoubojstvo više nejasno i često se izbjegava u razgovoru zbog svoje snažne stigme.

Ovaj nedostatak medijske pažnje doprinosi zabludi da su ubojstva češća od samoubojstava. Još jedan faktor je televizija – do 18. godine pojedinac će biti svjedokom otprilike 40.000 ubojstava na ekranu, nasuprot samo 800 samoubojstava. Ova razlika – 50 puta više prikaza ubojstava nego samoubojstava -podržava lažno uvjerenje da je ubojstvo daleko češće.

Zagovornici reforme oružja često navode smrti uzrokovane vatrenim oružjem kao razlog za strože zakone o kontroli oružja. Međutim, rijetko se spominje da više od polovice svih smrti uzrokovanih vatrenim oružjem čine samoubojstva, a ne ubojstva.

Samoubojstva se često izostavljaju iz rasprave

Iako treba podržavati mjere koje otežavaju pristup oružju, zabrinjavajuće je što se samoubojstva često izostavljaju iz rasprave. Isključenje može smanjiti hitnost akcije, budući da oštra razlika između 20.000 ubojstava i 48.000 ukupnih smrti od oružja – uključujući samoubojstva – ne odjekuje tako snažno, što dodatno produljuje šutnju oko samoubojstava.

Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da su samoubojstva neizbježna, misleći da, iako bi intervencija mogla odgoditi pokušaj, na kraju će odlučna osoba uspjeti. Ova mentalna sklonost potiče pasivnost u društvu i doprinosi kontinuiranom problemu. Rješenja postoje, ali ljudi često oklijevaju potražiti ih. Ključno je da promijenimo ovu naraciju i počnemo poduzimati akciju. 

Pročitajte i ove članke:

• Wertherov efekt: Psihologinja otkriva zašto je opasan
• Kako možemo prepoznati da netko iz naše blizine razmišlja o samoubojstvu?
• Što je u životu vrijedno življenja? Svjesni smo da životni put nije uvijek lagan uspon, ali evo kako posvetiti više pažnje lijepim stvarima.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Piše nutricionistica

Visceralna masnoća: Gdje ste u tablici? Evo kako je otopiti

• Zrinka Babić
• 5 min čitanja

• epidemija samoubojstava