Lišajevi na koži vjerojatno su najčešća vrsta infekcije koja se razvija na gornjem sloju kože. No, lišaj kao dijagnoza u dermatologiji zapravo ne postoji. Navedena pojava koju u narodu zovemo ‘lišaj’ najčešće je karakterizirana crvenim kružnim osipom. Crveni krugovi na koži mogu, ali ne moraju uzrokovati svrbež.

Lišaj može biti uzrokovan gljivičnom infekcijom odnosno gljivama roda Epidermophyton, Microsporum i Trichophyton. Lišaj se može pojaviti tijekom bilo kojeg godišnjeg doba, no najčešće se javlja prilikom ljetnih mjeseci. Gljivične infekcije se nešto češće pojavljuju tijekom puberteta. Kod djece se najčešće manifestiraju na vlasištu. 

Infekcija ‘lišajem’ se često širi izravnim kontaktom ‘koža na kožu’ sa zaraženom osobom ili pak životinjom. Infekcija se može prenijeti i putem životinje koja je u kontaktu s čovjekom te upotrebom kontaminiranih predmeta kao što je šešir, češalj, cipela, čarapa itd. Površinske i potkožne mikoze stvaraju karakteristične lezije, no unatoč tomu, lišaj može vrlo dobro oponašati druge vrste infekcija ili bolesti.

U liječenju lišajeva koriste se antifungalni lijekovi. Blagi lišajevi obično reagiraju na te lijekove, dok se u slučaju težih infekcija najčešće koriste agresivniji lijekovi koji se kombinirano uzimaju više tjedana.

Zaraznost i prenošenje lišajeva

Kao što smo već spomenuli, lišaj je osip na koži karakterističnog kružnog oblika. Može biti crven no često se manifestira i u obliku srebrnkastih mrlja na koži. Mrlje se mogu ljuskati i svrbjeti, a prstenovi od infekcije se u uznapredovalim fazama postupno šire prema van. U središtu kruga se lišaj povlači, a koža poprima normalnu boju.

Lišaj je iznimno zarazan i lako se prenosi kontaminiranim predmetima. 

Lišaj se može prenijeti na sljedeće načine: 

• S čovjeka na čovjeka – širi se izravnim kontaktom sa zaraženom osobom.
• Sa životinje na čovjeka – pri dodiru sa zaraženom životinjom moguće je da se inficirate (moguće kod pasa, mačaka ali i krava).
• S kontaminiranog objekta na čovjeka – može se prenijeti putem objekata i površina koje je zaražena osoba ili životinja nedavno dotaknula, ali se prenosi i preko odjeće, ručnika, posteljine, češljeva i dr.
• S tla na čovjeka – u rijetkim slučajevima lišajevi se mogu širiti na ljude kontaktom s inficiranim tlom. Infekcija će se najvjerojatnije manifestirati samo nakon duljeg kontakta s iznimno inficiranim tlom.

Istraživanje dvaju profesora (Clarence S. Livingood i Donald M. Pillsbury) s Odjela za dermatologiju Sveučilišta u Pennsylvaniji, objavljeno 1940. godine, provedeno na uzorku od 228 slučajeva, pokazalo je znatno veću osjetljivost dječaka na infekcije skalpa uzrokovane lišajem. Osjetljivost muškaraca na infekciju bila je prisutna u 76%, dok je kod žena zabilježena u daleko nižem postotku od 25%.

Lišaj – simptomi 

Lišajevi se obično u početku manifestiraju kao suha, ljuskasta područja na površini kože, koja mogu biti crvena te svrbe. Oblik zahvaćenog područja jest lagano izbočen, nepravilan, najčešće kružnog, prstenastog oblika, crvene boje. U nekih osoba se više krugova mogu preklapati jedan preko drugog. 

Posjetite liječnika ako primijetite osip na koži koji se ne povlači ni nakon dva tjedna. Liječnik će vas vjerojatno poslati na dijagnostičku obradu, a možda će vam biti potrebni i lijekovi na recept.

U slučaju lišaja, nakon tjedan dana ili dva tjedna mogu se pojaviti nove mrlje, upravo zato što je lišaj jako zarazan. Mrlje u prosjeku rastu do otprilike 25 mm. Dok rastu, središnje područje zacjeljuje, a ostaje crveni prsten. 

Lišajevi na licu kod beba i djece

Kod djece lišaj obično zahvaća vlasište, trup i stopala. Kada gljivica zahvati vlasište, koža se ljušti i svrbi te nastaju male ogoljene površine. Lišaj koji se pojavljuje na trupu započinje kao mala, okrugla, crvena mrlja koja svrbi, a lišaj koji se pojavljuje na stopalu poznat je pod nazivom dermatomikoza stopala ili atletsko stopalo.

Lice je vrlo nezgodno mjesto za pojavu lišaja upravo zbog toga što je u blizini usta, očiju i sluznice nosa. Ako se mjesto lišaja se lokalizira uz pomoć potrebnih tretmana, može imati teže posljedice. 

Lišaj može imati posebno teške posljedice kod djece. Djeca imaju tendenciju dirati gotovo sve rukama te nespretno prelaziti preko lišaja i prenositi zarazu na druge dijelove tijela. Budući da djeca ne shvaćaju opasnost infekcije, iznimno je važno potražiti liječničku pomoć na vrijeme. 

Djeca znatno češće obolijevaju od lišaja zato što je njihova koža puno nježnija, osjetljivija i vlažnija. Pregibi na dječjim udovima posebno su ”lijepa mjesta” za nastanjivanje gljivica. 

Odrasle osobe nisu u boljem položaju nego djeca. Odrasle osobe nerijetko pokušavaju prikriti infekciju puderom. Pokušaj ”skrivanja” ispod pudera nije najbolje higijensko rješenje. Puder začepljuje pore, no razmazivanjem pudera osigurava se ”besplatni prijevoz” gljivica na novu kožnu površinu. 

Lišajevi na licu se manifestiraju kao: 

• crveni osip (malo izdignut od površine kože),
• osip koji se pojavljuje na obrazima, nosu, oku očiju, na čelu, bradi ili na ušima,
• granice osipa su često vrlo nejasne (niste sigurni je li u pitanju osip ili samo suha koža),
• svrbež,
• ispucala koža koja se ljušti.

Lišaj na licu nipošto nemojte sami pokušavati liječiti, već se što je brže moguće javite liječniku koji će propisati odgovarajuću kremu ili lijek. 

Lišaj – liječenje

Infekciju lišajevima je teško spriječiti. Gljivice koje uzrokuju lišajeve, često se udomaće na tijelu prije no to počinju pokazivati prvi simptomi. Međutim, možete smanjiti rizik od zaraze lišajevima poduzimajući sljedeće korake:

• Educirajte se – budite svjesni rizika koje lišajevi donose sa sobom, a educirajte i druge o poznatim rizicima. 
• Održavajte higijenu – perite često ruke kako biste izbjegli širenje zaraze, prostore koje koristite s više osoba održavajte čistima, to je posebno bitno u školama, vrtićima, teretanama, svlačionicama.
• Ako je već došlo do infekcije, izbjegavajte prilike u kojima se možete prekomjerno uznojiti. 
• Izbjegavajte kontakt sa zaraženim životinjama – zaražene životinje možete prepoznati po manifestaciji ogoljenih dijelova na kojima nedostaje dlaka ili krzna. U slučajevima kada infekcija nije uznapredovala, znakovi bolesti nisu vidljivi.
• Nemojte ni s kim dijeliti osobne stvari – ovo pravilo se posebno odnosi na odjeću, ručnike, četke za kosu, četkicu za zube, kozmetiku (ruž, maskaru, olovku za oči). 

Ako je riječ o dermatomikozi, potražite stručnu pomoć. Samopomoć je u slučaju dermatomikoze ograničena na preventivno postupanje te higijenske mjere nakon nastanka oboljenja. Posebno pazite na čistoću zaraženog mjesta na koži.

Preventivne metode liječenja uključuju izbjegavanje kontakta sa zaraženim ljudima ili životinjama. Liječenje postojeće infekcije može se spriječiti širenje infekcije. 

Liječenje se većinom bazira na korištenju antimikotika u obliku kreme. U slučaju da su zahvaćeni nokti ili su dijelovi kože obrasli potrebno je uzimati antimikotik sustavno, odnosno u obliku tableta ili kapsula. Prirodni lijekovi u liječenju lišaja ne pomažu. 

Ako je kod djece zahvaćeno vlasište ili veći dio trupa, liječnik će djetetu propisati sirup koji sadrži antimikotik. Također, preporučuje se da dijete koje ima lišaj ne ide u školu kako ne bi prenijelo infekciju na ostalu djecu.

Lišaj se uz pomoć lijekova većinom uspijeva izliječiti unutar tri do četiri tjedna. No, u uznapredovalim slučajevima, lišaj može biti otporan na terapiju ili liječenje. Tada se većinom koristi kombinirana terapija ili isprobavanje nekoliko vrsta terapije sve dok se ne otkrije odgovarajuća. Većina osoba dobro podnosi terapiju, a rezultati liječenja su vidljivi već unutar tjedan dana.

Na tržištu se pojavio Amycot, novi prirodni bioaktivni agens koji pomaže u liječenju lišajeva na koži. Ugledni Journal of Dermatology and Clinical Research objavio je u travnju 2018. godine članak o lišaju kao kožnom poremećaju, njegovim uzrocima, dijagnozi i liječenju, te učinkovitosti novog prirodnog agensa Amycota u tretiranju lišaja.

Amycot se pokazao visoko učinkovitim što potvrđuju i pozitivni rezultati u pretkliničkim studijama te medicinski nadziranim istraživanjima koja su uključivala široki raspon infekcija uzrokovanih tineom, uključujući i onihomikozu. U studiji je istaknuta i velika potreba za prakticiranjem prirodnih terapija u liječenju trudnica, dojilja i dojenčadi, odnosno svih skupina pacijenata za koje prakticiranje kemijski agresivnijih tretmana može biti vrlo rizično.

Jedan od glavnih problema na koji su se istraživači posebno osvrnuli je i nedostatak kontroliranih kliničkih studija ali i dokaza koji bi potvrdili učinkovitost i sigurnost specifičnih prirodnih lijekova. Upravo zbog toga je Amycot jedan od lijekova koji mogu poslužiti kao primjer za demonstraciju potencijala kada je riječ o razvoju prirodnih botaničkih tretmana. 

• crvenilo
• kožne bolesti
• lišaj
• svrbež
• zdravlje kože

Učitaj više izvora