Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od 57 milijuna ljudi diljem svijeta živjelo je s demencijom u 2021. godini. Riječ je o skupini bolesti koje utječu na pamćenje, razmišljanje i komunikaciju, a najpoznatija među njima je Alzheimerova bolest.

Iako broj oboljelih stalno raste, dijagnoza često stiže kasno – ponekad čak i godinama nakon pojave prvih simptoma. Novo istraživanje pokazuje da u prosjeku prođu 3,5 godine do dijagnoze demencije, što može imati velik utjecaj na živote pacijenata i njihovih obitelji.

Zašto je rana dijagnoza važna?

Kako za Medical News Today objašnjava dr. Vasiliki Orgeta, psihijatrica i profesorica na University College London, pravovremeno prepoznavanje i dijagnosticiranje demencije od ključne je važnosti.

Ne samo da omogućava osobama i njihovim obiteljima da planiraju skrb i donose informirane odluke, već i zdravstvenim sustavima pomaže da reagiraju proaktivno, a ne tek kad bolest uznapreduje.

Istraživanje – dijagnoza dolazi nakon 3,5 godine od prvih simptoma

Novo istraživanje objavljeno u časopisu International Journal of Geriatric Psychiatry pokazuje da osobe s demencijom dobivaju službenu dijagnozu u prosjeku 3,5 godine nakon pojave prvih simptoma. Kod osoba s ranim početkom demencije taj je period još dulji – prosječno 4,1 godinu.

Istraživanje se temeljilo na analizi 13 prethodno objavljenih studija koje su obuhvatile više od 30.000 sudionika. Znanstvenici su pratili koliko vremena prođe od trenutka kada pacijent ili njegova obitelj prvi put primijete simptome do postavljanja dijagnoze.

Zašto dolazi do kašnjenja?

Razlozi su brojni. Simptomi demencije u ranim fazama mogu biti suptilni i slični drugim bolestima poput depresije ili prirodnog starenja.

Obitelji često oklijevaju potražiti pomoć, liječnici ponekad ne upute pacijente specijalistima na vrijeme, a ranije znakove bolesti moguće je krivo protumačiti kao posljedicu stresa, anksioznosti ili životnih okolnosti.

Osim toga, društveni faktori poput obrazovanja, dohotka, spola, dobi i vrste demencije dodatno utječu na brzinu postavljanja dijagnoze. Primjerice, osobe s frontotemporalnom demencijom ili oni koji razviju simptome u mlađoj dobi češće čekaju dulje na dijagnozu.

Što možemo učiniti?

Stručnjaci ističu potrebu za boljim educiranjem liječnika, većom dostupnošću kognitivnih testiranja, boljim upućivanjem pacijenata i podizanjem svijesti javnosti o ranim znakovima demencije.

Prema dr. Adelu Azizu, neurologu i specijalistu za pamćenje, nužno je stvoriti uvjete za bržu dijagnostiku kroz edukaciju, reformu zdravstvenih politika, digitalna rješenja (kao što su kognitivni testovi putem telemedicine) i jačanje podrške obiteljima. 

Pročitajte i ove članke:

• Rani simptomi demencije: Osim gubitka pamćenja, ovo je 11 najranijih znakova
• Vrste demencije: Bruce Willis ima frontotemporalnu demenciju! Evo o čemu je riječ i koji su još manje poznati tipovi demencije
• Razlika između Alzheimera i demencije: Često miješamo ove pojmove, ali nisu istoznačnice! Psihologinja otkriva detalje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Piše psihologinja

Prvi simptomi shizofrenije: Počinju u 20-ima, evo koji su

• Marija Šimunić
• 4 min čitanja

• dijagnostika demencije
• dijagnoza demencije
• istraživanje
• kasna dijagnoza demencije
• kašnjenje dijagnoze demencije