Sve veći broj djece odrasta s bakom i/ili djedom, bez prisutnosti roditelja. Prema podacima iz rujna 2024. godine, u SAD-u više od 2,4 milijuna djece živi u tzv. grandfamilies zajednicama, odnosno obiteljima u kojima skrb preuzimaju rodbinski skrbnici.

Prema podacima američkog Zavoda za statistiku (2021.), oko 33 % djece koja žive s bakom i/ili djedom ima manje od šest godina, 35 % ih je u dobi 6 – 11 godina, a 32 % između 12 – 17 godina. Razlozi zbog kojih bake i djedovi preuzimaju skrb nad unucima vrlo su različiti, pa tako i trajanje te skrbi može znatno varirati.

Često se nađu u toj ulozi iznenada i bez pripreme, s ograničenim resursima, što može biti emocionalno iscrpljujuće, zbunjujuće i vrlo usamljujuće.

Laurina priča – kad se život okrene naglavačke

Laura Brazan i njezin suprug postali su skrbnici unucima doslovno preko noći, nakon što su tijekom odmora u inozemstvu primili poziv iz socijalne službe, prenosi Psychology Today.

Biološka majka djece je završila u zatvoru zbog zanemarivanja i zlostavljanja, a otac je bio potpuno odsutan više od godinu dana. Iako Laura nije biološka baka (djeca su unuci njezinog supruga), odlučila je zajedno s njim preuzeti brigu o njima i time ih spasiti od sustava udomiteljstva.

Djeca su stigla s traumama, zanemarena, s počupanom kosom, otvorenim ranama i izraženim emocionalnim problemima. Prijelaz na život s bakom i djedom bio je vrlo težak – djeca su se bojala, nisu se znala nositi sa strukturom i pažnjom, a imala su i neprepoznate obrazovne poteškoće poput nedijagnosticirane disleksije.

Ono što je počelo kao hitna situacija, ubrzo je postalo potpuni zaokret u životu – Laura i suprug, koji su tek krenuli u mirovinu, postali su ponovno roditelji – ali sada s dodatnim izazovima emocionalne, financijske i socijalne prirode.

Laura se osjećala usamljeno i izolirano, osobito među roditeljima svojih godina, i borila se s osjećajem srama zbog “neuspjeha” obitelji koji je doveo do toga da sada ona odgaja tuđu djecu.

Kako bi se informirala i emocionalno osnažila, pokrenula je podcast i newsletter u kojima je dijelila svoju priču i povezivala se s drugima. Kroz program za rodbinske skrbnike pri Državnom sveučilištu Montane pronašla je korisne informacije i podršku, a s vremenom je i sama postala mentorica.

Naučila je koliko je važno izgraditi zajednicu podrške – za sebe i za djecu. Proces još uvijek traje, a kako djeca rastu i razvijaju se, pojavljuju se i nove situacije, izazovi i lekcije.

Ljubav nije dovoljna – ali je ključna

Laura je kroz godine naučila da ljubav i toplo okruženje nisu dovoljni. Trebalo je raditi na traumama koje izlaze na površinu kako djeca rastu, s novim emocionalnim i obrazovnim izazovima. I dalje se bori s nedostatkom resursa jer su programi i podrška specifična za bake i djedove u toj ulozi vrlo ograničeni i teško dostupni.

Zašto treba više pažnje i podrške?

Programi za rodbinske skrbnike od velike su važnosti – nude informacije, savjete i podršku koja može biti presudna. Ipak, uloga bake i djeda kao primarnog skrbnika još uvijek je društveno zanemarena.

Laura se danas zalaže za veću vidljivost, dostupnost resursa i zakonske promjene koje bi olakšale život grandfamilies zajednicama. Njezin podcast je među najpopularnijima na Appleu i Spotifyju, a pruža emocionalnu podršku i konkretne savjete drugima u sličnim situacijama.

Poruka za bake i djedove koji odgajaju unuke su:

• niste sami – povežite se s lokalnim zajednicama, udrugama i putem društvenih mreža; podrška i povezanost su ključni
• obitelj čini ljubav, a ne godine
• zalaganjem za sebe i svoju obitelj možete potaknuti promjene – potrebne su prilagodbe zakona i veća dostupnost resursa za bake i djedove u ulozi skrbnika.

Priče poput Laurine pokazuju hrabrost, suosjećanje i otpornost mnogih baka i djedova koji bez puno pripreme preuzimaju ogromnu odgovornost. Iako je riječ o emocionalno i financijski zahtjevnoj ulozi, njihova ljubav prema unucima nadilazi sve prepreke.

Kako broj ovakvih obitelji raste, društvo mora učiniti više da ih prepozna i podrži. Potrebni su programi, zajednice i zakoni koji ih neće ostaviti same. Jer – obitelj čini ljubav, a ne dob – i nitko ne bi trebao prolaziti kroz ovo iskustvo bez pomoći. 

Pročitajte i ove članke:

• Vrtić, “baka servis” ili dadilja: Što je najbolje za dijete?
• Bake i djedovi: Zašto je važan kontakt s njima?
• Transgeneracijska trauma: Bol koja se prenosi šutnjom! Psihijatar Darko Marčinko otkriva sve o procesu koji nas određuje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ovo je važno znati!

Sistolički i dijastolički tlak: Što znače i kako mjeriti?

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• bake i djedovi odgajaju djecu
• rodbinski skrbnici