Karpmanov trokut (dramski trokut) predstavlja model disfunkcionalnih socijalnih interakcija te ilustrira igru moći koja se odvija između tri glavne arhetipske uloge – Žrtve, Progonitelja i Spasitelja.

Dramski trokut predstavlja psihodinamiku nezdravih i manipulativnih odnosa, odnosno disfunkcionalnih i toksičnih veza u kojima možete igrati različite uloge. Da, dobro ste pročitali – često se Žrtva pretvori u Progonitelja, a Spasitelj u Žrtvu.

Pitanje je koliko je dramatična situacija u kojoj se osoba nalazi te koja su joj sredstva dostupna za postizanje zamišljenog cilja u određenom odnosu.

Kako je nastao Karpmanov ili dramski trokut?

Proučavajući međuljudske odnose, poznati američki psihijatar Stephen Karpman došao je do zanimljivog zaključka da svatko od nas u odnosima igra određenu psihološku igru. Još davne 1968. godine razvio je model dramskog trokuta, odnosno socijalnog okruženja u kojem zauzimate jednu od glavne tri uloge – Žrtva, Spasitelj ili Progonitelj.

Karpman je navedeni model razvio na temelju analize dječjih bajki u kojima je dramski trokut vrlo jasno izražen – priče u kojima je jasna psihološka karakterizacija likova na dobre ili zle.

Kada se uoči nepravda, tj. situacija u kojoj zlo prevlada i počne dominirati nad dobrom i pravdom, onda jedna moćna sila (karakterizirana kao loša ili zla, tj. Progonitelj) negativno djeluje na nešto što se smatra dobrim (Žrtva). Osoba koja uoči tu situaciju nepravde ima silnu potrebu umiješati se u taj odnos kako bi stala na stranu dobrog i pomogla mu, a to je uloga Spasitelja.

S obzirom na to da je ovaj arhetipski koncept nastao na osnovu analize dječjih bajki, jasno je zašto je toliko prisutan u neuropsihološkoj osnovi shvaćanja međuljudskih odnosa. Činjenica je da bajke služe kako bismo mogli formirati osnovne ideje o dobru i zlu, odnosno njihovoj suprotnosti i različitosti.

Iako su samo priče, djeca ih slušaju od najranije dobi te usađuju i usvajaju glavne poruke u svoje automatske, nesvjesne mehanizme, koji kasnije dolaze do izražaja u konkretnim odnosima koje svjesno uspostavljaju.

Svaka od navedenih uloga predstavlja neučinkovit odgovor na sukob, odnosno “dramatičnu situaciju” koja se pojavila u odnosu. Većina ljudi je tako programirana da, svjesno ili nesvjesno, uskače u jednu od tri uloge s obzirom na specifičnost odnosa, situacije i konteksta sukoba.

Žrtva, Progonitelj ili Spasitelj

Glavne tri uloge dramskog trokuta odvijaju se između nas i drugih u određenoj situaciji. Ovisno o psihodinamici odnosa, moguće je da većinu vremena igrate samo jednu ulogu ili da se, slučajnom ili namjernom promjenom situacije, zateknete u brzoj prilagodbi novoj ulozi.

Žrtva (“Jadan ja!”)

Ulogu Žrtve zauzimaju one osobe koje smatraju da je čitav svijet protiv njih. Kada se pojavi sukob ili nešto pođe po zlu u njihovom životu, Žrtve projiciraju sliku bespomoćnosti te manipuliraju druge tako da im pomognu.

Žrtve se osjećaju viktimizirano i zarobljeno, misle da ih život nemilosrdno kažnjava te ne osjećaju nikakvu kontrolu ni moć nad svojom situacijom. Za sve krive Progonitelje (druge ljude, situacije, pojave itd.), a neprestano traže Spasitelje koji bi umjesto njih mogli riješiti problem.

Ostajući u svojoj ulozi, odustaju od promjene trenutne situacije, donošenja odluka te rješavanja problema. Ako se u tom trenutku nađete u blizini Žrtve, gotovo sigurno je da će vas uvući u ulogu Spasitelja, a to može biti jako iscrpljujuće.

U psihopatološkom aspektu, Žrtve su često vulnerabilni narcisi koji smatraju da se cijeli svijet urotio protiv njih, a svoju situaciju promatraju kao izolirani slučaj u kojem je nemoguće nešto promijeniti.

U svakodnevnim situacijama vrlo je jednostavno prepoznati osobe koje su sklone zauzimati ulogu Žrtve. Čim započnu interakciju izjavom “Znaš li ti što mi je ona učinila?” – već su jasno označile da su one Žrtve, a da je druga strana o kojoj govore Progonitelj.

Naravno, vi ste u tom trenutku potencijalni Spasitelj, odnosno izabrana osoba kojoj se povjeravaju svjesno očekujući solidarnost i pomoć, zauzimanje strane te etiketiranje i demoniziranje Progonitelja.

Progonitelj (“Za sve si ti kriv!”)

Progonitelji su negativci, nasilnici, agresori – osobe koje utjelovljuju zlo i neprijateljstvo. Oni su dominantni, smatraju da najbolje znaju kako stvari trebaju funkcionirati te ignoriraju tuđa mišljenja. Kada se dogodi sukob ili dramatična situacija, Progonitelji to vrlo jednostavno objašnjavaju tuđom beskorisnošću i nesposobnošću.

Često maltretiraju druge i mogu postati vrlo agresivni ako ne uspiju postići željeni cilj. Uglavnom koriste pasivnu agresiju kako bi drugima pokazali “gdje im je mjesto”, a skloni su mišljenju da moraju pobijediti pod svaku cijenu.

Progonitelji su poput “kritičnih roditelja”, koji su jako strogi u postavljanju granica i koji ni u čemu ne vide dobro. Okrivljavaju Žrtve i kritiziraju ponašanje Spasitelja, a najdraža rečenica im je “Za sve si ti kriv!“.

Izvrsni su u odbacivanju odgovornosti sa sebe i pripisivanju krivice onom drugom. Sve to čine kako bi pokazali svoju moć, a ne ponudili rješenje problema, pomoć ili smjernice za popravljanje štete u odnosu. Vješti su u tome da vam pronađu pogreške i ukazuju na slabe strane, a kontroliraju i manipuliraju na brojne načine.

Etiketu Progonitelja uvijek pripisuju drugi jer onaj koji se nalazi u toj ulozi sebe ne doživljava kao nekoga tko progoni druge, već onoga tko ih zapravo spašava. U tome se krije tužna istina da su mnoga zla počinjena u ime “dobra”.

U psihopatološkom smislu Progonitelji su često narcisi koji proganjanjem drugih nastoje hraniti svoj krhki ego i osjećaj identiteta. Da bi cijenili sebe, moraju poniziti druge.

Spasitelj (“Daj da ti pomognem!”)

Spasitelji su oni akteri koji stalno interveniraju uime drugih, odnosno Žrtava. Osoba u ulozi Spasitelja smatra se utjelovljenjem dobra, prijateljstva, solidarnosti i empatije. Ona sudjeluje u dramskom trokutu tako što pomaže Žrtvi ili proganja Progonitelja kako bi ga “naučila lekciji”.

Spasitelj je pretjerano odgovoran, suosjećajan i usredotočen na potrebe drugih. Cilj mu je spasiti one za koje smatra da im je nanesena nepravda. Uvijek je tu u službi drugih, često osjeća pritisak i iscrpljenost zbog stalnog pomaganja i “gašenja požara”, a istovremeno se ne stiže baviti vlastitim problemima.

Ponekad su Spasitelji uvučeni u te uloge potpuno neočekivano, a ponekad se i sami stave u njih zbog nekih vlastitih (potencijalno narcističkih) potreba. Svjesno ili ne, čini se da su Spasitelji stalno okruženi ljudima koje smatraju slabijima od sebe, a to je istovremeno još jedna igra moći (pored one Progoniteljeve moći).

Preuzimanje uloge Spasitelja može im pomoći u zadovoljavanju potrebe za pažnjom, pohvalama i hvalospjevima – svatko želi biti junak svoje priče, budimo realni. Međutim, Spasitelji zaboravljaju da stalnim prijedlozima kratkoročnih rješenja Žrtvama rade kontraefekt jer ih drže ovisnima o sebi i zanemaruju vlastite potrebe.

Nerijetko, Spasitelj završava svoju bitku u ljutnji, shvaćajući da nema kraja potezima Žrtve i Progonitelja. Nažalost, time gubi vjeru u obostranost kvalitetnih odnosa, zbog čega uskoro završi u suprotnim ulogama – bespomoćnoj žrtvenoj ili ogorčenoj progoniteljskoj poziciji.

Psihodinamika dramskog trokuta

Ako uzmemo u obzir da se često odvijaju na skrivenoj, nesvjesnoj razini, psihološke igre koje se vrte u dramskom trokutu uglavnom nisu toliko jasne i uočljive. Jednostavna psihološka igra u ovom slučaju izgleda otprilike ovako – pored bespomoćne Žrtve i moćnog Progonitelja, u igru dolazi nadmoćni Spasitelj koji želi pomoći Žrtvi i riješiti njezine probleme koje joj neprestano stvara Progonitelj.

Nešto kompliciraniji oblik psihološke igre izgleda ovako – Spasitelj i Progonitelj su zapravo jedna te ista osoba, a igra izgleda tako da prvo Progonitelj isprovocira Žrtvu kako bi se osjećala bespomoćno i jadno, a zatim joj se predstavlja kao Spasitelj i nudi pomoć kako bi se ostvarila kontrola.

U ovom slučaju gotovo sigurno je da imate posla s narcisom koji je fantastičan u manipuliranju situacijama i lako se prebacuje iz uloge u ulogu, što također tjera i drugu osobu da se prilagođava novoj dinamici.

Psihološke igre su toliko isprepletene neurološkim i kemijskim procesima u mozgu da onaj koji ih igra osjeća zadovoljstvo, moć i nagradu u obliku lučenja dopamina, zbog čega nastavlja ulaziti u odnose u kojima koristi isti obrazac funkcioniranja.

Dugoročno, gubi sposobnost empatije i razumijevanja drugih što je povezano s frontalnim režnjevima mozga, a nastavlja s manipulativnim tehnikama dolaska do vlastite nagrade, odnosno dopamina.

Ako niste dovoljno pažljivi i ne shvaćate kako funkcioniraju određeni manipulativni pojedinci, možda ćete biti uvučeni u dramski trokut potpuno nenadano. Nakon nekog vremena ćete shvatiti koliko je stresno, iscrpljujuće i uznemirujuće stalno paziti što će druga strana u trokutu sljedeće učiniti.

Osjećaj gubitka kontrole i ekstremne tjeskobe dovodi do teških emocionalnih poteškoća te osjećaja bezizlaznosti iz dramatičnog okruženja. Jedino rješenje je zauzimanje neutralne pozicije, odnosno izlazak iz trokuta i odbijanje daljnjeg kontakta s ostalim akterima.

Kako izaći iz dramskog trokuta?

Svatko od nas ima potrebu za pripadanjem i poštovanjem od strane drugih. Ako s druge strane ne pronalazimo isto, vjerojatno je da taj odnos neće funkcionirati ili da će otići u nepovoljnom smjeru.

Međutim, često smo skloni očekivati recipročnost i obostranost bez uzimanja u obzir da to nije automatski proces, odnosno da drugoj strani možda ipak nije stalo do naših potreba i želja. To može dovesti do frustracije, razočaranja ili osjećaja nepravde te upadanja u dramski trokut.

Činjenica je da doživljavanje dobra i zla u odnosima često doživljavamo kroz model dramskog trokuta, a zanimljivo je koliko je isti prisutan u različitim područjima (npr. međunarodnim konfliktima).

No, ako ste već upali u neku od uloga i teško pronalazite izlaz, možda će sljedeće smjernice biti od pomoći:

• osvijestite nesvjesne procese i automatske obrasce ponašanja koje ponavljate u interpersonalnim odnosima – da biste nešto mogli mijenjati, prvo to morate identificirati, a tek onda krenuti u promjenu ponašanja
• zadržite neutralan stav i ne dopustite emocijama da vas “pojedu” jer je to vjerojatno recept za automatski upad u komplikacije – koliko god se željeli braniti, radije nemojte nego odustanite od reakcija na provokacije
• naučite preuzeti odgovornost za sebe umjesto da neprestano krivite druge za to kako vam se život odvija (što je ujedno i prvi korak prema bespomoćnoj ulozi Žrtve)
• nemojte preuzimati odgovornost za tuđe postupke, nego dopustite drugima da se suoče s posljedicama vlastitih odluka – ako druge neprestano spašavate, šaljete im povratnu informaciju da nisu dovoljno kompetentni da sami riješe problem
• koliko god imali potrebu, suzdržite se od kritiziranja, optuživanja, okrivljavanja, propovijedanja i pretjeranog reagiranja – razjasnite vlastite granice te zadržite jasan stav
• ako vam se čini da je odnos u kojem se nalazite nejasan, konfuzan i kompliciran, možda ste u trokutu s manipulatorom koji igra dvostruke uloge – najpametniji potez je odmah se maknuti i sačuvati svoje mentalno zdravlje
• teško je imati zdrav odnos s onima koji ne žele raditi na vlastitom emocionalnom rastu, stoga imajte na umu da je prvi korak prema kvalitetnoj vezi pojedinačni i zajednički rad na odnosu.

Pročitajte i ove članke:

• Emocionalna manipulacija: Može doći od bilo koga u vašoj okolini i natjerati vas da posumnjate u svoj razum! Psihologinja otkriva detalje
• Gaslighting: Psihologinja otkriva kako prepoznati i kako odgovoriti na ovaj oblik emocionalnog zlostavljanja
• Imate li ih u svojoj blizini? Pet vrsta manipulatora i kako se obraniti od njih.

• dramski trokut
• Karpmanov trokut
• uloga spasitelja

Učitaj više izvora