Iako volimo misliti da smo vrhunac evolucije, priroda nas lako podsjeti da i druge vrste posjeduju izvanredne sposobnosti – pauci pletu mreže, ptice lete, ribe dišu pod vodom, a neki organizmi stvaraju otrov. No, ono što nas doista izdvaja jest naš mozak.

Zahvaljujući njegovoj složenosti, razvili smo jezik, kulturu, sposobnost planiranja i empatiju. Ipak, nova znanstvena otkrića sugeriraju da bi upravo brz i specifičan razvoj ljudskog mozga mogao objasniti i zašto je autizam toliko čest u našoj vrsti.

Sličniji miševima nego što mislimo

Znanstvenici su pomoću napredne metode sekvenciranja gena utvrdili da mozak miša ima najmanje 49 različitih tipova stanica. Iako se možda čini iznenađujuće, ljudski mozak ne sadrži jedinstvene vrste moždanih stanica – dijelimo iste tipove s glodavcima.

Razlika, dakle, nije u vrsti stanica, nego u načinu na koji su one povezane i u razinama ekspresije gena unutar svake stanice. Upravo ta “žičana mreža” čini ljudski mozak jedinstvenim.

Evolucija koja ide prebrzo

Poznato je da se neki proteini mijenjaju kroz evoluciju brže od drugih. Oni koji su prisutni u velikim količinama u cijelom tijelu obično su stabilniji, dok rjeđi proteini imaju više “slobode” za promjene.

Znanstvenici su se zapitali vrijedi li to i za moždane stanice – mogu li rijetke stanice mozga evoluirati brže, i jesu li upravo te promjene dovele do izuzetne ljudske kognicije, ali i do većeg rizika od autizma?

Autizam kao posljedica evolucijske “cijene”

Istraživanja su pokazala da geni povezani s autizmom često pripadaju tzv. ljudskim ubrzanim regijama (HAR) – dijelovima genoma koji su se u ljudi razvijali znatno brže nego u drugih sisavaca.

Posebno se ističu neuroni nazvani L2/3 IT neuroni, koji povezuju različite regije moždane kore i omogućuju složeno razmišljanje, društvenu svijest i razumijevanje jezika.

Stručnjaci upozoravaju na to da problemi u razvoju tih neurona mogu poremetiti komunikaciju između regija mozga – što može biti povezano s autizmom.

Autizam kao varijacija, a ne poremećaj?

Autori istraživanja ističu da se autizam možda ne bi trebao promatrati isključivo kao poremećaj, nego kao neurološka varijacija povezana s istim sustavima koji nam daju iznimne kognitivne sposobnosti. Drugim riječima – ono što nas čini posebnima možda nosi i određenu ranjivost.

Kako pojašnjava neurolog dr. Luke Barr za Medical News Today, osobine koje čine ljudsku spoznaju iznimnom – poput snažnije povezanosti i širenja moždane kore – istovremeno mogu stvoriti osjetljivost na poremećaje poput autizma.

Uloga energije u razvoju mozga

Dr. John Jay Gargus, genetičar s Kalifornijskog sveučilišta, upozorava na još jedan mogući faktor – potrebu mozga za energijom. Ljudski mozak čini samo 2 % tjelesne mase, ali troši čak 20 % ukupne energije.

Po njegovu mišljenju, autizam bi mogao predstavljati nesklad između energetskih potreba mozga i sustava koji ih podržavaju. Tijekom djetinjstva i razvoja čak i blaga disfunkcija mitohondrija – energetskih “tvornica” stanica – mogla bi utjecati na razvoj neuronskih mreža.

Što ovo znači za budućnost?

Znanstvenici naglašavaju da su ova otkrića još uvijek teorijska, no razumijevanje načina na koji se neuroni razvijaju i povezuju moglo bi dovesti do novih pristupa u liječenju i podršci osobama s autizmom.

Autizam se sve više promatra ne kao “greška”, već kao drugačiji način funkcioniranja mozga – možda upravo onaj koji je, kroz evoluciju, učinio čovjeka onim što jest.

Pročitajte i ove članke:

• Postoji li veza između ozljeda mozga i autizma?
• Cijepljenje i autizam: Postoji li poveznica?
• Najblaži oblik autizma: Psihologinja otkriva kako ga prepoznati i pomoći.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Važan korak!

Kako napisati oporuku koju nitko neće moći poništiti?

• Tomislav Stanić
• 1 min čitanja

• autizam
• autizam kao posljedica evolucije
• istraživanje