Gliste kod pasa – simptomi, liječenje i opasnost za ljude

Gliste kod pasa

Pasje gliste ili crijevni nematodi su mali paraziti koji žive u gastrointestinalnom traktu pasa. Bolestan pas pokazuje simptome poput proljeva ili povraćanja, a često je i napuhivanje trbuha. Gliste kod štenaca su gotovo uobičajena stvar.

U članku pročitajte kako prepoznati gliste kod pasa te postoji li opasnost za ljude.

Crijevni paraziti kod pasa

Postoje mnogi crijevni paraziti kod pasa koji uzrokuju manje ili veće probleme zaraženim životinjama. Mogu se podijeliti u više skupina, a to su:

  • oble pseće gliste – porodica Askaridida, izazivaju toksokarozu i najčešći su crijevni paraziti,
  • kukasti paraziti – posebno Ancylostoma caninum, posebno su opasni paraziti koji u pseći organizam mogu ući kroz kožu ili šape,
  • plosnati segmentirani crvi – najčešći je ehinokokus i ostale pseće trakavice.

Toxocara canis

Crijevni paraziti kod pasa – simptomi

Crijevni paraziti se prenose na razne načine:

  • putem zaraženog izmeta u dvorištima i parkovima,
  • preko zaraženih posudica koje se dijele među psima,
  • unošenjem jajašaca na cipelama u kućne prostorije,
  • preko posteljice zaraženog psa na štence,
  • preko majčinog mlijeka sa zaraženog psa na štence.

Simptomi zaraze crijevnim parazitima mogu varirati, a kod psa uključuju:

Trakavica kod pasa – simptomi 

Trakavice su paraziti koji su građeni od glave i više članaka. Glavom se uhvate za stijenke crijeva domaćina kojemu crpe hranjive tvari. Najčešći uzročnici su:

  • Echinococcus granulosus,
  • Echinococcus multilocularis,
  • Dipylidium caninum.

U organizmu psa mogu živjeti više godina bez primjetnih simptoma, ali mogu i izazvati ozbiljne probleme. Neki simptomi koji se mogu primijetiti kad je trakavica već u uznapredovalom stanju su:

Mnoge trakavice mogu se prenijeti i na ljude kod kojih izazivaju zdravstvene probleme.

Pasja glista

Jedan od najčešćih zdravstvenih problema s kojima se psi susreću su pasje gliste. To su relativno mali crijevni nematodi iz porodice askarida. Dugi su od 8 – 18 cm, bijeli ili bezbojni, i tanki. Kaže se da primijećeni u psećem izmetu sliče na bijele špagete.

Dvije vrste koje se pojavljuju kod pasa su:

  • Toxocara canis češći oblik crijevnog parazita koji može predstavljati opasnost za ljude. Živi u tankom crijevu životinje i kroz izmet izbacuje jajašca u okoliš. Ona postaju zarazna nakon 1 – 2 tjedna u starom izmetu životinja. Pas se može zaraziti tako da popije vodu ili pojede hranu zaraženu jajašcima, ili dođe u dodir sa zaraženim izmetom. Jaja u kojima su se formirale ličinke tako dospiju u crijeva, a iz crijeva migriraju do pluća. Životinja iskašljava ličinke iz pluća, a one opet dospijevaju do crijeva gdje odrastaju u konačni oblik gliste. Ovaj crijevni parazit može prolaziti kroz različita tkiva pa prelazi kroz posteljicu i mlijeko u štence.
  • Toxascaris leoninaživi u tankom crijevu, a svoja jajašca izbacuje kroz izmet psa. Nakon 3 – 6 dana jajašca postaju infektivna, ali se larve, koje su dospjele u životinju, zadržavaju u tankom crijevu i ne migriraju u okolna tkiva.

Važno je spomenuti da pas može pojesti i zaražene životinjice u kojima se nalazi začahurena ličinka pasje gliste. Takve čahure su dobro otporne na različite vremenske uvjete i promjene okoline te stoga mogu preživjeti dugi niz godina.

Kako prepoznati gliste kod pasa?

Gliste se nastanjuju u crijevima domaćina u kojem žive kao paraziti. To znači da iskorištavaju hranu i stijenke crijeva koje se nalaze u okolini te se šire u druga tkiva i organe poput pluća.

Gliste kod pasa prepoznaju se po sljedećim simptomima:

  • napuhan trbuh,
  • krzno postaje suho, a dlaka opada,
  • gubitak apetita,
  • gubitak energije,
  • svrbež i trljanje stražnjice o tlo,
  • u težim slučajevima proljev ili zatvor te povraćanje.

Kako prepoznati gliste kod pasa

Gliste kod štenaca

Pojava glisti kod štenaca postala je gotovo očekivana. Štenci se zaraze putem posteljice ili majčinog mlijeka, a obavezno ih je očistiti već od dva tjedna starosti. Kad je štene staro 3 tjedna, gliste će već početi izlučivati milijune jajašaca u okoliš putem njihovog izmeta.

Štenci se mogu zaraziti preko:

  • posteljice – kod kuja zaraženih ličinkama gliste mogu prijeći na štenad preko posteljice,
  • mlijeka – gliste se mogu nalaziti i u mliječnim žlijezdama kuje pa tako dospiju u štence.

Simptomi se mogu pojaviti već od tjedan ili dva tjedna starosti, a to su lakši simptomi poput curenja iz nosa i otežanog disanja.

Štenci inficirani glistama nakon šestog tjedna pokazuju sljedeće simptome:

  • slabost,
  • gubitak apetita,
  • nepravilan razvoj,
  • rahitis,
  • povraćanje,
  • izražen i napuhan trbuščić,
  • anemija,
  • upala pluća.

Štenad treba redovno čistiti od parazita do tri mjeseca starosti.

Gliste kod pasa – opasnost za ljude

Gliste koje zaraze pseći organizam mogu inficirati i ljudski. Nađene su u probavnom traktu, ali mogu migrirati i po drugim tkivima gdje izazivaju razne poremećaje.

Gliste nisu jedini paraziti koji se prenose sa životinja na ljude. Psi i mačke mogu na ljude prenijeti protozoe (male jednostanične organizme) koji izazivaju bolest toksoplazmozu. Više o toj bolesti pročitajte ovdje.

Toksokaroza

Gliste prisutne kod ljudi izazivaju bolest koja se zove toksokaroza. Bolest je jako rijetka, ali može biti opasna. Ljudi se psećim glistama mogu zaraziti na više načina, ali presudna je higijena ruku i briga za vlastitog psa. Izvori zaraze su:

  • parkovi,
  • dječji pješčanici,
  • dlaka životinja,
  • zagađeno voće i povrće,
  • nedovoljno termički obrađeno meso,
  • zagađena voda,
  • prljave ruke.

Gliste se u čovjeku neće razviti u odrasle jedinke. Opasne su zato što migriraju po raznim tkivima kao što su:

  • oči,
  • mozak,
  • jetra,
  • srce,
  • pluća.

Teško ih je dijagnosticirati pa neprimijećene mogu u čovjeku obitavati godinama. Simptomi zaraze, ako se pojave, mogu biti:

  • povećani limfni čvorovi,
  • povećana slezena,
  • povećana jetra,
  • visoka tjelesna temperatura,
  • okularna larva – ličinka u oku koja može dovesti do sljepoće,
  • kašljanje ili bronhitis – ako ličinka migrira u pluća,
  • smetnje živčanog sustava – ako ličinka migrira u mozak.

Pasja glista

Skupine ljudi koje su posebno podložne infekciji psećim glistama su:

  • vlasnici kućnih ljubimaca,
  • mala djeca do 5 godina,
  • radnici na farmama,
  • veterinari,
  • trgovci voćem i povrćem,
  • mesari.

Pseća trakavica kod ljudi – simptomi

Trakavice kod ljudi mogu izazvati invazivne ili crijevne infekcije, ovisno o tome dospiju li u tijelo jajašca ili odrasle ličinke. Trakavice koje mogu zaraziti ljude su:

  • Echinococcus – uzrokuje ehinokokozu,
  • Dipylidium caninum – prenose je pseće buhe.

Mogu proći godine prije nego se trakavice otkriju jer kod crijevnih infekcija rijetko pokazuju veće simptome. Simptomi crijevne zaraze trakavicom su:

  • mučnina,
  • slabost,
  • gubitak apetita,
  • gubitak tjelesne mase,
  • bol u trbuhu,
  • svrbež u području anusa,
  • proljev.

Ako jajašca trakavice migriraju po okolnim tkivima mogu izazvati opasne invazivne infekcije. Simptomi takvih infekcija su:

  • visoka temperatura,
  • stvaranje cističnih kvržica,
  • alergijske reakcije,
  • bakterijske infekcije,
  • napadaji.

Više o trakavici kod ljudi i postupku liječenja pročitajte ovdje.

Gliste kod pasa – liječenje

Protiv glista kod pasa se koristi postupak dehelmintizacije. Preparati koji se daju psima zovu se antihelmintici i mogu se kupiti u trgovinama za kućne ljubimce. Nakon 14 dana terapija se ponavlja zbog preventive.

Lijekovi koji se koriste mogu biti:

  • lijekovi za oralnu upotrebu – Mebendazol, Drontal Puppy,
  • paste – Vitaminthe,
  • tablete za gliste kod pasa – Drontal plus, Dehinel, Pratel, Pranizon, Cestal,
  • injekcije – Ivermectin, Droncit.

Tablete za gliste kod štenaca se daju svaka dva tjedna počevši od trećeg tjedna starosti. Terapija traje do dvanaestog tjedna starosti, ali se nastavlja svaka 4 tjedna do navršenog šestog mjeseca. Odrasli pas se kontrolira više puta godišnje, a terapija se ponavlja svako 3-4 mjeseca.

Gliste kod pasa – prirodni lijek

Postoje mnoge prirodne supstance koje mogu pomoći psu da se riješi crijevnih parazita. Protiv glista kod pasa kao prirodni lijek možete koristiti:

  • Papaja – enzim nađen u papajama može uništiti crijevne parazite u psima, a mnogi psi vole okus papaje pa je mogu jesti u prirodnom obliku. Papaja djeluje protiv glista i ameba.
  • Kurkuma – ima antioksidacijska i antiupalna sredstva koja pomažu zaštititi stijenku crijeva kod zaraženih pasa. Kurkumu možete dodati hrani koju pas inače jede, ali je ne dajite skotnim psima. Na 5 kila pseće težine dodajte četvrtinu žličice kurkume.
  • Klinčić – može poboljšati oslabljen imunosni sustav kod pasa, a posjeduje antiparazitna svojstva. 7 dana zaredom možete psu umiješati zdrobljeni klinčić u hranu tako da malim psima date četvrtinu klinčića, srednjim pola, a velikim cijeli klinčić. Nemojte davati duže od tjedan dana i ne dajte klinčić skotnim psima.
  • Češnjak– sirovi češnjak posjeduje mnoge aminokiseline koje sadrže sumpor i djeluju antiparazitski. Ipak, češnjak treba koristiti umjereno. Malim psima do 7 kila se u hranu može umiješati pola režnja češnjaka, onima od 10 do 20 kila 1 režanj češnjaka, a onima koji teže od 20 do 35 kila 2 režnja češnjaka. Psi koji teže više od toga mogu podnijeti 2.5 ili 3 režnja češnjaka. Češnjak se psu ne smije davati duže od tjedan dana.
  • Mrkva – ovo povrće je izvrstan izvor nutrijenata za psa i ublaživač upaljenih crijeva psima koji se upravo liječe od crijevnih parazita. Malim psima u hranu možete umiješati pola, a većima i do dvije jušne žlice naribane mrkve u obrok.
  • Voda s peršinom – u periodu dehelmintizacije važno je psu dati nešto što će eliminirati toksine koje ispuštaju gliste iz tijela. U te svrhe dobro može poslužiti peršin koji posjeduje antiupalna svojstva, izvor je hranjivih tvari i pomaže u oporavku sluznice crijeva. Šaku svježeg peršina kuhajte par minuta u vodi te nakon toga tu otopinu ohladite. Psu na svakih 5 kila njegove težine dajte jednu žličicu jednom dnevno u trajanju od deset dana.

Gliste kod pasa – prevencija

Gliste kod pasa se mogu spriječiti ili se bar može smanjiti učestalost njihove pojave pravilnom prevencijom i brigom za psa. Vašeg ljubimca treba očistiti od parazita dok je štene, i treba nastaviti redovne kontrole i tretman kod veterinara svakih 3 – 4 mjeseca.

Psu ne dajte da pije vodu iz sumnjivih izvora te da grize ograde i drveće.

Pojavu toksokaroze, odnosno zaraze psećim glistama kod ljudi moguće je spriječiti tako da:

  • pseći izmet nakon nužde pokupite i pohranite na odgovarajuće mjesto,
  • upozorite djecu da ne diraju izmet u parkovima i pješčanicima,
  • vodite brigu o psu i ostalim kućnim ljubimcima,
  • redovno perete ruke i naučite djecu pravilnoj higijeni,
  • psu ne dajte sirovo meso za jelo,
  • dok je pas zaražen parazitima pokušajte izbjeći kontakt s drugim kućnim ljubimcima,
  • operete voće i povrće prije jela,
  • kao vlasnik budete svjesni svoje odgovornosti u sprječavanju zaraze.
Članak objavljen:

Ocijenite članak

4.75 / 5   16

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu