Autistic burnout: Kako ga prepoznati i što učiniti?

Autistic burnout

Posljednjih nekoliko godina znanstvenici koji djeluju u području istraživanja poremećaja iz spektra autizma otkrili su novi pojam koji itekako zahvaća sve širu populaciju iz autističnog spektra, a naziva se autistično izgaranje (engl. autistic burnout).

U nedavnoj opširnoj kvalitativnoj studiji autistično izgaranje definiralo se kao rezultat kroničnog životnog stresa i neusklađenosti očekivanja i sposobnosti bez odgovarajuće podrške. U pitanju je dugotrajno stanje iscrpljenosti, gubitka produktivnosti u svakodnevnim aktivnostima i smanjene tolerancije na podražaje iz okoline.

Autistično izgaranje ili autistic burnout

Autistično izgaranje (engl. autistic burnout) djelomično je slično klasičnom sindromu izgaranja ili burnoutu, ali odnosi se na pojedince koji imaju poteškoće iz spektra autizma, a neovisno o tome nastoje svakodnevno funkcionirati u obavljanju različitih aktivnosti, privatnih ili poslovnih.

Autistično izgaranje je sindrom koji nastaje kao rezultat kroničnog životnog stresa i neusklađenosti očekivanja i sposobnosti bez odgovarajuće podrške. Utječe na svaki dio života pogođenih i traje određeni period vremena, dok se ne dobije adekvatna vrsta pomoći.

Većina osoba koja se svakodnevno nosi s određenim simptomima iz spektra autizma je u nekom trenutku svojeg života doživjela ovaj oblik burnouta (tijekom puberteta, završetka školovanja ili u drugim trenucima prijelaza i promjena u razvojnim i životnim očekivanjima).

Mnogi od njih navode da su se bojali da će posljedice izgaranja biti trajne i da će se teško oporaviti od navedenog stanja. Također svjedoče o nedostatku empatije od strane neurotipičnih ljudi koji nerijetko nemaju razumijevanja ni dovoljno znanja za poteškoće povezane s poremećajima iz spektra autizma.

Autistično izgaranje
FOTO: Shutterstock

Autistično izgaranje – uzroci

Autistično izgaranje obično je rezultat skupine životnih stresora koji se javljaju tijekom svakodnevnog funkcioniranja, a za koje pojedinac ne dobiva pravovremenu i adekvatnu podršku. Najčešći stresori su maskiranje autističnih osobina, odnosno potiskivanje bilo kakvih simptoma koji ukazuju na autistično ponašanje, pretvaranjem ili napornim trudom da se navedeno prekrije u odnosima s drugima.

Naravno da navedeno iscrpljuje jer zahtijeva od osobe da bude nešto što nije, a uz to je popraćeno teškim ili nedostižnim očekivanjima i od strane bliskih drugih (obitelji, prijatelja, partnera, suradnika itd.).

Nadalje, činjenica je da svijet u kojem živimo nikako nije prilagođen osobama koji imaju određene simptome iz spektra autizma (npr. boravak u bučnim i prenapučenim prostorima), zbog čega je svakodnevni stres neminovan.

Usto, životne promjene i prijelazi (npr. završetak školovanja, traženje posla, gubitak voljene osobe, krize mentalnog zdravlja i sl.) koji su stresni za svakoga, a posebno za pojedince u ovom području, također su visokorizični za razvoj poteškoća povezanih s autističnim izgaranjem.

Neovisno o uzrocima, jedan od velikih problema koji pridonosi nastanku problema je nerazumijevanje okoline kada im osoba pokuša opisati stanje burnouta u kojem se nalazi. Mnogi se odlučuju na motivacijski govor koji je u tom trenutku bespotreban i ne pridonosi poboljšanju.

Pritom ne uzimaju u obzir da su se psihički kapaciteti osobe ispraznili i da joj je potreban adekvatan odmor i odmak od svakodnevnih zahtjeva.

Nažalost, takav predah je teško realizirati u svakom dijelu godine, posebno kada je u pitanju posao jer nadređeni nerijetko nisu upoznati s navedenim poteškoćama i ne uzimaju ih za ozbiljno kada ih osoba podijeli i iskreno verbalizira.

Autistično izgaranje se uglavnom spominje u kontekstu odraslih osoba s autizmom, ali znanstvenici smatraju da je u nešto drugačijem obliku prisutan i kod djece, posebno kada su u pitanju razdoblja visokog stresa (npr. početak školske godine, preseljenje i promjena rutine i sl.).

Smatra se da djeca drugačije izražavaju ovaj sindrom (slabiji školski uspjeh, poteškoće u koncentraciji, senzorna osjetljivost, socijalno povlačenje i sl.), ali da ga svejedno treba ozbiljno shvatiti.

autistično izgaranje i psihoterapija
FOTO: Shutterstock

Kako pomoći?

Autistično izgaranje je stanje fizičkog i psihičkog stresa, iscrpljenosti i kroničnog umora koje je karakterizirano smanjenim sposobnostima obavljanja svakodnevnih životnih zadataka i senzornom osjetljivošću te povlačenjem iz društvenih interakcija koje postaju preplavljujuće i preopterećujuće zbog napornih i dugotrajnih pokušaja življenja u skladu sa zahtjevima koji ne prate potrebe i mogućnosti osobe.

Najveći problemi su nerazumijevanje okoline i manjak podrške koju ista pruža. Zbog toga se preporučuje informiranje o navedenom stanju, kako bi se izbjegla potreba za maskiranjem simptoma ili pretvaranjem koje ekstremno iscrpljuje osobu i troši njezine psihičke resurse.

Preporuka je i traženje formalne podrške u skladu s pravima koje osoba može ostvariti iz područja socijalnih usluga (prilagodbe u školi ili na poslu, fizička potpora u obavljanju određenih aktivnosti, brži pristup stručnjacima u području mentalnog zdravlja i sl.).

Nadalje, uzimanje slobodnog vremena i fleksibilniji raspored na poslu kada su opterećenja visoka bi pomoglo u smanjenju dugotrajnijeg izbivanja s posla. Ako je zahtjevno organizirati dodatne slobodne dane, moguće je smanjiti socijalne interakcije ili druge vrste stresnijih aktivnosti kako bi se reorganizirao način rada, a omogućio kratak predah za osobu.

U trenucima prekoračenja psihičkih resursa i pri pojavi prvih simptoma autističnog izgaranja preporučuju se rana intervencija i preventivno povlačenje iz određenih aktivnosti koje je odmah moguće pauzirati (npr. otkazivanje društvenih planova radi više odmora).

Psihoterapijski rad je stalna potreba koja u kontekstu ovog sindroma pomaže u postavljanju zdravih granica i očekivanja te poduzimanja mjera kada drugi ne poštuju postavljene granice.

Važan korak je i učenje traženja pomoći, umjesto potiskivanja simptoma koji danima perzistiraju i otežavaju funkcioniranje osobe.

Generalna preporuka je podizanje svijesti o autističnom burnoutu, kao i povezivanje s onima koji su ga iskusili i uspješno prevladali. Iskustva ljudi koji prolaze kroz navedeno stanje treba razumjeti i potvrditi, neovisno o tome znate li naziv sindroma i možete li preporučiti određene strategije za pomoć.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Raymaker, D. (2022). Understanding autistic burnout. National Autistic Society.
  2. Raymaker, D. M. i sur. (2020). “Having all of your internal resources exhausted beyond measure and being left with no clean-up crew”: Defining autistic burnout. Autism Adulthood., 2(2): 132–143.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu