Edem mozga – uzroci, simptomi, liječenje
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Edem mozga ili oteknuće mozga opisuje se kao porast razine vode u moždanom tkivu koje može nastati kao posljedica brojnih kompleksnih procesa. Vodi ka porastu tlaka unutar lubanje, tzv. intrakranijalna hipertenzija, te do fatalne hernijacije (uklještenja) moždanog debla.
Smrtnost je vrlo visoka ukoliko se ne prepozna na vrijeme. Edem mozga obično uvijek prati ishemiju moždanog tkiva ili moždano krvarenje te povisuje smrtnost na gotovo 80%. Poslije nekog traumatskog događaja, smatra se da je edem mozga odgovoran za 50% smrtnih slučajeva.
Edem mozga – uzroci
Mehanizam nastanka edema mozga razlikuje se u više kriterija: ovisno o primarnoj ozljedi (vrsta, brzina nastanka, jačina, težina), karakteristikama pacijenta (dob, spol, genetika, druge bolesti) i dodatnim drugim čimbenicima poput hipoksije (manjak kisika), hipotenzije, hipertermije ili epilepsije.
Može biti posljedica neuroloških, ali i drugih stanja:
- ishemijski moždani udar i moždano krvarenje,
- tumor mozga,
- meningitis i encefalitis,
- druge infekcije mozga poput cisticerkoze, tuberkuloze i toksoplazmoze mozga,
- dijabetička ketoacidoza,
- maligna hipertenzija,
- virusni hepatitis, hepatička encefalopatija, Reyeov sindrom,
- otrovanje ugljičnim monoksidom ili živom,
- hiponatrijemija (snižena razina natrija u krvi),
- zloupotreba opioida.
Edem mozga – simptomi
Nema simptoma sve dok porast tlaka unutar lubanje zbog edema ne počne vršiti svoj utjecaj:
- promjene stupnja svijesti,
- bradikardija (usporen rad srca),
- porast krvnog tlaka,
- narušen ritam disanja,
- poremećeni očni pokreti,
- promjene i razlike u veličini očnih zjenica.
Dijagnoza
Nakon pobuđene sumnje na edem mozga s obzirom na pojavu simptoma, radiološko snimanje CT-om je odlična metoda prikaza i daljnjeg praćenja edema mozga.
Edem mozga – liječenje
S obzirom da dolazi do porasta količine vode unutar moždanog tkiva, primarni korak je smanjenje unutar normalnih granica. Daje se intravenska osmotska terapija manitolom zbog svog brzog učinka smanjenja moždanog volumena snizujući ukupnu razinu vode, krvnog volumena i moždanog likvora. Primjenjuje se svaka 2-3 sata i intenzivno prati učinak.
Osmotski efekt može se pojačati diureticima (furosemid) da se izmokri višak vode.
Sljedeća linija su kortikosteroidi koji imaju povoljan učinak na krvne žile u slučaju kad edem nije nastao zbog moždanog udara ili krvarenja. Posebno su korisni u terapiji tumora mozga.
Operacija
Kirurški zahvat je metoda izbora u životno-ugrožavajućim stanjima. Dekompresivna kraniektomija radi se svim pacijentima kojima se neurološki status ubrzano pogoršava.
Pacijenta se operira pod općom anestezijom. Tehnika zahvata ovisi o pogođenoj regiji mozga. Odstranjuje se dio kosti lubanje (koji se kasnije vrati natrag), postavi se graft u duru (ovojnica mozga) kako bi se omogućilo širenje edema mozga prema van. Cilj operacije je smanjenje tlaka unutar lubanje.
Zahvat traje prosječno 5 sati kod pacijenata kod kojih je primarna učinjena kraniektomija te 37 sati kod pacijenata kojima je kraniektomija kao sekundarna intervencija.
Prema jednom istraživanju u Brazilu, visok je postotak komplikacija (čak 90%, od tog 78% neuroloških). Ukupna smrtnost bila je 43%, a preživjeli pacijenti imali su teške neurološke posljedice.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Turšija: Recept za početnike od kojeg ne može jednostavnije
- Zrinka Babić
- 2 min čitanja
Izvori:
- Ruchira M. Jha, Patrick M. Kochanek, J. Marc Simard. Pathophysiology and treatment of cerebral edema in traumatic brain injury. Neuropharmacology. 2019;145(B):230-246.
- Shah S, Kimberly WT. Today’s Approach to Treating Brain Swelling in the Neuro Intensive Care Unit. Semin Neurol. 2016;36(6):502–507.
- Hutchinson, P., Timofeev, I., & Kirkpatrick, P. Surgery for brain edema. Neurosurgical Focus FOC. 2007: 22(5), 1-9
- Lt Col SK Jha (Retd). Cerebral Edema and its Management. MJAFI. 2003; 59 : 326-331.
- Grille P, Tommasino N. Decompressive craniectomy in severe traumatic brain injury: prognostic factors and complications. Rev Bras Ter Intensiva. 2015;27(2):113–118.