Uveitis je upala srednje ovojnice oka (uvea), koja se sastoji od šarenice (iris), žilnice (chorioidea) i cilijarnog (zrakastog) tijela (corpus ciliare).

Najčešći oblik uveitisa je upala šarenice, što se naziva iritis odnosno prednji uveitis, a zahvaća 90% uveitisa. Često dolazi i do iridociklitisa, odnosno upale irisa i zrakastog tijela zajedno.

Uveitis može biti ozbiljno stanje, koje može dovesti do trajnog gubitka vida. Rana dijagnoza i liječenje važan su faktor u sprječavanju komplikacija uveitisa. 

Većina slučajeva je idiopatska (nepoznatog uzroka), no poznati su uzroci različite infekcije i sistemske (često autoimune) bolesti.

Uveitis – uzroci

Kao što smo već spomenuli, u nekim slučajevima specifičan uzrok uveitisa nije poznat. Kako biste lakše razumjeli nastanak, ali i podjelu bolesti, uveitis ćemo podijeliti u nekoliko raznih kategorija. 

Prema mjestu nastanka razlikujemo:

• Prednji uveitis – koji zahvaća prednji dio zrakastog tijela i šarenicu. Ima najizraženije simptome.
• Intermedijarni uveitis – koji zahvaća prednji dio retine i stražnji dio zrakastog tijela; odnosi se uglavnom na pojavu upalnih stanica u zrakastom tijelu. Tipično je bezbolan.
• Stražnji uveitis – upala koja zahvaća stražnji dio mrežnice i žilnice.
• Panuveitis – upala svih dijelova uveje.

Prema tijeku bolesti razlikujemo dvije vrste uveitisa:

• Akutni uveitis – bolest nastaje naglo, postiže svoj vrhunac relativno brzo, a prolazi nakon najviše 8 tjedana. 
• Kronični uveitis – kroničnim uveitisom se smatra onaj koji traje duže od 8 tjedana, simptomi su u većini slučajeva blaži nego kod akutnog uveitisa, tijekom bolesti su zabilježene teže i lakše epizode bolesti. 

Prema uzroku razlikujemo nekoliko vrsta uveitisa: 

• Neinfektivni uveitis (uslijed neke druge bolesti) – je onaj uveitis koji se javlja u pratnji s bolestima drugih tkiva i organa. Neke od tih bolesti su: ankilozni spondilitis (kronična reumatska bolest), psorijaza (kronična kožna bolest), sarkoidoza (stvaranje granuloma u tkivima i organima), koja je odgovorna za 20% uveitisa, i Behcetova bolest (autoimuni uveitis) čiji je tijek bolesti izrazito težak i pun recidiva.
• Neinfektivni uveitis (koji zahvaća samo oko) – uzrok nastanka ovog uveitisa je nepoznat. 
• Uveitis uzrokovan mikroorganizmom – neki od najpoznatijih uzročnika su: herpes simplex, herpes zoster, Epstein-Barr virus, citomegalovirus i toksoplazmoza.
• Endogeni uveitis – je onaj uveitis koji je uzrokovan djelovanjem mikroorganizama i drugih čimbenika unutar organizma. 
• Egzogeni uveitis – je onaj uveitis koji je uzrokovan čimbenicima koji su u oko došli ozljedom ili stranim tijelom (bakterije, virusi, gljivice).

Uveitis – simptomi

Simptomi prednjeg i intermedijarnog uveitisa su većinom karakterizirani blagim ili umjerenim slabljenjem oštrine vida. Slabljenje vida je posljedica upalnih tjelešaca koja se nakupljaju u očnoj vodici. 

Simptomi uveitisa se mogu pojaviti iznenada te se pogoršati vrlo brzo, premda se u slučaju kroničnog uveitisa razvijaju postupno. Simptomi mogu zahvatiti jedno ili oba oka. 

Simptomi uveitisa uključuju:

• crvenilo,
• bol u očima,
• fotofobija (osjetljivost na svjetlo),
• zamagljen vid,
• edem makule (žute pjege),
• tamne, plutajuće točke u vidnom polju,
• bjelkasta područja unutar oka, koja se nalaze ispred donjeg dijela šarenice.

Premda se u većine oboljelih javljaju isti ili slični simptomi, razne vrste uveitisa izazivaju i drugačije simptome:

• Prednji uveitis: bol, crvenilo, fotofobija, slabljenje vida, hiperemija (prepunjenost krvnih žila krvlju).
• Srednji uveitis: tipično bezbolan, slabljenje vida, pahuljice (izgled snježnog nanosa).
• Stražnji uveitis: pahuljice, slabljenje vida, žuto-bijele promjene na mrežnici, vaskulitis (upala krvnih žila).
• Difuzni uveitis: mogu se pojaviti svi navedeni simptomi. 

Jedna od najtežih posljedica uveitisa je gubitak vida, što se većinom događa kada osoba ne prepoznaje problem ili ga ne liječi na vrijeme. 

Uveitis – dijagnoza

Dijagnozu uveitisa nije teško postaviti. Na uveitis se sumnja kod svakog bolesnika koji ima bolove u oku praćene crvenilom, fotofobijom i slabljenjem vida.

Osobe za koje se sumnja da imaju uveitis upućuje se na potpunu oftalmološku obradu. Pretrage se vrše procjepnom svjetiljkom i indirektnom oftalmoskopijom (promatranje očne pozadine). 

Popis bolesti koje mogu oponašati upalu oka podosta je širok. Među najgorim bolestima svakako su one malignog karaktera, kao i pigmentni retinitis.

Liječenje uveitisa

Liječenje uveitisa ovisi o uzroku uveitisa. Ako je uveitis uzrokovan drugim medicinskim stanjem, tretman će se fokusirati na liječenje tog stanja.

Cilj liječenja je smanjenje upale oka te sprječavanje nastanka komplikacija koje mogu dovesti do oštećenja vida. Lijek za uveitis postoji, međutim, na vama je da se javite liječniku na vrijeme, kako bi lijek imao učinka. 

Liječenje uveitisa može uključivati:

• Antiupalne lijekove – vaš liječnik može propisati antiupalne lijekove, kao što su kortikosteroidi. Ovaj lijek se može dati u obliku kapi za oči ili kortikosteroidnih tableta. Kod osoba koje imaju stražnji uveitis, koji je teško liječiti, može se ugraditi uređaj koji polako oslobađa kortikosteroidne lijekove.
• Antibiotici  – ako je uveitis uzrokovan infekcijom, antibiotici se mogu dati uz kortikosteroide ili samostalno.
• Imunosupresivni lijekovi ili citotoksični agensi – mogu biti potrebni ako uveitis ne reagira dobro na kortikosteroide ili  ugrožava vid.

Liječenje uveitisa ovisi o tome koji je dio oka zahvaćen. Uveitis koji zahvaća stražnju stranu oka, liječi se teže te je za njegovo liječenje potrebno više vremena. Isto tako, teškim upalama na drugim dijelovima oka također će trebati više vremena za liječenje.

Bitno je napomenuti kako se uveitis može vratiti, stoga biste liječnika trebali svakako posjetiti i nakon liječenja kada se simptomi prestanu manifestirati. Nepropisno liječenje, izbjegavanje lijekova i terapije može rezultirati trajnim gubitkom vida.

Prognoza je dobra kada se brzo postavi dijagnoza i započne liječenje, ali kod neliječenih može dovesti do ozbiljnih komplikacija (katarakta – siva mrena, glaukom – visoki očni tlak, edem retine ili trajni gubitak vida).

Lijekove za liječenje uveitisa nikada nemojte prestati koristiti prije nego potrošite dozu koja vam je propisana. Premda vam se može činiti kako simptomi nisu prisutni, to ne znači da se upala povukla, odnosno da su tjelešca koja uzrokuju upalu nestala.

Uveitis – prirodno liječenje

Uveitis se ne liječi prirodnim putem. Nemojte pokušavati liječiti uveitis samostalno jer tako možete samo dodatno pogoršati stanje. Obratite se vašem liječniku u što kraćem roku.

• upala oka
• upala spojnice oka
• uveitis