Živimo u društvu koje je opsjednuto izgledom – gdje se mršavost slavi, a komentari o hrani i tijelu često dolaze bez razmišljanja. Ako ste se ikad zapitali kako s djecom razgovarati o tijelu, a da im pritom ne narušite samopouzdanje ili odnos s hranom, niste sami.

Mnogi roditelji i skrbnici žele zaštititi svoje dijete, ali ponekad i dobronamjerne rečenice mogu imati suprotan učinak. U nastavku saznajte kako graditi zdrave razgovore o tijelu, izgledu i prehrani – s pažnjom, poštovanjem i iskrenošću.

Govorite o tome što tijelo radi, a ne kako izgleda

Djeca uče o tijelu promatrajući kako vi govorite o njihovom i svojem tijelu. Umjesto da komentirate izgled, usmjerite se na ono što njihovo tijelo može:

• “Tvoje noge su ti pomogle da tako brzo potrčiš za psom!”
• “Osjetio si da ti je hladno – tvoje tijelo ti šalje korisne signale!”.

Izbjegavajte komentare o težini i unosu hrane

Iako vam se čini bezazleno reći “Kako si mršav/a!” ili “Jesi li siguran/na da ti treba još?”, takve rečenice šalju poruku da je tijelo stalno pod nadzorom. Djeca tada uče da ne mogu vjerovati svojim osjećajima gladi ili sitosti.

Ako ste u dvojbi, pitajte se biste li voljeli da je netko to rekao vama kad ste bili dijete.

Pazite kako govorite o vlastitom tijelu

Djeca upijaju način na koji vi razgovarate o sebi. Ako često kritizirate svoj izgled, dijelite hranu na “dobru” i “lošu” ili spominjete kalorije koje treba “potrošiti”, učite dijete nezadovoljstvu i samoprocjeni.

Umjesto toga, možete reći:

• “Učim slušati što moje tijelo treba.”
• “Moje tijelo je prošlo puno toga i zaslužuje njegu.”.

Ne morate glumiti pretjerani entuzijazam prema vlastitom tijelu – dovoljno je pokazati da ga ne doživljavate kao neprijatelja.

Učite ih kako prepoznati nerealne poruke iz medija

Djeca se vrlo rano susreću s nerealnim standardima ljepote. Umjesto da pokušavate sve to blokirati, naučite ih kritičkom razmišljanju.

Pitanja koja možete postaviti:

• “Zašto misliš da svi likovi u toj seriji izgledaju slično?”
• “Što primjećuješ kod ljudi u toj reklami?”.

Ovako im pomažete da prepoznaju (i preispitaju) nerealne standarde.

Hrana nije nagrada ni kazna – nego energija, užitak i povezanost

Umjesto da hranu dijelite na “dobru” i “lošu”, razgovarajte s djetetom o tome kako mu hrana pomaže tijekom dana:

• “Je li ti taj obrok pomogao da se osjećaš sito i spremno za igru?”
• “Jesi li još gladan/na ili ti je dovoljno?”.

Obroci trebaju biti smireni, redoviti i povezani s užitkom, a ne izvor stresa ili kontrole.

Potičite kretanje iz užitka, a ne zbog mršavljenja

Tjelesna aktivnost djeci pomaže u raspoloženju, učenju, spavanju i samopouzdanju. Umjesto da se fokusirate na kalorije, naglasite kako se osjećaju dok se kreću.

Primjeri poticaja:

• trčanje, igra skrivača ili ples – jer im je zabavno
• plivanje jer im pruža osjećaj slobode
• sport zbog druženja, timskog duha i učenja novih vještina.

Kretanje ne bi smjelo biti kazna za ono što su pojeli.

Ako dijete kaže nešto negativno o svojem tijelu, ne umanjujte – slušajte

Izjave poput “Debela sam!” često nisu doslovne, već skrivaju tugu, frustraciju ili nesigurnost. Umjesto da odmah kažete “Nisi debela!”, pokušajte razumjeti osjećaj ispod površine:

• “Što te danas navelo da se tako osjećaš?”
• “Gdje si to čuo/la i što misliš da to znači?”.

Možete dodati i “Važno je da se prema svim tijelima ponašamo s ljubaznošću – uključujući i svoje.”.

Nikad nije kasno za promjenu

Ako mislite da ste već rekli nešto pogrešno, niste sami, ali još uvijek možete ispraviti smjer. Važno je što ćete reći sljedeće:

• “Razmišljam o tome kako razgovaramo o tijelima i želim da to ubuduće bude drugačije.”
• “Tvoje tijelo zaslužuje poštovanje baš takvo kakvo jest.”.

Otvorenost za učenje gradi povjerenje i pokazuje djeci da ni roditelji ne moraju biti savršeni da bi bili podrška.

Djetetovo tijelo nije projekt, već dom koji treba poštovati

U svijetu koji djeci svakodnevno šalje poruke da moraju izgledati “određeno” da bi vrijedili, vi možete biti njihova sigurna luka. Mjesto gdje ih se ne uspoređuje, ne mjeri i ne kritizira. Ne moraju se truditi “zaslužiti” ljubav – već znaju da su već dovoljno vrijedni.

Ne trebate svaki razgovor “odraditi savršeno”. Dovoljno je da budete prisutni, znatiželjni i spremni slušati.

Pročitajte i ove članke:

• Sedam najčešćih štetnih obrazaca razmišljanja kod djece
• Vrijede i bez postignuća: Kako djeci pokazati da su dovoljno dobra?
• Kako pomoći djetetu da govori o svojim pravim osjećajima?

• razgovor o tijelu s djecom
• Što reći (a što ne reći) o tijelu svojeg djeteta?

Učitaj više izvora