Antifosfolipidni sindrom je poremećaj u kojem imunološki sustav pogrešno stvara antitijela protiv određenih normalnih proteina u krvi. Ovo stanje može izazvati formiranje krvnih ugrušaka unutar arterija ili vena, kao i komplikacije u trudnoći, poput pobačaja i mrtvorođene djece.

Antifosfolipidni sindrom može dovesti i do stvaranja krvnih ugrušaka u nogama, stanja poznatog kao duboka venska tromboza, kao i do stvaranja krvnih ugrušaka u organima, poput bubrega ili pluća. Šteta ovisi o stupnju i mjestu ugruška, primjerice, ugrušak u mozgu može uzrokovati moždani udar.

Na žalost, ne postoji lijek za antifosfolipidni sindrom, no lijekovi mogu pomoći u smanjenju rizika od formiranja krvnih ugrušaka.

Simptomi antifosfolipidnog sindroma

Simptomi antifosfolipidnog sindroma mogu uključivati:

• Duboku vensku trombozu, tj. krvne ugruške u nogama, koji mogu putovati vašim plućima (plućna embolija).
• Komplikacije u trudnoći – ponovljene pobačaje ili mrtvorođenu djecu, kao i druge komplikacije u trudnoći, poput prijevremenog poroda i visokog krvnog tlaka tijekom trudnoće
• Moždani udar

Rjeđi simptomi antifosfolipidnog sindroma uključuju:

• Neurološke simptome – kronične glavobolje, migrene, demenciju i epileptičke napadaje, koji se mogu javiti kada krvni ugrušak blokira protok krvi u mozak.
• Osip – neke osobe mogu razviti crveni osip na zapešćima i koljenima
• Kardiovaskularne bolesti – problemi sa srčanim zaliskom su česti kod osoba s antifosfolipidnim sindromom.
• Krvarenje – neke osobe mogu doživjeti pad trombocita, krvnih stanica potrebnih za normalno zgrušavanje krvi. Ako imate ovo stanje, trombocitopeniju, moguće je da će simptomi izostati, no u nekim slučajevima, kada razina trombocita padne prenisko, mogu se javiti epizode krvarenje, a osobito iz nosa i desni.

Vrlo rijetki simptomi antifosfolipidnog sindroma uključuju:

• Poremećaje pokreta, pri čemu se tijelo i udovi mogu kretati nekontrolirano
• Kognitivne probleme, poput slabe memorije
• Iznenadnu nagluhost
• Psihičke probleme, poput depresije ili psihoze

Uzroci antifosfolipidnog sindroma

Kod antifosfolipidnog sindroma vaše tijelo pogrešno stvara antitijela, koja uništavaju proteine koji se vežu za fosfolipide odnosno masti prisutne u krvi, koje imaju ključnu ulogu u zgrušavanju krvi.

Postoje dvije glavne vrste antifosfolipidnog sindroma:

• Primarni antifosfolipidni sindrom – kod kojeg ne postoji drugi autoimuni poremećaji, poput sistemskog lupusa.
• Sekundarni antifosfolipidni sindrom – kod kojeg postoji lupus ili drugi autoimuni poremećaj.

Sekundarni antifosfolipidni sindrom uzrokuje lupus ili drugi autoimuni poremećaj, dok je uzrok primarnog antifosfolipidnog sindroma nepoznat. Međutim, neki čimbenici su povezani s razvojem antifosfolipidnih protutijela.

Ovi čimbenici uključuju:

• Infekcije – osobe sa sifilisom, HIV infekcijom, hepatitisom C i malarijom imaju veću učestalost antifosfolipidnih protutijela.
• Lijekovi – uzimanje određenih lijekova, poput lijekova za visoki krvni tlak (hidralazin), reguliranje srčanog ritma (kinidin), epilepsiju (fenitoin), kao i uzimanje antibiotika (amoksicilin), može povećati rizik od antifosfolipidnog sindroma.
• Genetska predispozicija – iako se ovaj poremećaj ne smatra nasljednim, istraživanja pokazuju kako postojanje obiteljske anamneze povećava rizik od stvaranja antitijela.

Komplikacije kod antifosfolipidnog sindroma

Ovisno o tome koji je organ pogođen i koliko je jaka opstrukcija protoka krvi do tog organa, komplikacije mogu biti vrlo različite, a ponekad ovo stanje može uzrokovati trajna oštećenja ili smrt.

Moguće komplikacije kod antifosfolipidnog sindroma su:

• Oštećenje bubrega – antifosfolipidni sindrom može dovesti do smanjenog protoka krvi u bubrezima
• Moždani udar – smanjen dotok krvi do mozga može izazvati moždani udar i trajna neurološka oštećenja, kao što su djelomična paraliza i gubitak govora.
• Kardiovaskularni problemi – ako se ugrušak formira u nozi (duboka venska tromboza), on može oštetiti vene, koje obično krv odvode prema srcu. To može dovesti do stanja koje se naziva kronična venska insuficijencija, što uzrokuje kronične otekline i diskoloracije u potkoljenicama zbog pogoršanog protoka krvi prema srcu. Druga moguća komplikacija je oštećenje srca.
• Problemi s plućima – komplikacije vezane za pluća mogu uključivati visoki krvni tlak u plućima (plućna hipertenzija) i plućnu emboliju.
• Komplikacije u trudnoći – mogu uključivati pobačaj, mrtvorođenu djecu, prijevremeni porod i visoki krvni tlak tijekom trudnoće.

Liječenje antifosfolipidnog sindroma

Liječnici obično koriste lijekove koji smanjuju krvni ugrušak.

Ako imate trombozu, standardno početno liječenje uključivat će kombinaciju antikoagulansa:

• Heparin – obično, prvo ćete dobiti injekciju ili infuziju heparina, u kombinaciji s drugim lijekovima za razrjeđivanje krvi, najčešće varfarinom.
• Varfarin – nekoliko dana nakon kombiniranog liječenja heparinom i varfarinom, liječnik će prekinuti terapiju heparinom i nastaviti samo s varfarinom, vjerojatno tijekom cijelog života.
• Aspirin – u nekim slučajevima, liječnik može preporučiti niske doze aspirina.

Liječenje antifosfolipidnog sindroma u trudnoći

Antikoagulantna terapija je posebno složena tijekom trudnoće. Terapija je skupa, zahtijeva redovite injekcije i nosi neke značajne rizike od nuspojava.

Tijekom trudnoće, terapija obično uključuje:

• Heparin – neki oblici heparina (enoksaparin i dalteparin), poznati kao niskomolekularni heparin, a koje možete sami ubrizgati pod kožu, smatraju se sigurnima tijekom trudnoće.
• Aspirin – uz heparin, vaš liječnik može preporučiti uzimanje jedne tablete aspirina dnevno tijekom trudnoće, što može povećati šanse za uspješnu trudnoću.
• Varfarin – može uzrokovati određene urođene mane, stoga se ne preporučuje tijekom trudnoće. Rijetko, vaš liječnik može propisati ovaj lijek, ali samo ako prednosti uzimanja premašuju rizike.

Iako antikoagulacijska terapija tijekom trudnoće može biti komplicirana, dobra vijest je da ona obično sprječava pobačaj uzrokovan antifosfolipidnim sindromom.

Ako vam liječnik propiše antikoagulante, on će pratiti doziranje krvnim testovima, kako bi bio siguran da je količina lijeka dovoljna za zgrušnjavanje krvi i zaustavljanje krvarenja.