Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin je hormon zaslužan za regulaciju osmotske ravnoteže, krvnog tlaka i funkcije bubrega, odnosno nosi vrlo važnu ulogu u održavanju krvnog volumena.

Stvara se u hipotalamusu mozga te se živčanim putevima prenosi do stražnjeg režnja hipofize gdje se izluči u obližnju kapilarnu mrežu te uđe u sistemnu cirkulaciju.

Receptori u mozgu imaju tzv. osmoreceptore koji su osjetljivi i reagiraju na promjene osmolarnosti u krvi. Ukoliko je povišena osmolarnost krvi (viša razina koncentracije otopljenih tvari, molekule natrija poglavito), ADH se počinje izlučivati te prvenstveno djeluje na bubrege koji započnu pojačano reapsorbirati vodu (i smanje mokrenje) kako bi se osmolarnost vratila u ravnotežu.

Na izlučivanje antidiuretskog hormona djeluje i stanje hipovolemije (smanjenog krvnog volumena) – baroreceptori registriraju snižen tlak u lijevoj srčanoj pretklijetki, karotidnoj arteriji i aortnom luku i odašilju povratnu informaciju u mozak kako bi se otpustio ADH.

Mehanizam predstavlja povratnu spregu između mozga i ostatka tijela te čim se uspostavi ravnoteža, prestane proizvodnja antidiuretskog hormona.

Osim osmolarnosti i krvnog volumena, na izlučivanje ADH imaju utjecaj bol, mučnina, hipoglikemija (snižena razina glukoze u krvi), nikotin, opijati te određeni lijekovi.
Npr. etanol iz alkohola koči (djeluje inhibitorno) proizvodnju antidiuretskog hormona te se iz tog razloga u slučajevima intoksikacije alkoholom javlja pojačan gubitak vode mokrenjem.

Nadalje, kao i kod drugih hormona u tijelu, postoje također poremećaji lučenja antidiuretskog hormona gdje on može biti pretjerano povišen ili snižen.

Sindrom neodgovarajućeg izlučivanja antidiuretskog hormona (SIADH)

Naziva se još i Schwartz-Bartterov sindrom; ADH se proizvodi u pretjeranoj količini što uzrokuje povećanu reapsorpciju vode te nastane hipervolemija i hiponatremija organizma.

Uzrok:

• meningitis, encefalitis,
• tumor mozga,
• plućne bolesti,
• rak pluća ili gušterače,
• neki lijekovi.

Simptomi

Često nema nikakvih značajnih simptoma jer bubrezi uspijevaju održati koncentraciju tvari u organizmu. No mogu se javiti:

• mučnina i povraćanje,
• glavobolja,
• poremećena ravnoteža,
• zbunjenost,
• epilepsija, koma u težim slučajevima.

Dijagnoza

Potrebno je napraviti laboratorijske pretrage krvi i urina – metabolički panel, koncentracija elektrolita, koncentracija natrija u urinu te toksikološke testove.

Liječenje

Terapija ovisi o primarnom uzroku. Ako se radi o stanju izazvanom nekim lijekom, tada se mora promijeniti ili doza tog lijeka ili terapija. U slučajevima tumora, potrebno je kirurški odstraniti zloćudno tkivo, ponekad u kombinaciji sa zračenjem i kemoterapijom.

Prvi i najbitniji korak je ograničavanje daljnjeg unosa tekućine kako bi se spriječilo nakupljanje vode u tijelu.

Dijabetes insipidus

Centralni dijabetes insipidus je stanje neprimjereno niskog izlučivanje antidiuretskog hormona što rezultira pretjeranim izbacivanjem vode. Nefrogeni dijabetes insipidus je slučaj adekvatnog izlučivanja ADH-a, ali zbog poremećaja bubrežnih receptora, izostaje njegov efekt te su posljedice iste – hipovolemija i hipernatremija.

Uzroci:

• trauma mozga,
• tumor mozga,
• meningitis, encefalitis,
• prirođeni nefrogeni dijabetes insipidus (mutacija gena),
• litij,
• pijelonefritis.

Simptomi:

• učestalo mokrenje blijedog urina (3 do čak 20 litara na dan),
• stalna žeđ,
• umor,
• razdražljivost,
• otežano koncentriranje.

Dijagnoza

Potrebno je utvrditi da se ne radi o dijabetesu tipa 1 ili 2. Radi se test uskraćivanja vode u kojem pacijent, ako ima dijabetes insipidus, nastavlja mokriti velike količine razrijeđenog urina. Krv i urin analiziraju se za utvrđivanje razine glukoze, kalcija i natrija.

Vazopresinski test služi kako bi se otkrilo je li bolest centralnog ili nefrogenog karaktera – primjeni se mala doza ADH-a te ako tijelo reagira, riječ je o centralnom dijabetesu insipidusu.

Liječenje

Najprije je potrebno spriječiti dehidraciju unosom tekućine. Ako je uzrok centralnog karaktera, terapija je zamjenskim vazopresinom, tzv. dezmopresinom u obliku nazalnog spreja ili tableta.

Nefrogeni dijabetes insipidus ne može se liječiti dezmopresinom, ali pokuša se promijeniti prehrana – unos manje soli i mesnih proizvoda, jaja i orašastih plodova. Također, preporuča se kombinacija tijazidnih diuretika i ibuprofena koji pomažu smanjenju bubrežne filtracije krvi, odnosno smanjenju volumena urina.

• ADH
• dezmopresin
• dijabetes insipidus
• SIADH

Učitaj više izvora