Antiretrovirusna terapija (ART) postala je ključni alat u liječenju HIV infekcija, omogućujući bolesnicima s HIV-om dugoročnu kontrolu bolesti i poboljšanje kvalitete života.

S obzirom na to da se komplikacije HIV bolesti mogu javiti čak i u bolesnika s visokim brojem CD4+ limfocita, antiretrovirusna terapija se preporučuje gotovo svim pacijentima. Unatoč mogućim nuspojavama, prednosti ove terapije daleko nadmašuju rizike, što je potvrđeno u mnogim istraživanjima.

Cilj antiretrovirusne terapije je smanjenje razine HIV RNK u plazmi do nemjerljivih vrijednosti te poticanje imunološke obnove.

Antiretrovirusna terapija – ciljevi

Glavni cilj antiretrovirusne terapije je smanjenje razine HIV RNK u plazmi do razine koja je ispod 20 – 50 kopija/ml. Ovaj cilj osigurava da HIV nije detektabilan u krvi, čime se sprječava daljnje oštećenje imunološkog sustava.

Usto, antiretrovirusna terapija ima za cilj i obnovu broja CD4+ limfocita, što znači povratak na normalne vrijednosti i jačanje imunološke funkcije organizma.

U slučajevima kada terapija ne daje željene rezultate, testiranje rezistencije na lijekove može pomoći u određivanju osjetljivosti dominantnog HIV soja na različite terapije. Genotipski testovi također mogu biti korisni u prilagodbi terapije.

Vrste antiretrovirusnih lijekova

Antiretrovirusna terapija uključuje nekoliko skupina lijekova koji djeluju na različite dijelove HIV životnog ciklusa. Ove skupine lijekova uključuju sljedeće:

• nukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (NRTIs) – ovi lijekovi se aktiviraju fosforilacijom i konkuriraju za ugradnju u virusni DNK, blokirajući enzimsku aktivnost reverzne transkriptaze
• nukleotidni inhibitori reverzne transkriptaze (nRTIs) – ovi lijekovi djeluju slično NRTIs, ali ne zahtijevaju inicijalnu fosforilaciju
• nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (NNRTIs) – ovi se lijekovi izravno vežu za enzim reverznu transkriptazu, čime sprječavaju njegovu funkciju
• inhibitori proteaze (PIs) – ovi lijekovi inhibiraju enzim proteazu, koji je ključan za sazrijevanje nezrelih HIV viriona
• inhibitori ulaza (EI) – ovi lijekovi blokiraju vezanje HIV-a za CD4+ receptore na stanicama domaćina, sprječavajući ulazak virusa u stanice
• inhibitori integraze – ovi lijekovi sprječavaju integraciju HIV DNK u DNK stanice domaćina, što je ključno za replikaciju HIV-a.

Cijeli popis lijekova dostupnih u Hrvatskoj možete pronaći na internetskoj stranici HeMED.

Prednosti i izazovi antiretrovirusne terapije

Unatoč napretku u liječenju HIV-a, antiretrovirusna terapija i dalje može biti izazovna za mnoge pacijente. Mnogi pacijenti moraju uzimati više tableta dnevno, što može biti teško za svakodnevno praćenje.

Međutim, dostupnost novih koformuliranih lijekova omogućava pojednostavljenje režima liječenja. Genotipsko testiranje HIV DNK-a također pomaže u prilagodbi terapije kako bi se postigao optimalan rezultat.

Jedan od ključnih faktora u uspjehu antiretrovirusne terapije je dugoročna usklađenost pacijenta s terapijskim režimom. Ako pacijent uzima ART više od 95 % vremena, postoji velika vjerojatnost da će postići ciljeve liječenja. Osim toga, pravilno praćenje i testiranje rezistencije na lijekove može pomoći u prilagodbi terapije u slučaju neuspjeha.

Nuspojave i upravljanje

Iako su moderni antiretrovirusni lijekovi znatno manje toksični od svojih prethodnika, neki lijekovi još uvijek mogu izazvati nuspojave. Među najčešćim nuspojavama su povišeni kolesterol, smanjena osjetljivost na inzulin te redistribucija tjelesnih masti.

Svaka skupina lijekova može imati specifične nuspojave, pa je važno da liječnici i pacijenti zajednički prate terapiju i prilagode je prema potrebi. 

Pročitajte i ove članke:

• Kako se prenosi HIV? Stručnjak otkriva istine i zablude
• Koje sve posljedice HIV ostavlja na tijelu?
• AIDS simptomi: Liječnik otkriva zbog čega ljudi najčešće potraže dijagnozu, a i koliko se simptomi razlikuju ovisno o stadiju i spolu.

• Antiretrovirusna terapija
• liječenje HIV-a
• Vrste antiretrovirusnih lijekova

Učitaj više izvora