Torakalni sindrom – uzroci, simptomi, liječenje

Budite prvi i komentirajte!
5 min čitanja

Kreni Zdravo

Torakalni sindrom obuhvaća niz simptoma vezanih uz neugodnosti, bolove i smetnje u središnjem (grudnom), odnosno torakalnom dijelu kralježnice.

Slična stanja mogu se razviti na i na vratnom dijelu kralježnice (cervikalni sindrom) ili u donjem dijelu kralježnice (lumbalni sindrom).

Torakalni dio obuhvaća 12 kralježaka na čije se trupove naslanjaju rebra. Ona se naprijed vežu na prsnu kost. Ti spojevi (zajedno s torakalnom kralježnicom) čine prsni koš.

Iako slabo pokretan, središnji (torakalni) dio kralježnice funkcionalno je važan jer pruža uporište mišićima vrata, lopatica i donjeg dijela leđa.

Također, aktivan je u održavanju tijela u sjedećem i stojećem položaju kao i tijekom kretanja. Najpokretniji je dio kralježnice te ima i “zaštitničku ulogu” jer je funkcija organa u grudnom košu važnija od pokretljivosti same kralježnice.

Pokreti koji su mogući u torakalnom dijelu kralježnice su:

rotacija,
laterofleksija (pregibanje u stranu – blago),
antefleksija (pregibanje prema naprijed),
retrofleksija (pregibanje prema iza).

Uzroci nastanka torakalnog sindroma

Kao u slučaju svakog sindroma, i kod torakalnog je teško definirati jedan konkretan uzrok s obzirom na to da je najčešće riječ o nekoliko različitih uzroka.

Najčešći uzroci su degenerativne promjene na kralješcima ili hrskavici središnjeg dijela kralježnice.

Primjerice, hernija diska uzrokovana njegovom degeneracijom može uzrokovati simptome torakalnog sindroma, kao i spondiloza – degenerativna bolest uslijed koje dolazi do kalcifikacije kralježničkih ligamenata (taloženja kalcija).

Degenerativnim reumatskim bolestima pojavnost raste starenjem.
U podlozi ovih bolesti je lokalizirani upalni proces koji zahvaća zglobnu hrskavicu, odnosno sve strukture zgloba.

Jedan od uzroka mogu biti i promjene na zglobovima koji spajaju rebra i kralješke. Uslijed tih promjena može se prilikom pokreta, ali i tijekom dubokog disanja osjetiti bol ili nelagoda.

Slabost mišića u području prsnog koša isto tako opterećuje središnji dio kralježnice (ali i mišići vrata i lumbalnog dijela kralježnice) i doprinosi simptomima torakalnog sindroma.

Slabljenje muskulature kukova ili nogu uslijed određenih degenerativnih promjena (ili ozljede) zgloba kuka može opteretiti torakalnu kralježnicu. Oni uzrokuju udaljene bolove koji se manifestiraju na torakalnom dijelu kralježnice.

Čest uzrok bolova u središnjem dijelu kralježnice mogu biti i određeni oblici reume koji vrlo često “napadaju” sustav kralježnice općenito. Više o reumatoidnom artritisu pročitajte ovdje.

Kada se radi o torakalnom sindromu, onda je riječ o više uzroka, a ne samo o jednom. Upravo to zahtijeva poseban pristup, od dijagnostike do liječenja.

Torakalni sindrom – simptomi

Torakalni sindrom će se dijagnosticirati kod prisutnosti sljedećih simptoma:

bolovi, zatezanje i probadanje u središnjem dijelu kralježnice,
osjećaj boli na dodir/palpaciju (primjerice tijekom masaže),
osjećaj trnaca u središnjem dijelu kralježnice,
širenje boli u prsni koš (prema naprijed).

Naravno da svi bolovi u torakalnom dijelu kralježnice ne zahtijevaju intervenciju. Prirodno je da mišićni sustav reagira bolno na nagle promjene fizičkog opterećenja pa će tako gotovo neizostavno uslijediti nakon podizanja tereta ili prenaprezanja kod ponavljajućih radnji, kao što će mišići reagirati i na naglu promjenu razine opterećenja u treningu. Takve nelagode su prolazne, traju kratko, a spontano nestaju nakon odmora ili kraće fizičke aktivnosti.

Kao u slučaju svakog sindroma, i kod torakalnog sindroma teško je definirati jedan konkretan uzrok s obzirom na to da je najčešće riječ o nekoliko različitih uzroka.

Obično je primarni uzrok degeneracija na kralješcima ili hrskavici središnjeg dijela kralježnice. Primjerice, hernija diska uzrokovana njegovom degeneracijom može uzrokovati simptome torakalnog sindroma, kao i spondiloza, degenerativna bolest uslijed koje dolazi do kalcifikacije kralježničkih ligamenata, odnosno taloženja kalcija unutar istih.

Jedan od uzroka mogu biti i promjene na zglobovima koji spajaju rebra i kralješke. Uslijed tih promjena može se prilikom pokreta, ali i tijekom dubokog disanja osjetiti bol ili neugoda.

Slabost mišića u području prsa također može opteretiti središnji dio kralježnice i doprinijeti simptomima torakalnog sindroma.

Slabljenje strukture kukova ili nogu uslijed određenih degenerativnih promjena ili ozljede može također opteretiti torakalnu kralježnicu.

Čest uzrok bolova u središnjem dijelu kralježnice mogu biti i određeni oblici reume. Više o reumi i reumatoidnom artritisu pročitajte ovdje.

Dijagnosticiranje torakalnog sindroma

Kako bi se utvrdio torakalni sindrom, prvenstveno je potrebna temeljita dijagnostika koja će ispitati stanje mišićne strukture tijela, opterećenje na koštane strukture, stanje zglobova, kukova i ramena te potencijalne degenerativne bolesti kralježaka i ligamenata.

Za stvaranje kompletne kliničke slike, liječnik će osobu nakon fizikalnog pregleda uputiti na:

rengensko snimanje (RTG),
magnetsku rezonancu (MR) ili kompjutoriziranu tomografiju (CT),
snimanje mišića kralježnice, ruku i nogu, odnosno elektromiografiju (EMG).

Fizikalni pregled pokazuje nedostatke u snazi mišića koji okružuju srednji (torakalni) dio kralježnice. Potrebno je vidjeti i stanje vratne i lumbalne kralježnice te njihove okolne strukture.

Snimke bi trebale otkriti postoji li degenerativni proces na kostima i/ili hrskavici te u kojoj je fazi. No, degenerativne promjene ne moraju uvijek biti uzročnik boli.

Torakalni sindrom – liječenje

Liječenje je individualne prirode i kreira se posebno prema potrebama osobe. Tako će nekima pomoći već jednostavan medicinski postupak, dok će drugi morati proći višesatne terapije uz promjenu načina života i uključivanje redovite tjelovježbe u svakodnevicu.

Kao prva mjera i trenutno olakšanje, neugodnosti i bolove torakalnog sindroma može ublažiti lagana masaža te stavljanje toplih obloga uz odmaranje.

Najvažnije je sanirati simptome sindroma (bol, osjećaj zatezanja, osjećaj trnaca, itd.). Nakon toga je potrebno održati što bolju funkciju cijele kralježnice, s posebnim naglaskom na torakalni dio.

Primjena lijekova protiv bolova (analgetika i nesteroidnih antireumatika) se može koristiti u prvih nekoliko dana.

Nedostatak kretanja najčešće i dovodi do slabljenja potpornih struktura što na kraju i rezultira torakalnim sindromom. Zato se kronični torakalni sindrom najbolje može liječiti, a tako i spriječiti, uvođenjem svakodnevnih ciljanih tjelesnih aktivnosti.

Pri tome su učinkovite vježbe koje jačaju trbušne i leđne mišiće te sve aerobne aktivnosti koje pokreću čitavo tijelo, kao što je hodanje, trčanje, bicikliranje i plivanje.

Uz prakticiranje aktivnog stila života, osobama koje pate od ovog sindroma može pomoći i fizioterapija s organiziranim i funkcionalnim vježbama u kontroliranom okruženju. Kod svakog oblika tjelovježbe važno je biti oprezan i naučiti pravilno izvoditi vježbe kako ne bi došlo do ozljeda i oštećenja.

Kako bi se smanjila bol i neugoda uzrokovana torakalnim sindromom, liječnici najčešće prepisuju analgetike ili antireumatike. Kad ni ovi lijekovi protiv bolova nisu dovoljni, pacijent može primiti injekcije glukokortikoida.

U rijetkim slučajevima kada je uzrok bolovima mijelopatija, odnosno oštećenja leđne moždine, potrebno je kirurško liječenje.

Dugotrajno sjedenje ili stajanje te manjak fizičke aktivnosti najviše pridonosi nastanku torakalnog sindroma.