Razdoblje adolescencije može se definirati kao prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi. Imajući na umu da je u pitanju razdoblje brojnih fizičkih i psihičkih promjena, logično je da je osoba više usmjerena na sebe nego na druge, stoga je u stručnim radovima poznat i pojam adolescentskog egocentrizma. 

Međutim, nije riječ o klasičnom egocentrizmu, nego o činjenici da adolescenti jednostavno nemaju iskustvo koje imaju odrasli i zbog toga nisu svjesni da nisu u centru pažnje u svakoj situaciji u kojoj se nađu jer se drugi bave svojim problemima. Tako je nastao fenomen izmišljene publike – vjerovanje da nas drugi ljudi neprestano promatraju i procjenjuju te vide sve što radimo i govorimo.

Potreba za publikom – stvarnom ili izmišljenom

Fenomen izmišljene publike nije nešto što započinje i završava u adolescenciji. Riječ je o fenomenu koji se javlja i ranije, ali je u kombinaciji s razvojnim zadacima nešto izraženiji u adolescenciji. Međutim, usko je povezan s pojmom iz socijalne psihologije – efektom reflektora, tj. sklonosti precjenjivanja stupnja u kojem su naši postupci i izgled uočljivi drugima. 

I to nije nešto što se tiče samo adolescenata. Recimo da je njima opravdano opterećivanje da ih drugi konstantno promatraju s obzirom na činjenicu da paralelno proživljavaju emocionalne, socijalne, hormonalne, tjelesne i brojne druge promjene. Za razliku od odraslih koji imaju dovoljno iskustva te su svjesni da nitko neće primijetiti njihove akne jer su svi ostali zauzeti ozbiljnijim egzistencijalnim brigama, adolescenti žive u svijetu u kojima nedostatak takvog iskustva može dovesti do osjećaja da su jedini i najvažniji u situaciji i trenutku. Svi vas gledaju i vi ste zapravo jedini heroj vlastite drame.

Pročitajte članak “Adolescencija – kakve se promjene javljaju i kako se s njima nositi?“.

Međutim, sve više je odraslih koji misle da hodaju po pozornici pod reflektorima i koje izmišljena publika svakodnevno prati. S obzirom na iskustvo koje su u međuvremenu prikupili, fenomen izmišljene publike ne možemo pripisati nedostatku kognitivne zrelosti koja prati adolescenciju, nego – egocentrizmu.

Cijeli svijet je pozornica!

Ljudi su društvena bića i stoga nam je jako stalo do toga što drugi misle o nama. Temeljni segment socijalne egzistencije je samopredstavljanje, odnosno pokušaj da pokažemo drugima kakvi smo ili kakvi bismo željeli da drugi vjeruju da jesmo. Stoga, svjesno ili nesvjesno usmjeravamo svoje ponašanje prema ostavljanju dobrog dojma na druge. 

Stvarni svijet se sastoji od pozornice i područja iza kulisa. Kada izlazite na pozornicu, pažljivo odabirete ulogu, odnosno masku, kojom ćete najbolje prikazati određeni aspekt sebe drugima i stvoriti određeni dojam u očima publike. Kada dobijete pljesak, primili ste nagradu za takvo ponašanje i pozitivnu potvrdu, što znači da će se vaše ponašanje ponavljati. 

Međutim, iza kulisa su stvari potpuno drugačije. Nismo spremni na interakciju s drugima jer još nismo dovoljno dobro naučili scenarij. Tražimo najbolje metode samopredstavljanja i uvježbavamo ih. U socijalnoj psihologiji postoje dvije najčešće strategije samopredstavljanja koje ljudi koriste u svakodnevnom životu:

• umiljavanje – proces u kojem ljudi koriste laskanje i pohvale kako bi se svidjeli drugoj osobi (koja je obično višeg statusa)
• samoopterećivanje – stvaranje prepreka samima sebi kako bismo imali spremno opravdanje ako postignemo lošiji uradak u zadatku. 

Čovjek se tijekom cijelog svojeg života nastoji svidjeti drugima i imati dobru reputaciju u društvu. S vremenom shvati da je važno imati ljude oko sebe, ali samo one koji nas prihvaćaju i kada nas zateknu iza kulisa, nespremne i neorganizirane.

Fenomen izmišljene publike u svijetu društvenih mreža

U adolescenciji je bilo kakva publika bitna – stvarna ili izmišljena. Kakva god realno bila, stvara stres i zahtijeva prilagodbu te igranje uloga, ali daje i pljesak. U svijetu društvenih mreža, koje su postale neizostavan dio života mnogih ljudi, publika je raznolika, a reflektori se nikada ne gase. S obzirom na to da je jedna od temeljnih ljudskih potreba imati dobro mišljenje o sebi te steći i zadržati poštovanje od strane drugih ljudi, društvene mreže imaju veliku ulogu u oblikovanju ljudskog ponašanja.

Prije svega, potiču ljude na objavljivanje svakodnevnih događanja, fotografija te komentiranje tuđih objava i postavljenih fotografija, ali potiču i na uljepšavanje stvarnosti te maskiranje svih potencijalnih nedostataka, korištenje brojnih programa za uređivanje fotografija, ispisivanje bogate, nerijetko lažne biografije, statusa te produživanje liste prijatelja kako bi se prikazali u što boljem svjetlu.

Samopromocija nikad nije bila jednostavnija, a strategija za samopredstavljanje je mnoštvo. Imate dovoljno vremena da smislite što ćete prikazati, a od vas se ne zahtijeva niti predstava uživo. Nema potencijalnih pogrešaka jer imate dovoljno vremena za pripremu, a možete ih i naknadno korigirati. Zapravo, možete biti što god želite, publika vas “prati” gdje god idete, a sve to vas istovremeno i zabavlja – što bi u tome uopće moglo biti loše?

Prije par godina nitko nije mislio da će “lajk” na društvenim mrežama toliko utjecati na mentalno zdravlje mladih, da će broj pratitelja biti toliko važan za osjećaj društvenog pripadanja te da je prisutnost na društvenim mrežama jedino mjerilo socijalnog statusa. Najbolji pokazatelj narušenog mentalnog zdravlja na društvenim mrežama je u onim situacijama kada nemate mogućnost pristupanja istima – razmislite o količini i vrsti anksioznosti i depresije koje se u tom trenutku manifestiraju različitim simptomima.

Pročitajte članak “Utjecaj društvenih mreža na mlade“.

Egocentrizam – ja, samo ja i još malo mene

Egocentrizam nije isto što i fenomen izmišljene publike u adolescenciji. Riječ je o kognitivnoj pristranosti i prirodnom ograničenju naše percepcije uzrokovanom jednostavnom činjenicom da svijet možemo vidjeti samo iz svoje perspektive. Potreban je poseban trud da svijet vidimo iz bilo koje druge perspektive koja nije naša i to je nešto što se razvija.

Osnovni egocentrizam ugrađen je u ljudsku kogniciju, a to je potvrdio psiholog Jean Piaget kada je proučavao dječji kognitivni razvoj. Promatrajući djecu koja su opisivala kako bi mali model planine veličine stola mogao izgledati nekome drugome, Piaget je otkrio da je prije dobi od osam ili više godina ovaj naizgled jednostavan zadatak bio iznenađujuće težak. Mala djeca su kognitivno nesposobna zauzeti perspektivu druge osobe, a u adolescenciji se ovakva vrsta kognitivne nezrelosti očituje upravo u fenomenu izmišljene publike.

Iako svi prerastemo ovu fazu kognitivnog razvoja, čini se da je i odraslima teško u potpunosti prevladati egocentrizam, a mnogi su zapeli u imaginarnoj publici na virtualnim platformama koja jača ovakvu vrstu egocentrizma. Osjećaj da vas svi gledaju, prate vaš profil, lajkaju i komentiraju vaše objave dodatno jača neugodu prisustva izmišljene publike koja se javlja kada ne uspijevate prepoznati da se zapravo svi bave samo vlastitom izvedbom, a ne konkretno vama. 

Egocentrizam nas dovodi do netočnih pretpostavki o tome što drugi ljudi misle ili osjećaju. Možemo misliti da se slažu s našim stavovima, iako nemamo objektivne dokaze za takvo mišljenje, jer nedovoljno komuniciramo u dijalogu, već samo u monologu. Virtualna publika stvara veliku opasnost od nemogućnosti kontroliranja egocentrizma nad ponašanjem kada potpuno prestanete biti u stanju vidjeti tuđe gledište ili pak ne marite za njega – a to bi vas moglo odvesti prema ekstremu narcisoidnosti.  

Narcisoidnost na društvenim mrežama

Narcisoidnost kao izražena osobina ličnosti te narcisoidan poremećaj ličnosti obuhvaćaju prenaglašen i grandiozan osjećaj superiornosti te očekivanje da se prema njima drugi ljudi moraju ponašati s poštovanjem i udovoljavati njihovim potrebama. Također, kod tih je pojedinaca uočljiva stalna potreba za divljenjem, izrazito su kritični prema drugima, a istovremeno vrlo osjetljivi na loše komentare o sebi, prilikom čega nerijetko doživljavaju intenzivne neugodne emocije.

Osobe s izraženim narcizmom ostavljaju dobar prvi dojam, no vrlo teško održavaju dugotrajne bliske odnose. Lako uspostavljaju odnose jer se na prvu percipiraju kao vođe, zanimljivi, samouvjereni i zabavni pojedinci, no dugoročno ne mogu stvoriti i održati bliske odnose jer im nedostaje empatije i emocionalne topline. Traže atraktivne partnere koje mogu pokazivati drugima i s njima se hvaliti.

Narcisoidnost je pozitivno povezana sa specifičnim ponašanjem na društvenim mrežama ako uzmemo u obzir da se takvi pojedinci imaju potrebu svakodnevno predstavljati i hvaliti široj publici preko brojnih fotografija i statusa te stvaranjem velikog broja površnih online prijateljstava, čak i s potpunim strancima. Kod tih je osoba uočeno i svakodnevno ažuriranje statusa i pisanje različitih komentara, očekujući zauzvrat od drugih pozitivne komentare i socijalnu podršku. No, ukoliko je ne dobiju ili ako nisu u mogućnosti redovito pratiti mreže, javlja se anksioznost koja može biti i indikator narcizma.

Pročitajte članke:

• Narcistički poremećaj ličnosti (narcizam) – uzroci i simptomi
• Narcisoidni poremećaj ličnosti na društvenim mrežama.

Spuštanje s pozornice (stvarne ili virtualne) – nekoliko savjeta

Egocentrizam može izmaknuti kontroli i možete zaista cijelo vrijeme imati dojam da vas prati publika, što i nije toliko pozitivno koliko možda zvuči. Većina toga postane svjesna kada zatreba vrijeme za sebe, proživljavanje određenih teških situacija ili proradu emocija izvan očiju javnosti.

1. Iskreno procijenite vlastiti egocentrizam. Koliko vam je važno da vas drugi odobravaju, prate na društvenim mrežama, pišu komentare i lajkaju objave? Koliko vremena trošite na uvježbavanje uloge za ostavljanje dobrog dojma na druge? Koliko ste opterećeni samopromocijom i samopredstavljanjem? 
2. Provjerite možete li obuti “tuđe cipele”. Možete li prepoznati tuđe osjećaje i osjećati empatiju? Možete li prepoznati složene emocije koje se kriju iza nečijeg osmijeha i pružiti utjehu? Prepoznajete li vlastite emocije i možete li ih verbalizirati? Koliko ste emocionalno inteligentni?
3. Izgradite vlastitu unutarnju vrijednost. Osjećate li da vrijedite i bez tuđe pažnje, pohvala i lajkova? Koliko ste mirni kada nemate pozitivne potvrde za ono što radite? Koliko su vaši unutarnji standardi stabilni i koliko vam je dovoljna samoprocjena za određena postignuća?
4. Pustite izmišljenu publiku na slobodu. Je li vam teško prihvatiti činjenicu da niste u centru pažnje drugih ljudi, nego da se i sami brinu za sebe i svoja samopredstavljanja? Koliko ste mirni kada čujete da će se većina vaših postupaka, bilo dobrih ili loših, zaboraviti za nekoliko minuta, dana ili eventualno tjedana? Možete li se potpuno maknuti s društvenih mreža, barem na godinu dana?
5. Vježbajte empatiju. Koliko ste vješti u zauzimanju tuđe perspektive? Kako vam se čini svijet iz očiju druge osobe? Koliko ste sigurni da imate sposobnost suosjećanja s drugima ili pak samosuosjećanja kada dođe do pogreške ili krivog poteza?

Pročitajte i članke:

• Selfie – utjecaj autofotografije na mentalno zdravlje mladih i odraslih
• Nemojte to raditi: Sedam grešaka na društvenim mrežama koje je dobro izbjegavati
• Kako se prestati opterećivati s očekivanjem i mišljenjem drugih?

• cijeli svijet je pozornica
• društvene mreže
• egocentrizam
• fenomen izmišljene publike
• narcisoidnost
• samopromocija
• savjeti

Učitaj više izvora