Kalcifikat u ramenu, odnosno kalcificirajući tendinitis, nastaje kada se kalcij prekomjerno nataloži u tetivama ramena. Čest je poremećaj nepoznate etiologije.

Nakuplja se unutar jedne ili više tetiva u okolici ramenog zgloba i navodi se kao jedan od najčešćih uzroka boli u ramenu kod ljudi srednje životne dobi.

Tkivo u blizini kalcifikata se može upaliti i uzrokovati bol.

Kalcifikat se stvara u tkivu ramena, odnosno u rotatornoj manšeti, onom zglobu koji je zaslužan za pokretljivost i rotaciju ramenog zgloba.

Njihova konzistencija nije čvrsta (poput krede ili kamena), već je slična pasti za zube ili siru. Kalcifikati nisu izolirani i ne mogu pomicati, već prožimaju tkivo tetiva.

Bolni kalcifikat obično pogađa ljude u dobi od 40 godina, najčešće u desnom ramenu što možemo povezati s određenim radnim mjestima koja zahtijevaju učestalo ponavljanje određenih kretnji rukom.

Kalcifikati ramena se češće javljaju kod žena i kod dijabetičara.

Do danas nije u potpunosti otkriven uzrok nakupljanja kalcijeva hidroksiapatita (kalcifikata).

Kalcifikati ne moraju uvijek podrazumijevati bolest – ako kalcifikat ne uzrokuje bol ni upalu, nema ga ni potrebe liječiti.

Vrlo rijetko dolazi do potpune rupture rotatorne manšete (tetivno-mišićna ovojnica koja se sastoji od 4 mišića i služi za stabilizaciju glave nadlaktične kosti, odnosno zgloba ramena). Oštećenje jednog od četiri mišića smanjuje funkciju ramena, odnosno ruke.

Ne postoji povezanost između nastajanja kalcifikata i traume.

Vrste kalcifikata u ramenu

Razlikujemo dvije različite vrste kalcificirajućeg tendinitisa, ovisno o uzrocima i načinu stvaranja:

• degenerativni kalcifikat – nastaje prirodnim procesom cijeljenja tetiva u tijelu; kako bi izliječilo napuknuća u tetivama i ligamentima, tijelo na ozlijeđena mjesta šalje veće količine kalcija koji se zatim kristaliziraju u veće nakupine. Kako starimo, tako pojedine niti tetiva i ligamenata pucaju, a kako oni pucaju, tijelo ulaže kalcij na mjesta puknuća, smanjujući tako štetu. Takvi su kalcifikati česti, međutim rijetko uzrokuju bol ili druge nelagode. Nalaze se uglavnom kao usputni nalaz u RTG snimkama ili ultrazvučnoj pretrazi, na gotovo svim tetivama u tijelu.
• reaktivni kalcifikat – najčešće uzrokuje bol, ponekad i vrlo snažnu, uz smanjenu pokretljivost ruke i ramena. Sastav je potpuno drugačiji od degenerativnih kalcifikata, a najčešće se događaju upravo unutar rotatorne manšete na ramenu. Liječnici još nisu sasvim sigurni u uzroke nastanka reaktivnog kalcifikata, ali pretpostavlja se da on nastaje uslijed određenih promjena stanica tetiva u ramenu. Također, smatraju da su vrlo rijetko posljedica sustavnih oboljenja.

Kalcifikat u ramenu – simptomi i faze razvoja 

Razvoj kalcifikata podijeljen je u 3 faze tijekom kojih dolazi do različitih simptoma:

1. U formativnoj fazi počinje nakupljanje kalcija, odnosno dolazi do određenih promjena na tetivama ramena. S vremenom se nakupine kalcija povećavaju i svojom veličinom kalcifikat može započeti mehanički iritirati susjedne strukture. U ovoj fazi kada se kalcij kristalizira najčešće se pojavljuje jaka bol. Tijekom razvitka nalikuje kredi za pisanje, a bolovi su uobičajeno konstantni i umjereni, s povremenim naglim i kratkotrajnim pogoršanjima, uz moguće smanjenje opsega pokreta.
2. Faza mirovanja je period tijekom kojeg su kalcifikati narasli do svoje maksimalne veličine i stagniraju te uzrokuju tek blagu bol ili se ona sasvim smiri.
3. U resorptivnoj fazi tijelo je razgradilo kalcifikate, a tetive zacjeljuju i preoblikuju se u novo tkivo. Ova faza može trajati čak nekoliko godina (ovisno o veličini kalcifikata), a može biti vrlo bolna. Do tada prisutne tegobe pogoršavaju se do te mjere da osoba koja je imala povremeno manje smetnje odjednom ne može pomaknuti ruku zbog neizdrživih bolova. Kako se kalcij razgrađuje, bol se postupno smanjuje i konačno potpuno nestaje. U ovoj fazi kalcifikat je više tekući. 

Iako je većina kalcifikata manjih dimenzija (od nekoliko milimetara do jednog centimetra) te nestaju samostalno, veći kalcifikati (do nekoliko centimetara) mogu zahtijevati kirurško odstranjivanje. 

Dijagnosticiranje kalcifikata u ramenu

Većini ljudi kalcifikat ne uzrokuje značajne probleme te ga slučajno otkriju RTG snimkama zbog nekog drugog problema. Ipak, veći kalcifikati koji uzrokuju veliku bol i smanjenu pokretljivost ruke i ramena potaći će oboljelog na posjet liječniku, koji tada upućuje na rendgensko ili ultrazvučno snimanje.

Osobe uglavnom dolaze liječniku tijekom resorptivne faze kada se javlja izrazita bol.

Prvo što je potrebno jest utvrditi postoji li povećani pritisak na rame zbog kojeg ono bolno reagira na kalcifikat. Može biti riječ o preteškom radu, pretjeranoj sportskoj aktivnosti ili preuzimanjem prevelikog tereta na to rame. Takvi se utjecaji trebaju što je više moguće smanjiti.

Liječenje kalcifikata u ramenu

Kako se kalcifikat samostalno razgrađuje, liječenje obično podrazumijeva načine za ublažavanje simptoma te ubrzavanje resorptivne faze. 

Ako je bol i dalje prisutna, liječnik će uputiti pacijenta na fizikalnu terapiju koja može uključivati terapiju laserom, elektroterapiju ili magnetoterapiju.

Kineziterapija, odnosno terapija vježbanjem, pokazala se izrazito učinkovitom ako se vježbe provode dosljedno i s velikim oprezom – nepravilno izvođenje vježbi može uzrokovati još veću bol i komplikacije. Najprije se izvode aktivno potpomognute vježbe, zatim pasivne, vježbe s pomagalima i na kraju aktivne vježbe.

Ako navedene metode liječenja ne pomognu, može se još pokušati s terapijom udarnim valom, koja stimulira reapsorpciju kalcija i ubrzava zacjeljivanje tetiva. Relativno je nova metoda kojom se putem fokusiranih zvučnih valova nastoji pokrenuti prirodni proces cijeljenja u tretiranom području, a time i reapsorpcija kalcifikata u ramenu. Primjenjuje se tek nakon neuspješno provedenih klasičnih metoda (fizioterapije) te nakon neuspjeha ostalih konzervativnih metoda liječenja.

Kod zaista velikih kalcifikata na koje terapije ne djeluju, može biti potrebno odstranjivanje kalcifikata kirurškim putem. Preporučuju se i “blokade”, odnosno injekcije koje sadrže kortikosteroide i lokalni anestetik.

Za smanjenje bolova, nakon dijagnosticiranja kalcifikata liječnici obično prepisuju tablete protiv bolova (analgetike) te protuupalne lijekove. Tijekom faze resorpcije koriste se i mirovanje i ledeni oblozi. 

• kalcificirajući tendinitis
• kineziterapija