U članku za Psychology Today psiholog Jeffrey Bernstein obrađuje emocionalnu iscrpljenost mnogih roditelja koji se suočavaju s nepoštenim optužbama svoje odrasle djece. Roditelji se često osjećaju uhvaćeni između potrebe da se brane i apsorbiranja krivnje koja im nije pripisana.

Bernstein naglašava da cilj nije opravdavati roditeljske pogreške ili ignorirati bol djeteta, već preusmjeriti razgovor s konflikta na povezanost.

Ovakav pogled pomaže roditeljima da ne uzimaju k srcu uvredljive komentare, čime mogu odgovarati s razumijevanjem umjesto s defenzivnošću.

U svojoj knjizi 10 Days to a Less Defiant Child Bernstein preporučuje upotrebu fraza poput “Brinem se za tebe i želim razumjeti!” kako bi se razgovor preusmjerio od optužbi prema povezanosti. Iako ovo možda neće odmah ublažiti frustraciju odraslog djeteta, pomaže u stvaranju konstruktivnijeg dijaloga.

On istražuje zašto odrasla djeca krive svoje roditelje, često zbog nezacijeljenih emocionalnih rana, neispunjenih očekivanja ili želje da izbjegnu osobnu odgovornost. Umjesto ulaska u rasprave, roditeljima se savjetuje da prepoznaju osjećaje svojeg djeteta, ali bez prihvaćanja nepoštene krivnje.

Kako se nositi s ovakvim situacijama?

Bernstein nudi stvarne scenarije s prijedlozima odgovora koji pomažu roditeljima da se nose s ovim situacijama.

Krivnja zbog osjećaja zapostavljenosti

Ako dijete kaže “Nikad me nisi podržao/la onako kako sam trebao/la!”, roditelj može odgovoriti “Brinem se za tebe i želim razumjeti. Možeš li mi pomoći da razumijem što podrška znači za tebe?”.

Krivnja zbog reinterpretacije prošlosti

Ako dijete kaže “Uvijek si bio/la previše strog/a prema meni!”, roditelj može odgovoriti “Čujem da se osjećaš povrijeđeno. Možemo li razgovarati o tome što ti još uvijek teško pada?”.

Krivnja zbog trenutnih životnih problema

Ako dijete kaže “Ne bih se borio/la da si me bolje odgojio/la!”, roditelj može reći “Znam da je život sada težak. Vjerujem u tebe! Kako ti mogu pomoći da ideš naprijed?”.

Krivnja zbog favoritizma

Ako dijete kaže “Uvijek si brata/sestru bolje tretirao/la nego mene!”, roditelj može odgovoriti “Nisam nikad želio/ljela da se osjećaš tako. Možemo li razgovarati o tome što te natjeralo da se osjećaš manje voljeno?”.

Krivnja zbog osobnih nedostataka

Ako dijete kaže “Imam anksioznost zbog toga kako si me odgojio/la!”, roditelj može reći “Žao mi je što se osjećaš tako. Da mogu nešto promijeniti, učinio/la bih to.”.

---

Bernstein nudi ključne savjete za roditelje kako bi učinkovito upravljali ovim situacijama – izbjegavati prekomjerno objašnjavanje, postaviti emocionalne granice, ostati smiren i poticati dijete na preuzimanje odgovornosti za vlastiti život.

Odgovaranjem s empatijom i postavljanjem granica roditelji mogu potaknuti zdraviji dijalog i modelirati emocionalnu otpornost i odgovornost koju žele da njihova odrasla djeca usvoje. 

Pročitajte i ove članke:

• 3 razloga zašto se odrasla djeca loše odnose prema vama
• Četiri poruke koje odrasla djeca trebaju čuti od roditelja
• 15 rečenica koje ne smijete reći nekome tko nije u dobrim odnosima s roditeljima.

• odrasla djeca prebacuju krivnju na roditelje
• odraslo dijete krivi roditelje
• savjeti psihologa

Učitaj više izvora