Ljetne olimpijske igre osvajaju nas svake četiri godine, a privlače milijune gledatelja unatoč odgođenim Igrama u Tokiju zbog COVID-a. Očekuje se da će francuske igre privući milijarde gledatelja.

Iako mnogi gledaju tko pobjeđuje ili ima dobru izvedbu, postoje dublje lekcije koje možemo naučiti o mentalnom zdravlju od ovih sportaša. Kao psihologinja i bivša sportašica, Vanessa Scaringi ističe vezu između usamljenosti i izbjegavanja nelagode.

Izbjegavanje emocionalne boli

Suvremeni život često uključuje izbjegavanje emocionalne boli, što može dovesti do povećane usamljenosti. Ovo izbjegavanje vidljivo je kod današnje mladeži, koja često bježi od teških iskustava, za razliku od olimpijskih sportaša koji se izravno suočavaju s nedaćama.

Olimpijske igre u Atlanti 1996. pokazale su tu otpornost sloganom američkog plivačkog tima “No pain, no peaches“. Unatoč suočavanju s fizičkim i emocionalnim izazovima, kao što je bombaški napad na Centennial Park, sportaši su ustrajali i uspjeli.

Amy Van Dyken, osvajačica zlatne medalje s tih igara, primjer je tog duha, nakon što je prebrodila nesreću koja joj je promijenila život i izjavila da je zbog toga bolja osoba.

U fitnessu je uobičajena ideja prihvaćanja nelagode za rast, s frazama poput “Promjene se događaju u nelagodi.“, a koje potiču ljude da se guraju izvan svojih zona komfora. Ovaj bi se koncept trebao primijeniti i na mentalno zdravlje.

Tolerancija na nevolju

Olimpijci svladavaju vještinu zvanu tolerancija na nevolju, koja uključuje suočavanje s boli i kretanje kroz nju. Međutim, ova se vještina često zanemaruje u današnjem digitalnom dobu, gdje ljudi u prosjeku provode 6 – 7 sati na internetu, što dovodi do nedostatka dubokih veza i povećane usamljenosti.

Tinejdžeri posebno provode dosta vremena na društvenim mrežama, što ne potiče toleranciju na nevolje.

Knjiga Jonathana Haidta Tjeskobna generacija bavi se ovim problemom i naglašava negativan učinak pretjeranog vremena provedenog na internetu i prezaštitničkog roditeljstva. Internetske interakcije često dovode do zatvaranja ili odbacivanja drugih, što pridonosi plemenskoj kulturi i kulturi otkazivanja, što dodatno izolira ljude.

Poput olimpijaca koji vježbaju svoja tijela, moramo uvježbati svoje umove da se suoče s nelagodom i poboljšaju svoju sposobnost osjećanja bez da to odmah pokušavaju popraviti. Ova praksa zahtijeva napor i hrabrost, odražavajući predanost olimpijskih sportaša.

Pročitajte i ove članke:

• Psihološka otpornost: Kako mentalno ojačati? Psihologinja otkriva zaštitne faktore koji čine profil psihološki otpornih ljudi
• Ovo je popis sportaša koji će predstavljati Hrvatsku na Olimpijskim igrama
• Ukidaju se stare zabrane i dijele se prezervativi: Dva po danu za svakog sportaša.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Otkriva psihologinja

Psihološki profil ljubavnika: Zašto ljudi varaju?

• Marija Šimunić
• 5 min čitanja

• lekcije o mentalnom zdravlju
• olimpijci
• olimpijske igre