Zašto je selidba toliko težak emocionalni proces? Psihologinja otkriva kako je “preživjeti”

Selidba se smatra jednim od najstresnijih događaja u životu pojedinca

Selidba se smatra jednim od najstresnijih događaja u životu pojedinca, čak i kada je poželjna i dugo očekivana. Osim svih logističkih popratnih stvari koje selidba sa sobom nosi, emocionalno putovanje kroz koje osoba prolazi ponekad može biti teško riječima opisati.

Svaki korak tijekom ove promjene sa sobom nosi stres, nostalgiju, iščekivanje, pa čak i tugu, neovisno o tome koliko je pozitivan razlog za preseljenje. Psihološka istraživanja su potvrdila ono što mnogi znaju već iz osobnog iskustva – selidba je među emocionalno najzahtjevnijim životnim događajima.

Zašto je selidba toliko težak emocionalni proces?

Preseljenje je puno više od fizičkog premještanja s jedne na drugu lokaciju. Riječ je o kognitivnom i emocionalnom opterećenju koje dolazi napuštanjem poznatih mjesta, rutina i ljudi.

To od nas zahtijeva prilagođavanje novim obrascima života što stvara neizvjesnost i redefiniranje onoga što je do jučer za nas značilo “dom”.

Selidbom se ne mijenja samo naša okolina, nego i naš osjećaj sebe koji smo stvorili životom u toj okolini.

Dok se ta promjena ne dogodi vama, lako je gledati sa strane i misliti da se dom sastoji od pukih zidova, krova i stvari koje ste s vremenom nakupili.

Tek kada dođete u situaciju da ga morate napustiti, shvatite da je vaš identitet ostao utkan u te zidove, da se vaš osjećaj sigurnosti odjednom uzburkao i da su stara sjećanja, rutine i uspomene zapravo svakodnevno stvarala vašu sliku o sebi kroz svo to vrijeme.

Psiholozi su to jednostavno definirali kroz privrženost mjestu, odnosno osjećaj dubokih veza koji stvaramo s lokacijama na kojima boravimo jer nam služe kao kulisa za naša najvažnija životna iskustva.

Napuštanje nama poznatog prostora, susjeda, jutarnjih i večernjih rituala, parka ispod prozora – sve se to može osjećati kao značajan gubitak samog sebe.

Taj vrtlog emocija koji se javlja pri običnom pogledu kroz prozor uskoro stare kuće može istovremeno značiti enormnu tugu, strah, tjeskobu i nostalgiju u kombinaciji s uzbuđenjem zbog novog početka.

Na neurološkoj razini, svi ti osjećaji imaju smisla jer su se godinama kodirali u memorijske mape u našem mozgu, čineći tu okolinu sigurnom i predvidljivom.

selidba je među emocionalno najzahtjevnijim životnim događajima
FOTO: Shutterstock

Napuštanje te okoline znači i novi zadatak za mozak, odnosno ponovnu izgradnju tih mentalnih mapa u potpuno novom i nepoznatom prostoru, a to je proces koji zahtijeva od nas vrijeme i energiju.

Ono što selidbu čini posebno stresnom je i njezina kompleksnost. Osim financijskog aspekta koji se nerijetko mijenja selidbom (veći troškovi), u pitanju su i društvene promjene (napuštanje zajednice) i poremećaj dotadašnjeg načina života (nove rute za putovanje na posao, nove rutine svakodnevnog života).

Svaki od ovih čimbenika tvori jedan veliki poremećaj u sustavu stabilnosti koji smo dotad imali na mjestu boravka.

Praktični savjeti za emocionalnu proradu selidbe

Svi osjećaji koji vam se javljaju u procesu pakiranja i spremanja te zamišljanja svega što vas čeka – normalni su i prirodni.

Iako ste možda godinama planirali taj odlazak, odbrojavali dane i radosno ga iščekivali, normalno je da se u trenutnoj realizaciji selidbe pravi osjećaji miješaju od pozitivnih do negativnih.

Dopustite si istovremeno osjećaj i tuge i uzbuđenja, bez potiskivanja emocija jer upravo to otežava prijelaz i prilagodbu na novi život.

Selidba je obično proces koji se događa puno prije nego započne prava promjena u okolini – pisanje beskrajnih kontrolnih popisa, odabir tvrtki za pomoć pri selidbi, organiziranje cjelokupne imovine u jednostavne kartonske kutije itd.

Sve je to proces koji započinje puno prije u našem umu, a sama količina broja odluka i izbora koje je potrebno donijeti može dovesti mozak u stanje ponovljenih napora.

Ono što barem malo može pomoći je definiranje pravila o kojima kasnije nećete pregovarati sami sa sobom (primjerice, doniranje svih stvari koje niste koristili minimalno godinu dana).

Time ćete se naučiti vježbati postupnom odvajanju od materijalnog i shvaćanju da sve važne uspomene ostaju duboko urezane u srce, a ne u stvari.

Prva noć u novom domu može se doimati zastrašujuće zato što mozak još nije izgradio nove veze sigurnosti i predvidljivosti mjesta stanovanja.

Ono što će zasigurno pomoći je ponovno uspostavljanje malih rituala koje njegujete od prije (primjerice, jutarnja kava, večernja šetnja, popodnevni trening, čitanje omiljene knjige prije spavanja i sl.).

Preseljenje je puno više od fizičkog premještanja s jedne na drugu lokaciju
FOTO: Shutterstock

Također, pozivanje starih prijatelja u novi dom na zajedničko druženje i ručak može ubrzati psihološki prijelaz iz “kuće” u osjećaj “doma”.

Selidba često može biti popraćena dodatnim teškim događajima (gubitak posla, smrt voljene osobe, razvod i sl.) što čini stres još većim. Sve te promjene mogu biti toliko preplavljujuće da se osoba potpuno zatvori ili da zbog takve prisilne promjene razvije određene psihičke poteškoće.

U tom slučaju, ključna je otvorena komunikacija s osobama od povjerenja. Nemojte sve te promjene držati u sebi, pokušajte ih barem djelomično, koliko ste spremni, nekome izgovoriti na glas. Ako smatrate da je potrebno, potražite i stručnu pomoć u obliku individualne psihoterapije.

Prilagodba u ovim specifičnim okolnostima nije nimalo jednostavna, ali uz bliske ljude koji vas mogu saslušati i razumjeti, može biti lakša.

Koliko god željeli kroz neke stvari proći samostalno, kod selidbe je uvijek važno potražiti pomoć. Možda će vam se puno ljudi i ponuditi za pomoć, no za vas je najvažnije da znate prihvatiti pomoć kada vam treba.

Nebitno je li riječ o prevoženju stvari ili razgovoru o emocijama koje selidba sa sobom nosi – nazovite nekoga od povjerenja kome ćete moći reći sve što vam je na srcu.

Čak i ako nakon nekog vremena osjetite da još ne uspijevate uspostaviti osjećaj “doma” na novom mjestu, potražite pomoć od obitelji i prijatelja. Možda neće imati rješenje za sve probleme, ali će barem moći saslušati, a nekad je i to dovoljno.

Novo mjesto nije samo promjena adrese. To je djelomično i promjena našeg identiteta, života na kojeg smo dotad navikli, svakodnevnih rutina, ljudi i navika zbog kojih smo se do jučer osjećali sigurnima. Imajte na umu da će za neke stvari trebati malo više vremena nego očekujete.

Nove rutine i navike se uspostavljaju danima, pa čak i mjesecima. Dopustite si osjetiti proces kroz koji prolazite i, najvažnije, duboko zahvalite za sve lekcije koje ste kroz njega naučili!

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Sandoval, J. (2013). The Stress of Moving. In Crisis Counseling, Intervention and Prevention in the Schools. Routledge: Milton Park.
  2. Scannell, L. i Gifford, R. (2010). Defining place attachment: A tripartite organizing frameworkJournal of Environmental Psychology, 30(1): 1–10.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu