Deluzija – vrste, simptomi, liječenje

2 komentara
4 min čitanja

Marija Šimunić

mag. psych.

Deluzija ili deluzijski poremećaj se odnosi na stanje u kojem se pojavljuje jedno ili više lažnih uvjerenja tijekom jednog mjeseca ili dulje. Općenito funkcioniranje osobe nije oštećeno, ali osoba živi u nekom neobjašnjivom i neobičnom uvjerenju.

Deluzija je prvenstveno jedan od glavnih simptoma ozbiljnog mentalnog poremećaja, a može se pronaći i pod nazivom iluzija. Nije posljedica nekog zdravstvenog stanja ili zlouporabe različitih tvari.

Deluzije, iluzije, halucinacije – koja je razlika?

U psihijatriji su od opažajnih smetnji najvažnije opažajne varke, poznate i pod imenom osjetnih obmana. Kod njih opažamo nešto što ne postoji (halucinacije) ili držimo nešto, što postoji, nečim drugim (iluzije). Deluzije se često nazivaju i iluzijama pa je stoga riječ o istom značenju.

Iluzije su česte kod poremećene svijesti, a u prisebnim stanjima dolazi do iluzija pod utjecajem afekata (strah, napeto iščekivanje itd.).
Halucinacije su karakteristični poremećaji percepcije i doživljavanja realnosti, a mogu biti vidne, slušne, okusne, olfaktorne, tjelesne itd.
Ako neiskrivljeni osjetni materijal samo drugačije oblikujemo (npr. neobičan oblak na nebu protumačimo kao neku životinju), riječ je o pareidolijama što znači da je ispravno stanje svijesti.

Vrste deluzija

Postoji nekoliko različitih vrsta poremećaja povezanih s deluzijama, a svaka vrsta obuhvaća određenu temu uz koju se vežu deluzije:

erotomanska – pojedinac vjeruje da je neka osoba (obično višeg društvenog statusa) zaljubljena u njega,
grandiozna (deluzija veličine) – pojedinac vjeruje da ima neki poseban talent, identitet i moć te da ga to čini većim i važnijim od svih drugih ljudi,
ljubomorna – osoba vjeruje da je njezin partner nevjeran,
persekutorna – osoba misli da ju netko špijunira, slijedi, drogira ili priča o njoj različite neistine,
somatska – osoba vjeruje da doživljava neke fizičke ili tjelesne deformacije te da pati od nekog teškog zdravstvenog poremećaja i nedostatka (npr. osoba može smatrati da joj ispod kože hodaju različiti kukci),
mješovita – osoba pokazuje prisutnost različitih vrsta deluzija među kojima niti jedna ne dominira,
neodređena – tema deluzije koju netko doživljava se ne može povezati niti s jednom od gore navedenih.

Najčešći tip poremećaja vezanog uz deluzije je progoniteljske prirode, odnosno osoba je uvjerena da ju netko stalno prati i proganja. Iako je ovo stanje rijetko, procjenjuje se da ga 0,2 % ljudi doživi u nekom trenutku svojega života, a može se pojaviti i kod muškaraca i kod žena.

Deluzije se mogu smatrati bizarnima ako su neobjašnjive i nejasne ljudima iste kulture.

Uzroci deluzije

Deluzije predstavljaju rijetko stanje i teško ih je proučavati. Iako su uzroci uglavnom nepoznati, neke studije upućuju na to da ljudi razvijaju lažna uvjerenja kao način upravljanja ekstremnim stresom ili nekom traumom iz prošlosti.

Genetika također može doprinijeti razvoju deluzijskog poremećaja na način da pojedinci kod kojih se pojavljuje deluzija češće imaju u obitelji nekoga s dijagnozom shizofrenije ili shizotipnim poremećajem ličnosti.

Simptomi deluzije

Primarna značajka deluzije je prisutnost jednog ili više lažnih uvjerenja koji traju najmanje jedan mjesec. Mogući simptomi kod pojave deluzije su:

trajno nepovjerenje i sumnja u druge ljude,
zaokupljenost svojim deluzijama,
osjećaj iskorištavanosti,
zaokupljenost odanošću i povjerenjem prijatelja,
sklonost običnim bezazlenim komentarima drugih pripisivati prijeteće značenje,
trajno zlopamćenje,
odgovaranje na opažene beznačajnosti,
prisutnost ljutnje i agresivnog ponašanja (najčešće ako je u pitanju progoniteljska, ljubomorna ili erotomanska vrsta deluzije),
nemogućnost prihvaćanja činjenice da su deluzije iracionalne ili netočne.

Osobe s deluzijskim poremećajem obično dobro funkcioniraju bez obzira na njihova lažna uvjerenja i ne pokazuju očito čudno ili bizarno ponašanje.

Ako pojedincu treba dijagnosticirati ovaj poremećaj, bilo koja manična ili teška depresivna epizoda koju je doživio mora biti kraćeg trajanja u odnosu na simptome deluzije. Osim toga, deluzije se ne smiju pripisati učincima lijekova ili nekih drugih tvari i medicinskih stanja.

Deluzija i shizofrenija

Deluzijski poremećaj se razlikuje od shizofrenije ponajviše po tome što nema nikakve druge zajedničke simptome (osim doživljavanja iluzija) sa shizofrenijom. Nadalje, deluzijski poremećaj se pojavljuje jako rijetko za razliku od shizofrenije koja je postala sve češća u populaciji.

Još jedna važna razlika je ta što psihosocijalno djelovanje kod deluzijskog poremećaja nije poremećeno kao što je kod shizofrenije. Deluzija se može pojaviti i kod starijih bolesnika što se onda naziva parafrenija, a ona se javlja istovremeno s nekom blagom demencijom.

Dijagnoza i liječenje deluzije

Pažljiva procjena i dijagnoza deluzije su ključni za liječenje ovakvog poremećaja. Budući da su deluzije često dvosmislene i prisutne u različitim okolnostima, teško je identificirati i tretirati psihijatrijske poremećaje kao što je deluzijski poremećaj.

Deluzijski poremećaj je jako izazovno stanje za liječenje. Osobe s ovim stanjem će rijetko priznati da su njihova uvjerenja zapravo deluzije te zbog toga neće tražiti liječenje. Nadalje, ako nekako i dođu do liječenja, sam proces bi mogao biti težak i dugotrajan upravo zbog toga što nisu svjesni svojeg problema.

Liječenje često uključuje psihofarmakologiju (npr. antipsihotici i antidepresivi) i psihoterapiju. S obzirom na kroničnu prirodu ovog stanja, strategije liječenja trebaju se prilagoditi individualnim potrebama pacijenta i usredotočiti se na održavanje društvene funkcije i poboljšanje kvalitete života. Ukoliko postoji bilo kakva opasnost samoozljeđivanja ili nasilja, svakako treba razmotriti i hospitalizaciju.

Veliku važnost u liječenju deluzije ima podržavajuća okolina pacijenta koja ga može ohrabriti i potaknuti za nastavak liječenja koje često može biti dugotrajno.

Zanimljivosti

Neke od najzanimljivijih i najneobičnijih deluzija su čak dobile i svoj poseban naziv, a njihovo značenje je toliko nevjerojatno da je teško povjerovati da takvo što zaista postoji:

Kotardova deluzija (sindrom hodajućeg leša) – osobe vjeruju da su mrtve, da ne postoje ili da su izgubile svoje unutarnje organe,
Capgrasova deluzija – osoba vjeruje da je netko iz njegove bliske okoline (npr. otac) zamijenjen nekim uljezom koji mu je identičan, ali nije isti kao ta osoba,
klinička likantropija – osoba vjeruje da se pretvara u neku životinju,
Ekbom sindrom – osoba vjeruje da joj je tijelo zaraženo parazitima.