Polazak u vrtić velika je promjena – i za dijete, ali i za vas kao roditelja. Dok većina najčešće pita kako se dijete snalazi, rijetko tko pita kako ste vi. Osjećaj nesigurnosti, usamljenosti ili čak krivnje kod ostavljanja djeteta u vrtiću nije neobičan – no rijetko se o tome otvoreno govori.

U nastavku vam donosimo savjete kako ovu prijelaznu fazu učiniti lakšom – ne samo za dijete, već i za vas.

Kada dijete krene u vrtić, mijenja se i vaš svijet – i to je u redu

Kada dijete krene u vrtić, sve oči su uprte u njega. Je li spremno? Hoće li plakati? Hoće li se sprijateljiti? No, rijetko se govori o još jednoj važnoj strani ove promjene – što ona znači za vas kao roditelja?

U mnogim vrtićima, osobito onima u SAD-u, roditeljima se preporučuje kratak pozdrav i brz odlazak. Iako je to praktično, ostavlja mnoge roditelje s osjećajem emocionalne praznine, nesigurnosti i usamljenosti.

Živimo u vremenu intenzivnog roditeljstva – gdje se podrazumijeva da sve morate znati, sve stići i pritom ne tražiti pomoć. A kad stvari postanu teške, mnogi od nas ustručavaju se to priznati, bojeći se osude, slabosti ili da će nas drugi smatrati lošijim roditeljima.

No, upravo u trenucima, kada se otvorimo, često potaknemo i druge da učine isto.

Što možemo naučiti od Švedske i Kambodže?

U Švedskoj postoji praksa “inskolning” – proces postupnog privikavanja na vrtić, gdje roditelji ostaju s djetetom u skupini nekoliko dana. Roditelji prate, podržavaju i polako se upoznaju s odgojiteljima i drugim roditeljima.

Ovakav model moguć je zahvaljujući sustavu koji roditeljima omogućuje plaćeni dopust i aktivno uključivanje u prve dane djetetova boravka u vrtiću.

Iako se čini kao nešto što je svojstveno samo razvijenim zemljama, sličnu povezanost moguće je pronaći i u mnogo skromnijim uvjetima.

Istraživanje provedeno u Kambodži, u više od 40 vrtića (uključujući i kućne i zajedničke programe), pokazalo je da čak i bez formalnih programa roditelji stvaraju mreže podrške – sjede u učionicama, promatraju, razgovaraju. Kroz svakodnevne interakcije izmjenjuju savjete, dijele iskustva i brige.

Ovakva “socijalna povezanost” (tzv. social capital) ključna je za zdrav razvoj djeteta i bolji osjećaj roditelja.

Istraživanje je pokazalo da djeca u takvom okruženju pokazuju bolji kognitivni, emocionalni i fizički razvoj, a roditelji rjeđe posežu za strogim odgojnim metodama, više sudjeluju u učenju i iskazuju ravnopravnije stavove o spolu i podjeli obiteljskih uloga.

Što vi možete učiniti?

Možda nemamo švedsku infrastrukturu ni kambodžansku bliskost zajednice, ali možemo učiniti male, namjerne korake kako bismo izgradili osjećaj podrške i zajedništva. Evo nekoliko prijedloga:

• zadržite se koju minutu duže – i ako vrtić ne nudi vrijeme za prilagodbu, kratki razgovor s odgojiteljicom ili osmijeh upućen drugom roditelju može puno značiti – i vama i djetetu
• uvedite naviku prijateljskog pozdrava – kratko “Dobro jutro!” ili “Je li i vašem djetetu prvi tjedan?” može biti početak dragocjenog odnosa; ponekad drugi roditelji čekaju da netko napravi prvi korak
• pokažite interes za metode koje koriste odgojitelji – promatrajte kako smiruju sukobe ili potiču samostalnost – možda i vi naučite nešto što možete primijeniti kod kuće
• pozovite na druženje izvan vrtića – predložite igranje u parku, razmjenu brojeva ili zajedničko organiziranje grickalica za djecu; lakše je kad se teret dijeli
• razgovarajte s djetetom o odnosima – umjesto “Što ste radili danas?” pitajte “Kome si danas pomogao?” ili “Tko je bio ljubazan prema tebi?“; takva pitanja potiču emocionalnu inteligenciju i pomažu vam bolje razumjeti odnose koje dijete razvija.

Zašto je ovo važno?

U vremenu u kojem smo svi “povezani” često se osjećamo usamljeno. Istraživanje iz 2024. je pokazalo da gotovo polovica roditelja osjeća svakodnevnu preplavljenost, a 65 % se osjeća usamljeno. To nisu samo emocionalna stanja – to su uvjeti koji mogu utjecati na cjelokupno zdravlje obitelji.

Potpora često ne dolazi iz formalnih programa, već iz male hrabrosti da pitamo kako je netko – ili da priznamo kako je nama. Vrtić je jedno od rijetkih mjesta gdje se roditelji redovito susreću. Iskoristimo to.

Povezanost se ne stvara odlukom s vrha – ona nastaje u malim svakodnevnim gestama – kada se zadržimo koju minutu dulje, kada pozdravimo, kada podijelimo svoju priču.

Kad se pojavimo – ne samo za svoju djecu, već i jedni za druge – svi učimo kako pripadati. I možda najvažnija lekcija roditeljstva nije kako sve savršeno odraditi, već kako pokazati drugima da nisu sami. 

Pročitajte i ove članke:

• Priprema za vrtić: Sedam koraka do prvog odvajanja od roditelja bez suza
• Vrtić, “baka servis” ili dadilja: Što je najbolje za dijete?
• Vježbe za djecu predškolske dobi: Psihologinja objašnjava zašto su važne, koje su vrste i donosi primjere.

• istraživanje
• polazak djece u vrtić
• povezanost u vrtiću
• privikavanje na vrtić

Učitaj više izvora