Nakon moždanog udara većina rehabilitacijskih programa usmjerena je na jačanje i oporavak slabije, oduzete strane tijela. No, novo istraživanje sugerira da bi fokus možda trebao biti drugačiji – i da bi treniranje manje pogođene ruke moglo donijeti značajna poboljšanja u svakodnevnom funkcioniranju.

Prema kliničkom ispitivanju objavljenom 2. veljače u časopisu JAMA Neurology, terapija usmjerena na manje oštećenu ruku kod osoba koje su preživjele moždani udar dovela je do znatno boljeg pokreta i kontrole.

Voditeljica istraživanja Candice Maenza, voditeljica projekata u Laboratoriju za neurorehabilitaciju na Penn State College of Medicine, ističe:

Kada smo trenirali manje oštećenu ruku, ispitanici su napredovali.

Zašto je to važno?

Moždani udar može oštetiti dijelove mozga koji kontroliraju pokret, što često uzrokuje slabost ili paralizu jedne strane tijela. Tradicionalna rehabilitacija logično se fokusira na teže pogođenu stranu jer je gubitak funkcije ondje najizraženiji.

Već je i samo korištenje jedne ruke za većinu aktivnosti iznimno zahtjevno, objasnio je Robert Sainburg, profesor kineziologije i neurologije na Penn Stateu. Ako je i ta manje pogođena ruka izgubila 10 – 25 % motoričke koordinacije, to značajno utječe na ono što možete samostalno obaviti.

Drugim riječima, čak i manji gubitak preciznosti može odlučivati o tome hoćete li sami zakopčati gumb ili će vam trebati pomoć.

Kako je provedeno istraživanje?

U istraživanju je sudjelovala manja skupina pacijenata nakon moždanog udara. Nasumično su podijeljeni u dvije skupine:

• 25 osoba vježbalo je manje oštećenu ruku
• 28 osoba prolazilo je standardnu terapiju usmjerenu na više oštećenu ruku.

Obje skupine odradile su 15 terapijskih sesija tijekom pet tjedana.

Skupina koja je trenirala “bolju” ruku sudjelovala je u aktivnostima poput virtualne igre nalik shuffleboardu ili zadataka crtanja i praćenja linija, nakon čega su slijedile zahtjevnije vježbe preciznosti iz svakodnevnog života.

Sainburg pojašnjava:

Radimo korektivni pristup koji dosad nije bio uobičajen. Mijenjamo funkciju manje oštećene ruke kako bi svakodnevne aktivnosti postale učinkovitije.

Rezultati su bili mjerljivi – i dugotrajni

Na kraju terapije sudionici koji su trenirali manje oštećenu ruku bili su u prosjeku šest sekundi brži u standardnom testu spretnosti (podizanje sitnih predmeta, okretanje kartica). To predstavlja poboljšanje od 12 %.

Iako se šest sekundi možda ne čini puno, u svakodnevnom životu to može biti presudno.

Pacijenti su možda i prije mogli zakopčati gumb, ali im je trebalo toliko vremena da im se nije isplatilo raditi to samostalno. Kada postanu samo malo brži, motiviraniji su pokušati sami, istaknula je Maenza.

Ovakav napredak može biti prekretnica – ne samo za vas kao pacijenta, nego i za vašeg partnera ili njegovatelja, jer se smanjuje potreba za pomoći. Dobra vijest je da su se poboljšanja održala najmanje šest mjeseci nakon završetka terapije.

Početak “pozitivnog kruga”

Stručnjaci objašnjavaju da ciljana intervencija može pokrenuti tzv. “pozitivni krug” oporavka. Kada postignete mali napredak, počnete više koristiti tu funkciju – i time se ona dodatno poboljšava, rekao je Sainburg.

Istraživači sada planiraju ispitati kako se ovakav pristup može kombinirati s postojećim rehabilitacijskim metodama.

Pročitajte i ove članke:

• Koliko dugo traje oporavak od moždanog udara?
• Fizioterapeutske vježbe poslije moždanog udara: Kreće se što prije, a dva su terapijska pristupa! Fizioterapeut otkriva detalje
• Logopedske vježbe nakon moždanog udara: Logopetkinja i neurologinja otkrivaju što je ključno za oporavak.

• istraživanja
• rehabilitacija "krive" ruke nakon moždanog udara
• rehabilitacija nakon moždanog udara

Učitaj više izvora