Ageizam je pojam koji se odnosi na diskriminaciju, predrasude i stereotipiziranje određene skupine ljudi na temelju njihove kronološke dobi.

Iako se može odnositi na bilo koju dobnu skupinu, ageizam je najčešće usmjeren prema osobama starije životne dobi zbog negativnih i netočnih stereotipa koji su toliko ukorijenjeni u našoj kulturi da ih vjerojatno ni ne primjećujemo.

Zbog brojnih mitova o starenju koji prevladavaju u razmišljanjima modernih populacija, strah od starenja nikad nije bio izraženiji, a to vrlo lako uočavamo u brojnim aspektima – od anti-age kozmetičkih proizvoda i tretmana do misli i ponašanja kojima jasno podržavamo ageizam, iako možda toga nismo ni svjesni.

Kako se razvio ageizam?

U posljednjih nekoliko godina usporavanje starenja postalo je cilj brojnih kompanija za ljepotu i njegu tijela, a čini se da se razgovori na tu temu svakodnevno mogu čuti među mlađim populacijama. Većina ih smatra da starost podrazumijeva težak život, od siromaštva do fizičkih i psihičkih oboljenja.

Činjenica je da se očekivana dužina ljudskog života povećala za nekoliko godina, ali i da je sve više starijeg stanovništva za koje se procjenjuje da će se kroz narednih 30-ak godina utrostručiti. Zašto je toliko negativnih razmišljanja o starenju i zašto se ne razgovara o onima koji uživaju u kvalitetnom i aktivnom starenju?

Odgovor se upravo krije u ageizmu, odnosno stereotipiziranju i diskriminiranju osoba starije životne dobi kao onih koji žive na marginama našeg društva, egzistencijalno ugroženima, fizički i psihički oboljelima te socijalno i emocionalno osiromašenim pojedincima.

Istina je daleko od toga. U starosti je itekako moguće kvalitetno i aktivno živjeti i koristiti svoje vrijeme,  uživati u druženjima s prijateljima i obitelji, putovati, stvarati, istraživati i biti sretan. To je često životno razdoblje u kojem se napokon možete maknuti iz radnog i turbulentnog životnog tempa te kreirati svoju svakodnevicu onako kako vama odgovara.

Nažalost, ageizam se ne rješava na sustavne i adekvatne načine zato što je postao društveno prihvatljiv na mnogo razina, od toga da neke stereotipe šire čak i oni koji su pripadnici starije dobne skupine.

Činjenica je da se u našoj državi ne možemo pohvaliti mirovinama koje omogućuju dostojanstven život, a oni koji se nisu na drugačije načine osigurali za dane koji ih čekaju u starosti često svjedoče o nepravednom tretiranju od strane brojnih sustava koji ih stavljaju po strani bez ikakvog razloga.

Zbog toga se generalno stvara negativna slika o starijoj populaciji u našoj kulturi, a one pozitivne i dobre priče, nažalost, ne dolaze u prvi plan.

Istine i mitovi o starenju

Istina je da starenje nosi sa sobom usporavanje određenih fizičkih i psihičkih funkcija, ali ne i njihovo potpuno propadanje. Za očekivati je da u 70-ima nećemo moći raditi stvari koje smo radili u 20-ima, ali potpuno je bespotrebno te dvije dobne skupine uopće dovoditi u usporedbu s obzirom na to da iz godine u godinu mijenjamo svoje aktivnosti, potrebe, ciljeve i planove.

Većina ljudi u dobi iznad 65 godina je prilično zdrava, a vjerojatno smo se dosad već uvjerili da kronološka dob nije garancija psihofizičkog blagostanja.

Sve je više mladih koji pod utjecajem visokostresnih životnih uvjeta i ubrzanog tempa obolijevaju od raznih kroničnih bolesti, ali i starijih koji svjedoče o potpuno drugačije provedenoj mladosti koja ih je sačuvala od takvih štetnih utjecaja i osigurala im vitalnost i aktivnost u starijoj dobi.

Iako mnogi smatraju da su starije osobe usamljene i emocionalno osiromašene, činjenica je da se u starijoj dobi socijalni odnosi drugačije percipiraju te da postoji izraženija selektivnost u provođenju vremena s drugima. Naime, u starijoj dobi ste svjesniji koliko je još malo vremena ostalo i koliko je zapravo važno provoditi vrijeme s onima koji vas obogaćuju, a ne s onima koji vas emocionalno cijede.

S druge strane, u porastu usamljenosti kod mladih više ne možemo govoriti o nešto izraženijoj usamljenosti u starijoj dobi. Iako su možda fizički usamljenije, to ne znači da starije osobe ne osjećaju psihičku bliskost sa svojim najdražima s kojima redovito komuniciraju na neke druge načine.

Moguće je da se u starijoj dobi pojavi staračka depresija, ali studije pokazuju da je klinička depresija ipak češća u mlađoj dobi. Starije osobe nisu emocionalno osiromašene i ne nedostaje im ispunjavajućih iskustava, ali ono što bismo trebali naučiti od njih je kako više cijeniti ta iskustva i znati prepoznati koliko nas obogaćuju.

Više o mitovima povezanim sa starenjem te aspektima povezanima s uspješnim i kvalitetnim starenjem pročitajte u članku “Strah od starenja: Psihologinja razbija mitove o starosti i otkriva recept za uspješno starenje“.

Kako zaustaviti širenje ageizma?

Iako je istina da se rizici od obolijevanja i siromaštva povećavaju u starijoj dobi, većina starijih osoba ima prilično dobro zdravlje, kognitivno funkcioniranje i financijsku stabilnost. Činjenica je da postoje značajne razlike među pojedinca koje u velikoj mjeri ovise i o društvenim stavovima o starijima, ali i o mjerama određene države koja im omogućuje kvalitetan i dostojanstven život (ili ne).

Uspoređujući ih s današnjim mladima, mogli bismo zaključiti da su stariji generalno sretniji u svojim godinama života. Prema istraživanjima, čini se da tzv. krivulja sreće to i potvrđuje jer ispada da je na najmanjoj razini u srednjim odraslim godinama, a onda ponovno raste u starijoj odrasloj dobi.

Starost nije teret socijalnog i zdravstvenog sustava kao što to promiču određene društvene i medijske skupine. Neke starije osobe trebaju pomoć i podršku, ali mnoge od njih čak i u razdoblju mirovine i dalje rade, aktivne su, doprinose društvu i zajednici te skrbe za svoje obitelji.

Nedostaje nam edukacije o starenju kao životnom procesu, ali u kontekstu svake struke s kojom starije osobe dolaze u susret. Pretpostavljati da netko nije vrijedan “medicinskog truda” zato što je već u poodmaklim godinama i vjerojatno mu je tijelo nedovoljno snažno da bi preboljelo neke bolesti potpuno je neopravdano i zahtijeva reakciju društva u cjelini.

Žalosno je i da većina psihoterapeuta ne dobiva odgovarajuću edukaciju iz psihologije starije dobi te da ageizam u velikoj mjeri zasigurno utječe i na njihove prakse. A o zapošljavanju i napredovanju u starijoj dobi bismo mogli napisati roman, s obzirom na to koliko nečije godine utječu na odluke o produžavanju ugovora, otpuštanju radnika itd.

Nažalost, živimo u društvenoj zajednici koja se ne može pohvaliti s nekim boljim mjerama za starije osobe u odnosu na brojne druge države svijeta. Dovoljno je spomenuti Japan koji ima najduži životni vijek na svijetu, aktivne i sretne stogodišnjake koji svojim životnim pričama obogaćuju mlađe populacije i zaista pridonose društvu koje ih ponosno predstavlja.

Više o tome pročitajte u članku “Koja je tajna dugovječnosti? Nije važna samo kvantiteta, nego i kvaliteta života! Evo što kažu oni kojima je uspjelo“.

Iz svega navedenog je jasno da je ageizam puno dublji problem nego što se na prvi pogled čini. Njemu ne pridonose samo loše političke mjere usmjerene prema starijima, nego kolektivna (ne)svijest društva o starenju kao normalnom i prirodnom životnom procesu koji nije negativan kao što se predstavlja.

Da bismo mijenjali takve stavove, moramo educirati i najmlađe i najstarije, a posebno one koji svakodnevno dolaze u doticaj sa starijim osobama i mogu itekako utjecati na njihovo psihofizičko stanje. Imajte na umu da nas sve čeka starost, a kako će se drugi odnositi prema nama, ovisi itekako i o tome kako se mi sada odnosimo prema starijima!

Pročitajte i ove članke:

• Što se smatra “normalnim” starenjem, a što ne?
• Kada počinje starost? Evo što je pokazalo istraživanje
• 10 znakova da starite (i uživate u tome).

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj Poliklinika Aviva

Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA

• Nova Studio
• 1 min čitanja

• Ageizam