Efekt promatrača je termin iz područja socijalne psihologije kojim se označava fenomen manje vjerojatnosti pomaganja osobi u nevolji kada se nalazimo u prisutnosti drugih ljudi. Terminom se opisuje očekivanje da će netko drugi pružiti potrebnu pomoć, što često rezultira time da nitko ne pruži pomoć.

Primjer koji se često koristi za opis efekta promatrača je ubojstvo Catherine “Kitty” ​Genovese 1964. godine. Spomenuta mlada žena ubijena je pred svojim domom i, unatoč uzvicima za pomoć, nitko od susjeda nije priskočio u pomoć. Policija je pozvana tek pola sata nakon što je napad započeo.

Efekt promatrača je potvrđen i raznim psihološkim eksperimentalnim istraživanjima, među kojima su najpoznatiji Darley i Latané eksperimenti iz 1968. godine.

Efekt promatrača može postati posebno problematičan u situacijama kada je nekome potrebna pomoć, kao što su situacije prijavljivanja bullyinga, poziva hitne pomoći jer je strancu pozlilo ili poziva policije zbog nasilja.

U nastavku saznajte više o tome zašto dolazi do efekta promatrača i što saznanje o ovom fenomenu može značiti za vas.

Zašto se javlja efekt promatrača?

Efekt promatrača javlja se zbog nekoliko razloga, a jedan od glavnih razloga je difuzija odgovornosti. Naime, kada se nalazimo u okruženju drugih ljudi, osjećamo manji pritisak za djelovanjem. U takvim situacijama odgovornost se dijeli među ljudima i postoji tendencija osjećanja manje razine osobne odgovornosti.

Difuzija odgovornosti vidljiva je u svakodnevnim situacijama, poput izvršavanja određenih zadataka u grupnom projektu (za koji nitko nije formalno zadužen) ili čišćenje stana kada živite s više ljudi. Međutim, difuzija odgovornosti može se javiti i u ozbiljnim situacijama, kao što su situacije kada čujemo osobu u nevolji, ali nadamo se da je netko drugi pozvao hitne službe.

Još jedan razlog zašto dolazi do efekta promatrača također leži u ljudskoj prirodi i našoj želji za uklapanjem i slijeđenjem društveno prihvaćenog ponašanja. Ako drugi oko nas ne reagiraju, prirodno ćemo imati tendenciju djelovati na isti način.

Jedan od razloga može biti i strah od osude drugih ljudi u slučaju da naše ponašanje odskače od njihovog ili pomisli da će naše ponašanje biti percipirano kao neprikladno.

Pročitajte članak “Konformizam: Odustajete li od svojeg stava pod pritiskom većine? Psihologinja otkriva tko je podložniji konformizmu i kako smanjiti utjecaj drugih“.

Nadalje, efekt promatrača jači je u nejasnim situacijama, tj. situacijama koje nisu očigledno opasne. U takvim situacijama se oslanjamo na druge za interpretaciju situacije, a ako oko sebe vidimo pasivno ponašanje, vjerojatnije ćemo interpretirati situaciju kao nešto što ne zahtijeva našu radnju i sami djelovati pasivno.

Što efekt promatrača znači za vas?

Spoznaja da je manja vjerojatnost da ćemo pomoći osobi u nevolji ako se oko nas nalaze druge osobe vrlo je bitna i nije nešto čega bismo se trebali sramiti ili što bismo trebali negirati! Stvaranje svijesti o ovom fenomenu zapravo može doprinijeti promicanju prosocijalnih ponašanja i podizanju osjećaja osobne odgovornosti.

Primjerice, saznanje o ovom fenomenu može doprinijeti tome da sljedeći put osvijestimo tu tendenciju i umjesto pasivnog promatrača postanemo aktivni promatrač ili pomagač.

Ako vidite osobu u nevolji, čak i ako se oko vas nalazi mnoštvo ljudi – preuzmite inicijativu! Nemojte očekivati da će netko drugi pozvati hitne službe ili pružiti pomoć. Ovim načinom stvaramo čvršću i brižniju zajednicu u kojoj smo svi zaštićeniji.

Pročitajte i članke:

• Socijalna zaraza: Jeste li svjesni utjecaja koji drugi ljudi imaju na vas?
• Milgramov eksperiment: Zašto ljudi čine djela koja su u suprotnosti s njihovom savješću?
• Psihologija srama: Složena emocija koju nedovoljno poznajemo! Psihijatar Darko Marčinko otkriva detalje i kako mu pristupiti.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• difuzija odgovornosti
• efekt promatrača
• osobna odgovornost
• prosocijalno ponašanje