Veliki broj starijih osoba s demencijom i drugim psihofizičkim oboljenjima prima određenu vrstu njege i skrbi kod kuće, obično od strane supružnika ili svoje odrasle djece. Skrb za starije osobe kod kuće uvijek je poželjnija zbog brojnih pogodnosti i fleksibilnosti koju sloboda vlastitog doma sa sobom nosi.

Međutim, u porastu je broj onih koji su primorani potražiti smještaj u domovima za starije i nemoćne zbog današnjeg tempa i načina života obiteljskih njegovatelja koji često ne dozvoljava reorganizaciju privatnih i poslovnih obveza do te mjere kako bi se adekvatno osigurala briga o starijoj osobi.

Skrb i njega starijih osoba

Neformalni skrbnici ili obiteljski njegovatelji, odnosno članovi obitelji starije osobe kojoj je potrebna skrb, često nisu pripremljeni ni upućeni u sve što izvaninstitucijska skrb za starije osobe sa sobom nosi.

Ovisno o vrsti bolesti zbog koje je starijoj osobi potrebna pomoć u svakodnevnim aktivnostima, nije rijetka situacija da neformalni skrbnici bivaju primorani postati liječnici, njegovatelji, fizioterapeuti i farmaceuti – zapravo sve ono što je potrebno jednoj starijoj osobi koja je najednom postala ovisna o njihovoj pomoći.

Skrb o starijim i nemoćnim osobama razlikuje se od osobe do osobe ovisno o njezinim fizičkim i/ili psihičkim poteškoćama, količini snage i pokretljivosti u zadovoljavanju osnovnih fizioloških potreba te stupnju težine njezinog stanja koje je djelomično ili potpuno ovisno o pomoći drugih.

Kod onih starijih osoba s blažim poteškoćama potrebna je samo povremena i djelomična skrb, u obliku nekoliko sati tijekom jednog dana. Međutim, skrb za nepokretne osobe predstavlja potpuno drugačiji oblik života za njihove neformalne skrbnike s obzirom na to da moraju cijeli svoj način života prilagoditi novonastaloj situaciji.

Skrb za starije osobe – edukacija

Kada se donese konačna odluka o pružanju skrbi kod kuće, neformalni skrbnici se prvenstveno susreću s reduciranjem vlastitih obveza, usklađivanjem poslovnih i privatnih aktivnosti te prilagođavanjem potrebama starije osobe kojoj je potrebna njega i skrb.

Jedna od osnovnih problematika koja se redovito saznaje iz razgovora s neformalnim skrbnicima je – nedostatak informacija, odnosno neznanje o brojnim pravima koje je moguće ostvariti u novonastalim okolnostima.

Mnogi od njih također navode da im nedostaje edukacija o samim bolestima s kojima se bore njihovi štićenici, od početnih simptoma koji često ostaju neprepoznati do progresije bolesti koja se svakodnevno uočava u slabljenju brojnih funkcija koje su do jučer bile aktivne.

Nadalje, financijske brige postaju sve izraženije s obzirom na to da se broj sati provedenih u radnim aktivnostima smanjuje, sve dok ne prijeđe u potpuni izostanak s posla ili napuštanje radnog mjesta zbog skrbi za starije.

Skrb o starijim osobama je zahtjevna za neformalne skrbnike, s obzirom na to da se prirodnim starenjem same poteškoće pojačavaju, a skrb postaje sve zahtjevnija i obuhvatnija, do te mjere da se svodi i na dnevne i na noćne sate.

U istraživanju dodatnih mogućnosti educiraju se u vezi prava koja mogu ostvariti kako bi pomogli starijoj osobi, uče i istražuju o bolestima s kojima se svakodnevno nose oni za koje brinu te istovremeno usklađuju vlastite životne potrebe s trenutnom situacijom koja je često vremenski nepredvidiva.

Ono što se često dogodi nakon nekog vremena, a ostaje neprepoznato tijekom skrbi za starije, upravo je problem koji nastaje u pozadini – obolijevanje neformalnih skrbnika i obiteljskih njegovatelja.

Nerijetko se dogodi da nakon dugotrajne skrbi za stariju osobu skrbnik shvati vlastite zdravstvene poteškoće s kojima se nije stigao baviti tijekom njegovanja starije osobe, a koje mu sada smanjuju kvalitetu života i onemogućuju nastavak života kakav je imao prije skrbi za stariju osobu.

Iskustva neformalnih skrbnika i obiteljskih njegovatelja

U razgovoru sa skrbnicima koji su podložili svoj život kako bi mogli pomoći drugome rijetko ćete osjetiti bilo kakvo žaljenje ili gorčinu zbog takvog života. Mnogi od njih, s obzirom na to da uglavnom brinu za svoje nemoćne roditelje, redovito dijele svakodnevne zahvalnosti za još jedan dan s onima bez kojih ni njih ne bi bilo.

Emocije straha i tjeskobe uglavnom nestanu nakon početnog perioda prilagodbe na novonastale okolnosti, ali potrebno je pronaći način kako se s njima nositi.

U početku te je strah, na svaki simptom reagiraš kao da je presudni, nisi siguran što trebaš raditi. Učiš se svakodnevno biti ponizan i strpljiv jer bolesti u starijoj dobi uglavnom nisu toliko jasne i predvidive, a znaš da se ne mogu izliječiti. Trudiš se pružiti najviše što možeš, u tom trenutku ti nisi više bitan nego jedno biće kojem si ti jedina nada da svoje posljednje godine provede u svojem domu. (skrbnik 79-godišnje majke)

Ono što je najviše potrebno u početku je pružiti informacije koje će pomoći skrbnicima da se nauče nositi sa situacijom u kojoj mnogo toga ovisi o njima. Većina njih ne dobije nikakvu pripremu za taj period života, a za većinu informacija se moraju samostalno javljati i tražiti pomoć i podršku u udruge i ustanove koje se bave skrbi o starijima.

Dok ste radno aktivni i imate svoj društveni život, ne razmišljate o bolestima. Onda vam preko noći netko kaže “vaskularna demencija”, pitate se što je to. I onda korak po korak shvaćate da ne znate, nemate saznanja jer o tome niste razmišljali do tog trenutka, ne znate se nositi ni ponašati prema takvoj osobi koja vam odjednom odbija ručak, pa se pitate u čemu je problem. (skrbnica 75-godišnjeg oca)

Nažalost, najveći problem današnjeg društva, ali i zdravstvenog sustava je nedostatak razumijevanja i empatije. Mnogi ne znaju koliko je briga za starije i nemoćne osobe zahtjevna i koliko je skrbnicima potrebna podrška u obliku razgovora, razumijevanja, shvaćanja, informiranja.

S obzirom na to da se i za sebe i za drugog moraju pobrinuti sami, svaki oblik podrške, koliko god se nama činio malen, njima može puno pomoći – od običnog propuštanja u redu kada moraju obaviti preglede do prijateljskog razgovora i podrške za to što nesebično pomažu drugima.

S vremenom sam izgubila prijatelje jer nisam imala vremena za kave, druženja, rođendane, neki mi zamjeraju, ali svjesna sam da me ne razumiju pa im ne zamjeram. Tu je sad i pitanje šire obitelji koja, kako vrijeme teče, sve manje ima vremena, volje, htijenja za posjet i razgovore. U tom smislu izgubila sam podršku za koju sam mislila da je imam. Mislim da je najvažnije nositi mir u vlastitom srcu, a jednako tako vidim da i tati odgovara mir i svakog dana biram hoću li biti ljuta zbog nečeg ili sretna i zahvalna za sve ono što imam. Meni je vrijeme s tatom, vjerujte mi, najdragocjenije. (skrbnica 75-godišnjeg oca)

Ljudi vas pitaju zašto to sebi radite, zašto svoj život stavljate na čekanje zbog starice koja je ionako na kraju svojeg životnog puta. Nažalost, oni koji nisu prošli kroz ovakav način skrbi ne mogu vas razumjeti i ne zamjerate im zbog toga. Žao mi je što misle da je ovo sama patnja i muka – stvarno nije. Shvatiti koliko zahvalnosti, ljubavi, blagosti, povjerenja i iskrenosti ima u očima osobe koja nema ništa drugo nego malo životne radosti koju joj možete svaki dan prenijeti u skrbi za nju je neprocjenjivo. To je jedino što nam je i ostalo od pravih istinskih vrijednosti u ovom surovom svijetu koji samo juri za materijalnim. (skrbnik 79-godišnje majke)

Pročitajte i članke:

• 15 savjeta kako brinuti za starije roditelje i pritom ne zaboraviti na sebe
• Priča iz Doma umirovljenika Sveta Ana: “Obitelji koje neumorno, svaki dan dolaze svojim najmilijima u posjet zadivljuju me”
• Kako smiriti dementne osobe? Psihologinja objašnjava kako brinuti za osobe oboljele od demencije.

• briga o starijoj osobi
• izvaninstitucijska skrb za starije osobe
• skrb i njega starijih osoba
• skrb o starijim i nemoćnim osobama
• skrb za starije osobe kod kuće
• skrbe za nepokretne osobe

Učitaj više izvora