Život s ADHD-om često uključuje snalaženje kroz mrežu zabluda koje društvo perpetuira. Ovi mitovi mogu pogoršati izazove s kojima se suočavaju osobe s ADHD-om, dok istovremeno zasjenjuju jedinstvene snage koje doprinose svijetu.

Kako svijest raste i istraživanja napreduju, ključno je razbiti ova štetna uvjerenja i prihvatiti istinu. U nastavku demantiramo 10 uobičajenih mitova o ADHD-u.

Mit 1: ADHD nije stvaran

Jedna od najštetnijih zabluda je tvrdnja da ADHD nije legitimno stanje. ADHD je neurološki razvojni poremećaj koji uključuje razlike u strukturi i funkciji mozga. Studije snimanja mozga dosljedno pokazuju smanjenu aktivnost u prefrontalnom korteksu, koji je odgovoran za izvršne funkcije poput planiranja i kontrole impulsa.

Mit 2: ADHD je rezultat lošeg roditeljstva

Godinama se ADHD nepravedno povezivao s roditeljskim stilovima. Ova zabluda zanemaruje genetske i neurološke uzroke poremećaja. Istraživanje koje je obuhvatilo 116 adolescenata s ADHD-om iz djetinjstva pokazalo je da je ADHD visoko nasljedan, a genetika čini oko 70 – 80 % slučajeva.

Iako podržavajuće obiteljsko okruženje može pomoći u upravljanju simptomima, ADHD nije uzrokovan roditeljstvom.

Mit 3: ADHD pogađa samo dječake

ADHD se često dijagnosticira dječacima, ali kod mnogih djevojaka i žena izostaje dijagnoza jer su njihovi simptomi suptilniji. Dječaci obično pokazuju hiperaktivnost i impulzivnost, dok djevojke često imaju probleme s nepažnjom i internaliziranim poteškoćama.

Ova rodna razlika znači da mnoge žene ne dobivaju dijagnozu do odrasle dobi, često nakon godina šutljivog nošenja sa simptomima.

Mit 4: ADHD se odnosi samo na hiperaktivnost

Hiperaktivnost se često smatra glavnim obilježjem ADHD-a, ali to nije cijela slika. Mnogi ljudi s ADHD-om primarno imaju problema s nepažnjom, neorganiziranošću i drugim poteškoćama u izvršnim funkcijama, poput upravljanja vremenom i reguliranja emocija.

Prezentacija “dominantne nepažnje“, osobito kod odraslih i žena, često se zanemaruje, ali može biti jednako iscrpljujuća kao i hiperaktivnost.

Mit 5: Osobe s ADHD-om su lijene

Ideja da ADHD proizlazi iz lijenosti je štetna i netočna. Mnogi ljudi s ADHD-om rade više od drugih kako bi prevladali svoje izazove. Ono što se često vidi kao lijenost zapravo je teškoća u započinjanju ili održavanju zadataka zbog razlika u regulaciji dopamina, koji utječe na motivaciju. Ovo nije karakterna mana, već neurološki problem.

Mit 6: ADHD je izgovor za loše ponašanje

Pogrešno je smatrati ADHD izgovorom za loše ponašanje jer to umanjuje stvarne borbe s kojima se suočavaju osobe s tim poremećajem. Simptomi ADHD-a poput impulzivnosti, zaboravljivosti i teškoća u upravljanju emocijama rezultat su neuroloških razlika, a ne manjka truda ili discipline.

Kada osoba s ADHD-om podijeli svoje iskustvo, zaslužuje susretanje s razumijevanjem, a ne osuđivanjem, kako bi se smanjila stigma i ohrabrila daljnja potražnja za podrškom.

Mit 7: Lijekovi su jedino rješenje

Iako lijekovi mogu značajno poboljšati simptome ADHD-a za mnoge osobe, nisu jedini mogući odgovor. Postoji mnogo drugih alata i strategija koje mogu pomoći.

Od bihevioralne terapije koja pomaže u oblikovanju korisnih navika, preko promjena u životnom stilu poput bolje kvalitete spavanja, vježbanja i prehrane, pa do aplikacija i tehnoloških alata koji pomažu u organizaciji – postoje mnogi načini za upravljanje ADHD-om.

Kombiniranje tih pristupa, uključujući lijekove, često daje najbolje rezultate. Ključno je pronaći ono što najbolje odgovara osobi, što je vrlo individualno.

Mit 8: ADHD nestaje u odrasloj dobi

ADHD nije nešto što ljudi “prerastu”. Iako se neki simptomi mogu smnajiti s godinama, mnogi se odrasli i dalje suočavaju s izazovima u vezi s pažnjom, organizacijom i impulzivnošću. Dokazano je da oko 60 % djece s ADHD-om nastavlja doživljavati simptome i u odrasloj dobi, što pokazuje da ADHD traje cijeli život.

Mit 9: Osobe s ADHD-om ne mogu biti uspješne

ADHD nije prepreka uspjehu. Naprotiv, može biti pokretač izvanrednih postignuća. Mnoge osobe s ADHD-om posjeduju izuzetnu kreativnost, otpornost i vještine rješavanja problema.

Istraživanje pokazuje da ljudi s ADHD-om često bolje od svojih neurotipičnih vršnjaka stvaraju nove ideje zbog razvijenih sposobnosti divergentnog mišljenja.

Istraživanje također pokazuje da čak 29 % poduzetnika ima ADHD, a osobe poput Richarda Bransona i Simone Biles koristile su svoje ADHD osobine kako bi postigle uspjeh. Ključ je naučiti iskoristiti jedinstvene snage ADHD-a.

Mit 10: ADHD znači da ste slomljeni

Možda najštetnija zabluda od svih je ideja da ADHD čini nekoga temeljno neispravnim. U stvarnosti ADHD predstavlja drugačiji način razmišljanja i obrade svijeta.

Kako kaže psihijatar Edward M. Hallowell: “ADHD nije invalidnost, to je drugačija sposobnost!“. Prihvaćanje neurodiverziteta znači prepoznavanje tih razlika kao snage koje obogaćuju ljudsku vrstu. 

Pročitajte i ove članke:

• ADHD dijagnoza: Neki još misle da je riječ o mitu! Razgovarali smo sa psihologinjom koja je cijeli život posvetila ovom poremećaju
• 18 znakova upozorenja da vaše dijete možda ima ADHD
• ADHD lijek: Tema koju prate brojne kontroverze! Psihologinja otkriva koji su ADHD lijekovi u Hrvatskoj i jesu li sigurni.

• mitovi o ADHD-u
• toksične laži o ADHD-u
• zablude o ADHD-u

Učitaj više izvora