Ovo 2 navike uništavaju veze – a većina ih nesvjesno ponavlja!
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Mnogi od nas ulaze u nezdrave odnose ne zato što to želimo, već zato što smo takve obrasce – nesvjesno – naučili još u djetinjstvu. Od najranijih godina upijamo kako izgledaju ljubav, komunikacija i sukobi.
Ako smo odrastali uz loš primjer, lako je moguće da takvo ponašanje kasnije smatramo “normalnim” i ponovno ga primjenjujemo – čak i kada nas povređuje.
Problem je što neka od tih naučenih ponašanja mogu biti izrazito štetna. Ljudi često postupaju loše prema partneru, a da ni sami ne razumiju odakle to dolazi. Kada ih suočite s tim, nerijetko će reći nešto poput “Tako veze funkcioniraju, preosjetljiv/a si.” ili “Moji su se roditelji isto tako ponašali.”.
U nastavku izdvajamo dvije posebno štetne navike koje se često pojavljuju u vezama. Ako ih vaš partner i dalje koristi unatoč vašim molbama i objašnjenjima – možda ipak ne misli na vaše dobro.
1. Ignoriranje i “tretman šutnjom”
Tretman šutnjom jedan je od najčešćih, ali i najštetnijih oblika emocionalnog kažnjavanja u odnosu. To je situacija kada se partner namjerno povuče iz komunikacije – ne odgovara na poruke, ne želi razgovarati ili sjedi kraj vas u potpunoj tišini.
Nekima doista treba malo vremena da se smire, ali to obično jasno kažu. Tretman šutnjom ima drugi cilj – izazvati nelagodu i podsjetiti vas da ste “pogriješili”.
Mnogi ovo nauče još kao djeca. Možda su gledali kako jedan roditelj danima ignorira drugog, dok ovaj ne popusti i ispriča se. Ili su sami bili kažnjavani uskraćivanjem pažnje i komunikacije.

Takvi obrasci često se nesvjesno prenesu u odrasle veze. Iako možda nije namjera povrijediti partnera, učinak je i dalje vrlo bolan. Istraživanja pokazuju da tretman šutnjom pogađa naše najosnovnije ljudske potrebe – osjećaj pripadanja, samopoštovanje, kontrolu i smisao.
Kad vas osoba koju volite ignorira kao da ne postojite, to može probuditi dubok osjećaj napuštenosti. Zdrav partner bi učinio suprotno. Ako mu treba prostor, reći će “Trebam sat vremena da razmislim, ali vratit ću se i riješit ćemo ovo.”.
Nikad neće koristiti tišinu kao oružje niti vas ostaviti da brinete gdje ste pogriješili.
2. Korištenje vaše ranjivosti protiv vas
Ranjivost je temelj svake ozbiljne veze. Kada nekome otkrijete svoje strahove i nesigurnosti, činite ogroman korak povjerenja. Zato je posebno bolno kada partner to iskoristi protiv vas.
To se može dogoditi kada se otvorite i podijelite osobnu nesigurnost, a on je umanji, ismije ili iskoristi u svađi. Nažalost, ovakvo ponašanje često dolazi od ljudi koji su odrasli u okruženju gdje je pokazivanje emocija bilo ismijavano ili kažnjavano. Takvi obrasci duboko se urežu i lako se prenesu u odrasle odnose.
Istraživanja pokazuju da je ranjivost sama po sebi stresna – čak i kada druga osoba reagira pozitivno. Mnogi i dalje osjećaju strah da će njihova otvorenost biti pogrešno shvaćena ili zloupotrijebljena. Zato je posebno razorno kada partner tu ranjivost dočeka osudom ili ruganjem.
Suprotno tome, partner koji vas voli i poštuje tretira vašu ranjivost kao nešto dragocjeno. Sluša vas bez osuđivanja, potvrđuje vaše osjećaje i nikad ne koristi ono što ste mu povjerili da bi vas povrijedio. U takvom odnosu znate da je vaša otvorenost sigurna – i da vaše slabosti neće postati oružje.
Pročitajte i ove članke:
- Manipulacija u braku: Psihologinja otkriva zašto se teže prepoznaje i prekida
- Udaljavanje u vezi: Psihologinja otkriva zašto dolazi do emocionalnog napuštanja i kako komunicirati s partnerom
- 5 nevjerojatnih razloga zbog kojih veze propadaju.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
6 namirnica koje nikad ne biste smjeli čuvati u plastici
- Tomislav Stanić
- 2 min čitanja
- Perina, K. (2025). 2 Things a Loving Partner Would Never Do. Psychology Today.
- Lemay, E. P., Jr. i Clark, M. S. (2008). “Walking on eggshells”: How expressing relationship insecurities perpetuates them. Journal of Personality and Social Psychology, 95(2): 420–441.
- Williams, K. D. i sur. (1998). The Silent Treatment: Perceptions of its Behaviors and Associated Feelings. Group Processes & Intergroup Relations, 1(2): 117–141.