S jedne strane previše nepovezanih informacija, a s druge strane gomila neodgovorenih pitanja – rezultat je neizvjesnost u svim segmentima života, a posljedica emocionalni rascjep u mukotrpnom preuzimanju kontrole nad onim što se kontrolirati (trenutno) ne može. Kako u ovom vremenu ostati normalan, kako misliti svojom glavom i sačuvati vlastito „ja“, kako zauzeti stav koji nije pod utjecajem disonantnih medijskih izvještavanja i kako se oduprijeti deindividuaciji – saznajte u nastavku članka.

„Ako možeš sačuvati glavu kada svi oko tebe gube svoju…“

(Rudyard Kipling – Ako)

Pojam svijesti o sebi

U psihologiji postoji nešto što se zove „pojam o sebi“, odnosno znanje o tome tko smo. Da bismo imali razvijenu svijest o sebi, koja se ujedno definira i kao razmišljanje o sebi, moramo provesti neko vrijeme u danu u kojemu ćemo upravo to i raditi – razmišljati o sebi, svojim postupcima (i prošlim i budućim) i barem djelomično imati neki plan gdje smo trenutno u odnosu na vlastite prioritete, želje i ciljeve. Koliko god se činilo jednostavno, zaista je teško pronaći ljude koji dnevno provedu barem desetak minuta u tom introspektivnom promišljanju, odnosno procesu kojim ljudi zahvaćaju sebe iznutra kako bi proučili vlastite misli, osjećaje i motive. Zašto?

Poznati psihološki stručnjaci u ovom području Mihaly Csikszentmihalyi i Thomas Figurski su još davno proveli opširno istraživanje u kojem su došli do izuzetno zanimljivih podataka – ljudi o sebi tijekom dana razmišljaju iznenađujuće malo. Samo 8% ukupnih misli u danu se može svrstati u kategoriju razmišljanja o sebi, dok banalna razmišljanja o obvezama, kućanskim poslovima, tuđim životima i svemu ostalome čine prevladavajući sadržaj dnevnih razmišljanja. Ponovno isto pitanje – zašto?

Zašto je teško razmišljati o sebi?

Proces analiziranja vlastitog „ja“ nije nimalo jednostavan, posebno zato što ste vrlo vjerojatno negdje duboko u sebi svjesni da često izigrate vlastite kriterije pa shvatite da je lakše pažnju preusmjeriti na nešto drugo nego na osobni neuspjeh. Kada shvatite svoje pogreške, javlja se onaj unutarnji alarm koji zahtijeva promjenu ponašanja, a svi znamo koliko je promjena bolna i kakve krize sa sobom nosi.

Ako mislite da ne možete promijeniti svoje ponašanje, tada će se razmišljanje o sebi svesti na vrlo neugodno iskustvo jer ćete se morati suočiti s nepoželjnim povratnim informacijama o sebi. Zato ljudi žele prestati biti svjesni sebe što je prije moguće – zato što je razočaranje samim sobom kaotična spoznaja. I sada se javlja ono što je ključno – kakve to veze ima s dezinformacijama u današnjem vremenu?

Jednostavno je – izbjegavanjem stanja svijesti o sebi, ljudi se radije upuštaju u ometajuće aktivnosti kao što je gledanje televizije, scrollanje po društvenim mrežama, čitanje portala i stvaranje idealnog „ja“ u virtualnom svijetu u kojemu vrlo jednostavno možemo nadodati filtere na tu našu sliku o sebi koja je daleko od onih unutarnjih vrijednosti kojima težimo – ili smo barem nastojali težiti. Nažalost, u području mentalnog zdravlja, ljudi pribjegavaju još težim oblicima ponašanja dok bježe od sebe, pa je sve češća zlouporaba alkohola, prisilno prejedanje, suicidalno ponašanje i autodestruktivnost.

„Kunem ti se… biti pretjerano svjestan je bolest, prava, ozbiljna bolest.“

(Fjodor Dostojevski – Zapisi iz podzemlja)

Gubitak vlastitog „ja“ i deindividuacija

Iako je razvoj pojma o sebi itekako opširniji termin u psihologiji od nekoliko navedenih redaka u ovom članku, priklanjanje grupnom ponašanju je nešto što ljudi često rade kako bi taj pojam o sebi oblikovali. Ljudi su društvena bića, teže formiranju i priključivanju grupama, dobrovoljno slijede društvene norme i trude se održavati svoje uloge koje su im dodijeljene. Ono što se može dogoditi u tom procesu je deindividuacija, odnosno slabljenje normalnih ograničenja u ponašanju kada se osoba nalazi u mnoštvu. Posljedica deindividuacije je smanjenje osjećaja odgovornosti za vlastite postupke te pojačavanje pridržavanja grupnih normi. Koji se psihološki problem događa u pozadini u vrijeme dezinformacija?

Masovni mediji pokušavaju oblikovati raznorazne stavove svojim snažnim utjecajem na društvenu strukturu. Iako toga nismo svjesni, bježanjem od vlastitih razmišljanja i povratka rudimentarnim unutarnjim vrijednostima, ostajemo u vrtlogu informacija kojima ne znamo ni izvor ni cilj, a još manje imamo vremena tražiti ga zbog čega olako prihvaćamo ili odbacujemo ono što čujemo ili pročitamo. Nužno je podsjetiti ljude da postoji i „osobna odgovornost“, odnosno unutrašnji proces tijekom kojega ljudi djeluju „iznutra prema van“, a taj proces započinje mislima i osjećajima koji vode vidljivim postupcima. Da bismo djelovali „iznutra“, moramo sebi dozvoliti biti nasamo s vlastitim mislima.

„Mi koji spoznajemo, sebi samima smo nepoznati; za to postoji dobar razlog. Nikada nismo tražili sami sebe – kako bi se onda moglo i pomisliti, da bismo sami sebe ikada trebali pronaći?“

(Friedrich Nietzsche)

Informacijski društveni utjecaj na pojedinca

Čini se da je najvažnija stvar koju primamo kroz interakciju s drugima upravo – informacija. Ono što se promijenilo u današnjem svijetu jest činjenica da je informacija previše i da ih ne primamo samo kroz interakciju s drugima već se one same po sebi stalno nameću – od televizije, mobitela, reklamnih plakata i svih ostalih subliminalnih poruka koje prolaze ispod radara naše svijesti.

Informacijski socijalni utjecaj je utjecaj drugih ljudi koji dovodi do konformiranja, odnosno priklanjanja grupi, zato što druge vidimo kao izvor informacija za usmjeravanje svog ponašanja. Konformiramo se drugima zato što vjerujemo da je njihovo tumačenje nejasne situacije točnije nego naše i da će nam pomoći u izboru odgovarajućeg načina ponašanja. Drugim riječima – kada nemaš svoj stav, oblikuje ga okolina. Stav je gotovo uvijek djelomično pod utjecajem okoline, no činjenica da ljudi danas bježe od sebe, znači da je okolina preuzela veći dio za formiranje nečijeg stava.

Međutim, takvo priklanjanje masi može odvesti u krivom smjeru i dovesti do nečega što se zove socijalna zaraza, a predstavlja brzi prijenos emocija i ponašanja kroz masu. Koliko je to opasnije kada je ta „masa“ trenutno veća nego je ikada u povijesti bila s obzirom na to da živimo u online svijetu – ostaje pitanje za raspravu. Ono što je nužno znati jest da će se ljudi prikloniti ovakvom utjecaju kada se nalaze u situaciji koja je nejasna, krizna i u kojoj su drugi ljudi stručnjaci (ili se barem takvima doimaju).

Kako se sačuvati u vrijeme dezinformacija?

Jedna od glavnih potreba kojima ljudi teže je potreba za prihvaćanjem, poštovanjem i održavanjem pozitivne slike o sebi u društvu. Trudimo se pronaći svoje mjesto pod suncem, ali kao da cijelo vrijeme trčimo od njega jer su nam drugi tako rekli. Nije teško uočiti da smo se svi kolektivno izgubili, a uz smjernice koje trenutno imamo, nije jednostavno pronaći pravi put. No, ono što je svakako ispravno jest povratak sebi.

Kada stvari izmiču kontroli i kada se javlja nesigurnost, trudimo se održavati ravnotežu između onoga što doživljavamo u vanjskom svijetu i onoga što proživljavamo u unutarnjem svijetu. Kada nas svako malo iz tog prividnog balansa izbaci neka nepogoda, javlja se kriza, a ljudi iz krize i bilo kakve ugrožavajuće situacije samo žele izaći jer je poanta uvijek – preživjeti.

Prije nego upalite televizor, otvorite najčitanije vijesti i odgovorite na sve poruke na društvenim mrežama – dajte sebi nekoliko minuta. Osluškujte tišinu, pronađite plafon za gledanje koji nema distraktore da vas ometaju i zastanite na trenutak. Sve je više poteškoća u mentalnom funkcioniranju pojedinca, a čini se da je jedan veliki zajednički nazivnik u pozadini – gubljenje svijesti o sebi, neprestani pokušaj bijega od vlastitih misli, manjak kapaciteta za suočavanje s okolinom i potreba za preuzimanjem kontrole nad onim što nije naša odgovornost. Dnevno isključivanje iz online svijeta, povratak u opuštajuće zelenilo prirode i suočavanje sa samim sobom su ključni da biste se očuvali u ovom vremenu.

• mentalno zdravlje
• vlastito ja

Učitaj više izvora