Koliko su pješački prijelazi opasni za osobe s oštećenjem vida?

Osobe koje pate od gubitka vida možda nisu u tolikoj opasnosti od nadolazećeg prometa kako se dosad pretpostavljalo

Osobe koje pate od gubitka vida možda nisu u tolikoj opasnosti od nadolazećeg prometa kako se dosad pretpostavljalo, pokazuje novo istraživanje.

Znanstvenici su u časopisu PLOS One objavili da osobe s oštećenjem središnjeg vida mogu procijeniti kretanje vozila gotovo jednako točno kao i osobe s normalnim vidom.

Sudionici istraživanja koji boluju od starosne makularne degeneracije jednako su dobro procjenjivali trenutak kada će im se automobil približiti kao i ispitanici bez problema s vidom.

Prema riječima Daniela Oberfeld-Twistela, profesora eksperimentalne psihologije na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu, čak i smanjeni središnji vid pruža vrijedne informacije za procjenu približavanja objekata.

Dodaje kako osobe s makularnom degeneracijom i dalje koriste preostali vid, umjesto da se oslanjaju isključivo na sluh.

Tijek istraživanja

U sklopu istraživanja znanstvenici su razvili sustav virtualne stvarnosti u kojem su sudionici stajali uz cestu i promatrali vozilo koje im se približava. Sustav je uključivao i vizualne i zvučne podražaje nadolazećeg automobila.

osobe s oštećenjem središnjeg vida mogu procijeniti kretanje vozila gotovo jednako točno kao i osobe s normalnim vidom
FOTO: Shutterstock

U istraživanju je sudjelovalo 50 starijih osoba, od kojih je polovica imala gubitak vida uzrokovan makularnom degeneracijom. Njihov zadatak bio je procijeniti kada će vozilo doći do njih. Svaki scenarij prikazan im je u tri verzije – samo s vizualnim signalima, samo sa zvukom te s kombinacijom vida i sluha.

Zahvaljujući naprednoj audiovizualnoj simulaciji i detaljnoj analizi podataka, istraživači su dobili vrlo precizan uvid u način na koji pješaci koriste osjetila vida i sluha kako bi procijenili dolazak vozila. Ovakva razina uvida nadilazi dosadašnja istraživanja, ističu autori.

Iznenađujuće, sudionici s oštećenjem vida na oba oka postigli su rezultate usporedive s osobama koje imaju normalan vid. Kada su se oslanjali isključivo na vid, osobe s gubitkom vida procjenjivale su udaljenost vozila prema vizualnim pokazateljima poput njegove prividne veličine.

Ipak, kada su bili dostupni i vid i sluh, obje skupine pokazale su sličnu razinu točnosti, bez jasne prednosti kombinacije osjetila u odnosu na sam vid.

Unatoč ohrabrujućim rezultatima, istraživači upozoravaju da to ne znači da bi osobe s oštećenjem vida trebale neoprezno prelaziti cestu. Scenarij u virtualnoj stvarnosti bio je namjerno pojednostavljen – uključivao je samo jedno vozilo, ravnu cestu i miran, ruralni okoliš.

Voditeljica istraživanja Patricia DeLucia sa Sveučilišta Rice u Houstonu naglašava kako će buduća istraživanja morati ispitati vrijede li ovi rezultati i u složenijim prometnim situacijama, primjerice s više vozila ili u uvjetima kada se brzina kretanja mijenja.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu