Fizikalne vježbe za Ahilovu tetivu po preporuci fizioterapeuta

Ahilova tetiva spaja mišiće stražnje lože potkoljenice - gastrocnemius i soleus - s petnom kosti

Ahilova tetiva – moćna, elastična i nezaobilazna u svakom našem koraku. Upravo ta snažna struktura koja nas nosi kroz trčanje, skokove i hodanje često je i prva koja “popusti” pod teretom modernog, užurbanog načina života ili pretreniranosti.

U ovom tekstu donosimo pregled najčešćih problema Ahilove tetive i načina na koje suvremena fizioterapija i ciljane terapijske vježbe (fizikalne vježbe za Ahilovu tetivu) pomažu da se ona oporavi i vrati svoju snagu.

Anatomija i uloga Ahilove tetive

Ahilova tetiva spaja mišiće stražnje lože potkoljenice – gastrocnemius i soleus – s petnom kosti. Prenosi silu mišića pri odrazu i amortizira doskok. Zanimljivo je da tijekom trčanja može podnijeti silu i do 12 puta veću od tjelesne težine!

Zbog velikih mehaničkih opterećenja i ograničene vaskularizacije Ahilova tetiva često postaje mjesto mikrotrauma, degeneracije i boli.

Najčešće patologije Ahilove tetive

Ovo su najčešće ozljede:

  • neinsercijska tendinopatija – najčešće se javlja 2 – 6 cm iznad petne kosti; tetiva postaje zadebljana, bolna i osjetljiva na dodir; pojavljuju se jutarnja ukočenost i bol pri početku aktivnosti
  • insercijska tendinopatija – bol i upala prisutne su na samom hvatištu tetive za kost; često se javlja kod trkača i osoba koje nose neadekvatnu obuću s tvrdim petnim dijelom
  • paratenonitis – upala ovojnice tetive s karakterističnim osjećajem “škripanja” prilikom pokreta
  • puknuće Ahilove tetive – akutna ozljeda koja zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju, često i kiruršku rekonstrukciju, uz kasniju intenzivnu fizikalnu terapiju.
Bolna Ahilova tetiva
FOTO: Shutterstock

Fizikalne vježbe za Ahilovu tetivu

Cilj terapije nije samo ukloniti bol, nego vratiti funkcionalnu snagu i elastičnost tetive. U fizioterapijskoj praksi danas se kombinira više modaliteta – fizikalne procedure, manualna terapija i ciljane vježbe – ovisno o fazi i tipu oštećenja.

Cilj fizikalne terapije kod tendinopatije nije samo smanjenje boli, nego obnova funkcije i mehaničke snage tetive. U akutnoj fazi terapija uključuje:

  • odmor i kontrolu opterećenja
  • krioterapiju (led)
  • laser, ultrazvuk ili magnetoterapiju za smanjenje upale
  • istezanje i mobilizaciju mišića potkoljenice.

Suvremene fizikalne procedure

Evo koje se fizikalne procedure koriste.

TECAR terapija

TECAR stimulira prirodne procese regeneracije tkiva kroz dubinsko grijanje. Potiče mikrocirkulaciju, limfnu drenažu i metaboličku aktivnost fibroblasta, čime ubrzava oporavak kolagenskih vlakana tetive. U ranim fazama pomaže smanjiti bol i upalu, dok u kroničnoj fazi ubrzava remodelaciju i elastičnost.

Primjena: 8 – 12 minuta tretmana, 2 – 3 puta tjedno, uz manualnu terapiju i ekscentrične vježbe.

HILT laser (High-Intensity Laser Therapy)

HILT laser koristi visokoenergetske impulse koji prodiru duboko u tetivu i okolno tkivo. Njegovo djelovanje je trostruko:

  • analgetski učinak – smanjuje bol blokirajući živčane završetke
  • biostimulacija – potiče regeneraciju fibroblasta i sintezu kolagena
  • protuupalni učinak – smanjuje lokalni edem i ubrzava metabolizam.

Primjena: 6 – 10 tretmana uz progresivno uključivanje vježbi opterećenja.

Fizikalne vježbe za Ahilovu tetivu
FOTO: Shutterstock
Magnetna indukcijska terapija

Visokoinduktivno magnetsko polje djeluje dubinski i bezbolno, potičući angiogenezu i obnovu tkiva.
Ima analgetski i miorelaksacijski učinak, što omogućava brži povratak funkcionalnom treningu. Kod kroničnih tendinopatija koristi se u fazi smanjene boli za poboljšanje prokrvljenosti i regeneraciju tetive.

Primjena: 6 – 10 tretmana uz druge procedure i terapijske vježbe.

Manualna terapija – povratak funkciji kroz dodir

Manualne tehnike usmjerene na oslobađanje mišićne napetosti, fascijalnih restrikcija i mobilizaciju zgloba gležnja iznimno su važne kod tendinopatije. Koristi se kombinacija tehnika kao što su:

  • transverzalna frikcija tetive
  • miofascijalno otpuštanje
  • mobilizacija subtalarnog i talokruralnog zgloba
  • istezanje triceps surae mišića – pomaže u poboljšanju cirkulacije i smanjenju mehaničkog stresa na tetivu.

Manualna terapija često prethodi aktivnim vježbama kako bi se pripremilo tkivo za veće opterećenje.

Ekscentrične vježbe – temelj oporavka

Ekscentrične vježbe ostaju zlatni standard rehabilitacije Ahilove tetive. Njihova učinkovitost potvrđena je brojnim istraživanjima jer potiču restrukturiranje kolagena, jačaju tetivu i smanjuju bol.

Protokol za neinsercijsku tendinopatiju

Evo kako se provodi.

  1. Stanite na rub stepenice, stopala na prednjem dijelu.
  2. Podignite se na prste s obje noge.
  3. Polako spuštajte petu ozlijeđene noge dok se mišić isteže.
  4. Vratite se gore pomoću zdrave noge.

Napravite tri serije po 10 – 15 ponavljanja, dva do tri puta dnevno kroz 12 tjedana.

Kada se bol smanji, postupno se dodaje opterećenje (ruksak s utezima ili bučica).

Izvođenje vježbe možete vidjeti u videu ispod.

Prilagodba za insercijsku tendinopatiju

Kod insercijskog oblika ne spuštati petu ispod razine stepenice!

Dodatne vježbe i savjeti

Preporučuju se još i:

  • istezanje mišića potkoljenice (gastrocnemius i soleus) – održava fleksibilnost
  • vježbe balansa (na bosu lopti ili jastučiću) – poboljšavaju stabilnost i propriocepciju
  • ekscentrično-koncentrične kombinacije – napredniji korak u povratku sportskim aktivnostima
  • postupno povećanje opterećenja – ključ je dugoročnog uspjeha i prevencije recidiva.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu