Za portal Psychology Today dr. Mitchell B. Liester iznio je priču o iskustvu pacijentice s teškom bolešću. U 45. godini Claire Sylvia, vješta plesačica, dobila je dijagnozu primarne plućne hipertenzije, rijetkog stanja koje karakterizira visoki krvni tlak u plućima.

Za ovu bolest, koja uzrokuje povećanje desne strane srca i iscrpljujuće simptome poput nedostatka zraka i umora, nema lijeka osim transplantacije srca i pluća. Kako se Claireino stanje pogoršavalo, transplantacija je postala njezina jedina šansa za preživljavanje.

Nakon tri godine Claire je primila vijest o podudarnosti donatora – 18-godišnjaka koji je stradao u nesreći s motociklom. Podvrgnula se povijesnom zahvatu u bolnici Yale-New Haven, postavši prva u New England (regiji u SAD-u) koja je primila transplantaciju srca i pluća.

Neočekivane promjene

Nakon operacije Claire je doživjela neočekivane promjene. Priznala je da žudi za pivom, iako ga prije nije voljela. To ju je navelo da razmisli jesu li osobine njezina donora utjecale na njezine sklonosti.

Počeli su joj se svđati i novi okusi, posebno zelene paprike i brze hrane, a primijetila je i promjene u svojoj osobnosti, osjećajući se manje usamljeno i samopouzdanije.

Značajna prekretnica dogodila se kada je Claire sanjala čovjeka po imenu Tim, osjećajući duboku povezanost s njim. Godinama kasnije otkrila je osmrtnicu koja je odgovarala opisu njezina donatora – 18-godišnjaka po imenu Tim, koji je poginuo u nesreći.

Sjećanja mogu biti pohranjena i u drugim organima?

Claireina priča nije izolirana. Neuropsiholog Paul Pearsall dokumentirao je slične slučajeve, sugerirajući da su promjene osobnosti kod primatelja organa odražavale osobine njihovih donatora. Naknadna istraživanja, uključujući studije dr. Mitchella B. Liestera i njegovih kolega, dodatno podupiru ove pojave.

Dok konvencionalno mišljenje drži da se sjećanja nalaze isključivo u mozgu, novi dokazi sugeriraju da bi sjećanja mogla biti pohranjena i u drugim organima. Ovo dovodi u pitanje postojeće predodžbe i potiče pitanja o pohrani memorije, formiranju osobnosti i implikacijama za primatelje transplantiranih organa.

Daljnja istraživanja neophodna su za razumijevanje ove složene dinamike, pomažući primateljima u prilagodbi na njihove nove organe i bacajući svjetlo na misterije sjećanja i osobnosti.

Pročitajte i ove članke:

• Kako postati darivatelj organa? Odluka koja može spasiti život! Evo koji su uvjeti za donaciju i kome se obratiti
• Trebate srce? Njemački znanstvenici ih planiraju uzgajati po narudžbi
• Hrvatska među najboljima u Europi: U Merkuru prva višestruka transplatacija jetre, gušterače i tankog crijeva.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• transplantacija organa