Tko je kriv za vaš neuspjeh?
- Budite prvi i komentirajte!
- 1 min čitanja
U svom radu kao life coach (životni trener) od klijenata često čujem izjavu:
“Sve sam pokušala da dobijem/postignem/ostvarim i nije uspjelo!”
U tijeku naše sesije ispostavi se ipak nisu SVE pokušali. Uvijek postoji neki pristup, način ili kreativno rješenje na koje nisu pomislili, nisu implementirali, eksperimentirali…
Od svojih klijenata tražim da napišu barem deset kreativnih načina na koji mogu ostvariti svoj cilj (što god to bilo), prvenstveno da im dam do znanja da imaju brojne opcije pred sobom i da, ako nisu postigli ono što su željeni na jedan način, mogu to postići na ostalih devet! Jedino ako se dogodi da nijedno od deset rješenja ne pokaže rezultat, onda je to znak da trebaju odustati od svog cilja (to iskustvo još nisam imala u radu s klijentima 🙂 ).
Ljudi nerijetko okrivljuju životne okolnosti, druge ljude ili manjak resursa za neuspjeh u postizanju onoga što žele i činjenicu da nisu uspješni u onome što žele postići, no često zaboravljaju na glavnog krivca: sebe! Ovdje ne govorimo o ljudima koji ne čine ništa kako bi ostvarili svoje ciljeve. Ovdje govorimo o ljudima koji doista naporno rade kako bi postigli svoje ciljeve, no ne postižu rezultate.
Zašto rezultati mogu izostati iako uložimo mnogo napora i truda?
Razlog može biti taj da si osoba nije postavila realne ciljeve, no nije svjesna da je precijenila svoje mogućnosti. No, vrlo često razlog je taj da osoba pokušava ostvariti cilj na jedan način, koji očigledno ne daje rezultate, no ipak ne mijenja pristup. Kad god se suočimo s plato-fazom u ostvarenju naših ciljeva važno je ne zapeti u “živom blatu”, već kontinuirano mijenjati svoj pristup, tražiti nova kreativna rješenja i načine na koje možemo postići svoj cilj. Mijenjati svoj pristup, mijenjati sebe, mijenjati strategiju…dok ne otkrijemo nešto što će “upaliti”.
Jedino kada smo doista iscrpili sva moguća kreativna rješenja imamo opravdanje da odustanemo od svojih ciljeva. U protivnom, nije kriv grad u kojem živimo, a u kojem (prema našem zaključku) nema “dobrih” muškaraca i svi su “svinje” za činjenicu da smo mi bez partnera, nije kriv poslodavac što smo zapeli na poslu koji nas ne ispunjava, nije krivo tržište što nemamo dovoljno klijenata/kupaca. Krivi smo mi sami.
Pročitajte i Kako znati da je vrijeme da odustanete od svog cilja?
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
