Zašto neka djeca odbijaju viđati razvedene roditelje?

udaljavanje od roditelja nakon razvoda

Kada se roditelji razvode, djeca često ostaju u sjeni njihove boli. Gubitak sigurnosti, rutine i emocionalne stabilnosti može ostaviti duboke tragove.

Kako ističe kanadski liječnik i autor Gabor Maté, trauma nije nužno sam događaj, već unutarnja rana koja ostaje u našem živčanom sustavu, umu i tijelu. Donosimo priču jednog šesnaestogodišnjaka koji je, uz stručnu pomoć, pronašao svoj put iz boli prema pomirenju – s ocem, ali i samim sobom.

Priča o Andrewu – kad trauma ne dolazi izvana, već iznutra

Andrew ima 16 godina i već godinama nosi nevidljivu ranu – njegov se svijet promijenio kada su mu se roditelji razveli. Njegovi roditelji rastali su se prije više od tri godine, u 50-ima – tzv. sivi razvod“, sve češći među parovima starijim od 50 godina.

Iako roditelji možda traže sretniji život odvojenim putem, djeca često ostaju zarobljena u boli. U Andrewovu slučaju razvod je označio prekid odnosa s ocem i godine potisnute tuge i bijesa:

Otac nas je napustio kad sam imao 13. Moja sestra ga je i dalje viđala, ali ja nisam mogao. Blokirao sam ga na mobitelu. Izgubio sam svako poštovanje prema njemu. Od tada ne spavam dobro, sanjam ljute i tužne snove, teško se koncentriram u školi i na treninzima … Kao da imam rupu u sebi.

Kada se roditelji razvode, djeca često ostaju u sjeni njihove boli
FOTO: Shutterstock

Unatoč školskim uspjesima i sportskim rezultatima, Andrew je osjećao unutarnju paralizu – emocionalnu zakočenost koja je trajala godinama. Tek kada mu je odvjetnik predložio terapiju, Andrew je pristao pokušati.

EMDR terapija – put prema iscjeljenju

Tijekom niza seansi Andrew je prolazio kroz EMDR terapiju (Eye Movement Desensitization and Reprocessing) – terapijski pristup posebno usmjeren na obradu trauma. Kroz ovaj proces napokon je proradio bol izazvanu očevim odlaskom.

Kada je osjetio da je spreman, Andrew je pristao raditi i na obnovi odnosa s ocem. Uz podršku terapeuta, njegov otac je naučio kako preuzeti odgovornost i kako se iskreno ispričati za nanesenu bol.

Bio sam iznenađen. Ispričao se. Priznao je koliko nas je povrijedio. Zvučao je kao tata kojeg sam poznavao prije svega. Disao sam polako i duboko, kao što si me ti naučio – i uspio sam ga zaista čuti.

Na kraju drugog susreta, Andrew i njegov otac dogovorili su se da će jednom svaka dva tjedna otići na ručak ili večeru – mali, ali važan korak prema izgradnji novog odnosa.

Trauma ne mora nastati iz spektakularnog ili nasilnog događaja. Često se skriva u svakodnevnim situacijama – poput razvoda – koje ostavljaju nevidljive rane na dječjoj duši.

No, uz pravu podršku moguće je pronaći put prema ozdravljenju. Andrew je dokaz da nijedna rana nije previše stara da bi zacijelila – samo trebate biti spremni zakoračiti u proces.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Fredenburg, B. R. i Hughes, C. R. (2025). Why Some Children of Divorce Refuse to See Their Parents. Psychology Today.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu