Motorički razvoj djeteta u prvim mjesecima života presudan je za njegovu buduću funkcionalnost i samostalnost. Kada se mišićni tonus – napetost mišića u mirovanju – značajno razlikuje od očekivane norme, govorimo o hipotonusu (snižen tonus) ili hipertonusu (povišen tonus).

Iako ova stanja ne moraju nužno ukazivati na trajna oštećenja, ona mogu biti prvi znak da dijete pripada skupini neurorizične djece, te da zahtijeva praćenje i stručnu podršku.

Što su hipotonus i hipertonus?

Mišićni tonus omogućava tijelu da se održava u određenom položaju i da započinje pokret. Kod zdrave bebe tonus je uravnotežen – dijete ima određenu napetost koja mu omogućuje normalno kretanje i posturalnu kontrolu.

• Hipotonus je stanje smanjene mišićne napetosti. Dijete je “mekano” i “mlohavo”, ruke i noge lako padaju uz tijelo, slabo se opire pri podizanju, glava mu “klizi” ili “pada” unatrag.
• Hipertonus je stanje pojačane napetosti mišića. Beba je “ukočena”, “čvrsta”, ruke i noge su često u savijenom položaju, tijelo je zategnuto, teško se opušta i pokreti su ograničeni.

Uzroci hipotonusa i hipertonusa

Hipotonus i hipertonus najčešće su povezani s nezrelošću ili oštećenjem središnjeg živčanog sustava. Mogu biti privremeni, zbog kašnjenja sazrijevanja živčanog sustava, ali i trajni, u slučaju neuroloških oštećenja.

Mogući uzroci uključuju:

• perinatalna oštećenja mozga (hipoksija, krvarenja, infekcije)
• prijevremeno rođenje (nezrelost mozga i mišićnog tonusa)
• genetski sindromi (npr. Downov sindrom često uzrokuje hipotonus)
• mišićne bolesti (miopatije, distrofične bolesti)
• metabolički i neuromišićni poremećaji
• infekcije tijekom trudnoće (TORCH infekcije)
• komplikacije pri porodu (porođajna trauma, dugotrajan porod).

Tko su neurorizična djeca?

Neurorizična djeca su djeca koja zbog određenih rizičnih čimbenika (npr. prijevremenog rođenja, niske porođajne mase, komplikacija tijekom poroda) imaju povećan rizik za razvoj neuroloških smetnji, uključujući smetnje mišićnog tonusa, motoričkog razvoja, govora i spoznaje.

Kako prepoznati hipotonus i hipertonus kod beba?

Znakovi hipotonusa su sljedeći:

• beba je “mlitava”, ne opire se na dodir
• teško podiže glavu u potrbušnom položaju
• glava pada unazad kada je podignete iz ležećeg položaja
• teško hvata igračke, ruke često labavo padaju
• opušteni mišići trupa, teško sjedi i kasni u razvoju položaja.

Znakovi hipertonusa su sljedeći:

• ukočenost ekstremiteta – noge su često u ispruženom ili savijenom položaju
• šake često stisnute u šaku, prsti savijeni
• glava zabacuje unazad, tijelo se lučno izvija
• teško opuštanje, beba djeluje napeto
• izostanak simetrije pokreta (npr. koristi samo jednu ruku).

Uloga fizikalne terapije i rane intervencije

Rana intervencija ključna je za optimalan razvoj djece s odstupanjima mišićnog tonusa. Cilj nije samo potaknuti mišićnu snagu, nego i razviti motoričke obrasce, posturalnu kontrolu, ravnotežu, koordinaciju i svjesnost o vlastitom tijelu.

Vježbe za hipertonus kod beba – primjeri fizikalne terapije

Kad je u pitanju hipertonus kod beba, vježbe koje se provode su sljedeće.

Bobath koncept (NDT)

Fokusira se na inhibiciju (kočenje) neželjenih pokreta, facilitaciju (poticanje) pravilnih te korištenje položaja i pokreta koji smanjuju tonus.

Primjena kod hipertonusa:

• inhibicija ekstenzije – dijete se postavlja u bočni ležeći položaj, s nogama i rukama savinutima
• olakšani prijenos težine (npr. iz ležanja u sjedenje, uz kontrolu glave)
• primjeri vježbi
  • lagano rotiranje trupa preko kukova (prijelaz iz ležanja u bočni položaj)
  • vođenje pokreta ruke s ramena, ne iz dlana (izbjegava se refleksna reakcija šake)
  • aktivacija fleksije trupa kroz igru (npr. dovođenje koljena prema prsima).

Roditelji uče kako rukovati bebom tako da izbjegavaju pokrete koji povećavaju tonus (npr. nagli podizanje pod pazuhom).

Vojta terapija

Može potaknuti dodatnu aktivaciju mišića, pa se koristi s oprezom i individualno, ovisno o razini hipertonusa.

Primjenjuje se s ciljem izazivanja selektivnih obrazaca pokreta, osobito ako beba koristi nefunkcionalne obrasce (npr. samo ekstenziju). Cilj je izazvati aktivaciju fleksora trupa, ruku i nogu kroz specifične točke.

Primjer: Prilikom refleksnog puzanja terapeut pažljivo dozira pritisak kako bi aktivirao željene obrasce bez prevelike mišićne napetosti.

MAES terapija

Ne pokušava “smanjiti tonus” direktno, nego pomaže djetetu da pronađe učinkovitije strategije koje smanjuju potrebu za ukočenošću.

Primjena kod hipertonusa:

• dijete se postavlja u situaciju gdje ukočenost nije “korisna”, npr. ako se mora rotirati ili posegnuti
• primjerice, beba se igra na boku i mora rotirati trup kako bi dohvatila igračku – time smanjuje dominaciju ekstenzije.

Cilj je razviti fleksibilnost u strategijama pokreta, bez forsiranja relaksacije.

Vježbe za hipotonus kod beba – primjeri fizikalne terapije

Vježbe za hipotonus kod beba koje se provode su sljedeće.

Bobath koncept (Neurodevelopmental Treatment, NDT)

Fokusira se na poticanje posturalne aktivnosti i aktivne kontrole pokreta te pomoć djetetu da dođe do pokreta kroz olakšane položaje.

Primjena kod hipotonusa:

• terapeut koristi kontaktne točke (npr. trup, kukovi) kako bi pomogao bebi da osjeti i stabilizira tijelo
• položaji: bočni položaj, poduprto sjedenje, trbušni položaj uz stimulaciju (npr. uz jastuk)
• primjeri vježbi
  • aktivno podizanje glave iz trbušnog položaja (tummy time)
  • lagano okretanje iz ležanja na leđima u bok (facilitacija rotacije)
  • podupiranje u sjedećem položaju uz pružanje poticaja da beba posegne rukom.

Uloga roditelja je da uče pravilno držati, nositi i pozicionirati dijete tako da potiču aktivaciju trupa i glave.

Vojta terapija

Kroz pritisak na precizno određene točke (refleksne zone) izaziva se aktivacija centralnih obrazaca pokreta (refleksna lokomocija).

Primjena kod hipotonusa:

• refleksno puzanje – aktivira se ekstenzija trupa, pokret gornjih i donjih ekstremiteta
• refleksno okretanje – potiče koordinaciju trupa, glave i udova
• položaji: ležeći na leđima, boku, trbuhu – uz pritisak u točke npr. u području prsnog koša, zdjelice ili kralježnice
• važno: terapiju provodi educirani terapeut; roditelji se mogu obučiti za kućnu primjenu; kod hipotonusa vrlo učinkovito pobuđuje latentne (skrivene) motoričke sposobnosti.

MAES terapija

Usmjerena je na “kvalitetu pokreta” i razumijevanje zašto dijete ne pokreće određeni dio tijela. Terapeut promatra djetetove strategije i nudi izazove koji ga potiču da koristi različite dijelove tijela

Primjena kod hipotonusa:

• aktivno uključivanje djeteta u kretanje kroz igru i okruženje
• primjerice, dijete na nagnutoj ravnini – mora aktivirati trup kako bi održalo položaj
• terapija je vrlo individualizirana, npr. korištenje zveckalica za rotaciju trupa i fleksiju ruku.

Baby handling – svjesno rukovanje bebom u svakodnevnim situacijama

Baby handling podrazumijeva način na koji bebu nosimo, presvlačimo, podižemo, spuštamo i okrećemo – sve svakodnevne radnje koje, ako se pravilno provode, mogu imati snažan utjecaj na motorički razvoj, osobito kod beba s promjenama u tonusu.

Baby handling – hipertonus i hipotonus

Kod beba s hipotonusom ili hipertonusom nepravilno rukovanje može:

• pogoršati napetost (npr. kod hipertonusa dijete se još više ukoči)
• poticati krive obrasce pokreta
• usmjeriti težinu na pogrešne dijelove tijela
• onemogućiti pravilno korištenje obje strane tijela.

S druge strane, pravilno rukovanje:

• potiče simetriju i aktivaciju trupa
• pomaže djetetu u učenju kontrole pokreta
• sprječava nastanak sekundarnih deformacija (npr. tortikolis, plagiocefalija)
• jača osjećaj sigurnosti kod bebe.

 Primjeri pravilnog baby handlinga su:

• podizanje bebe preko boka, a ne ravno prema gore (poticanje rotacije trupa)
• nošenje u “žabljem” položaju s raširenim nogama (za djecu s hipertonusom)
• presvlačenje i mijenjanje pelene kroz bočni okret, uz poticanje samostalnog sudjelovanja djeteta
• izbjegavanje povlačenja djeteta za ruke prilikom sjedenja.

Roditelji često nauče baby handling u sklopu fizikalne terapije, uz edukaciju od strane fizioterapeuta.

Mogućnosti procjene i pregleda kod sumnje na motoričko odstupanje

Kada postoji sumnja na hipotonus ili hipertonus, pravovremena i temeljita procjena je ključ za izradu individualiziranog plana terapije.

Evo gdje roditelji mogu potražiti pomoć:

• pedijatar primarne zdravstvene zaštite – prvi kontakt i uputnica za daljnje preglede (fizijatar, neuropedijatar, razvojni tim)
• razvojna savjetovališta pri domovima zdravlja i bolnicama – tim stručnjaka (fizijatar, logoped, psiholog, edukacijski rehabilitator, fizioterapeut, radni terapeut) procjenjuje motorički i psihomotorni razvoj djeteta
• neuropedijatrijska obrada – ako se sumnja na oštećenje središnjeg živčanog sustava, dijete se upućuje neurologu dječje dobi (EEG, MR, UZV mozga)
• fizijatrijska procjena – pregled mišićnog tonusa, refleksa, držanja i pokreta; procjena potrebe za fizikalnom terapijom i drugim metodama liječenja
• fizioterapijska procjena funkcionalnog statusa – detaljna analiza pokreta, simetrije, tonusa, prijenosa težine, korištenja ruku i trupa; moguće korištenje standardiziranih testova (npr. AIMS, GMFM, HINE, GMFCS); procjena potrebe za fizikalnom terapijom i vrstom fizikalne terapije.

Programi rane intervencije – što su i kako se uključiti?

Rana intervencija obuhvaća multidisciplinarni pristup djetetu s razvojnim rizikom, od najranije dobi (često već od 2 – 3 mjeseca). Uključuje različite stručnjake i obuhvaća fizikalnu, radnu, govornu i edukacijsko-rehabilitacijsku terapiju:

• redovite procjene razvoja
• individualizirani terapijski plan
• edukaciju i podršku roditeljima
• uključivanje u terapije kod kuće i u zajednici
• praćenje djetetovog napretka.

Rana intervencija se provodi u:

• razvojnim centrima i (re)habilitacijskim centrima za djecu
• poliklinikama i bolnicama s razvojnim ambulantama
• udrugama roditelja i nevladinim organizacijama
• privatnim ustanovama sa specijaliziranim timovima.

Uloga roditelja

U prvim mjesecima djetetova života roditelji su često prvi koji primjećuju “nešto drugačije”. Ako primijetite ukočenost, mlitavost, kašnjenje u motoričkom razvoju ili nesimetrične pokrete – nemojte čekati.

U konačnici – vi ste najveći saveznik svojeg djeteta, a rana intervencija samo vam pomaže da to ostvarite što bolje.

Pročitajte i ove članke:

• Hipotonus i hipertonus kod beba: Koji su uzroci i simptomi te kako se liječe?
• Motorički razvoj bebe po mjesecima: Kako izgleda?
• Vrste fizikalne terapije: Koje su i koliko traje?

• baby handling - hipertonus
• hipertonus kod beba - vježbe
• vježbe za hipertonus kod beba
• vježbe za hipotonus kod beba