Kada vam netko blizak otkrije da boluje od raka pluća, nije uvijek lako pronaći prave riječi. Iako su namjere često dobre, nerijetko upravo ono što izgovorimo može uzrokovati dodatnu bol, pogotovo kada bolest prati društvena stigma.

U nastavku otkrivamo što (ne)reći osobi koja se suočava s dijagnozom raka pluća – i kako pružiti podršku koja zaista znači.

Što ne reći osobi s rakom pluća (i što reći umjesto toga)?

Kada netko otkrije da ima rak pluća, često se suočava s predrasudama, pretpostavkama i pitanjima koja mogu biti bolna. Iako se rak pluća često povezuje s pušenjem, stvarnost je mnogo složenija – bolest se može razviti i kod osoba koje nikad nisu pušile.

Jedno istraživanje je pokazalo da je depresija česta među oboljelima od raka pluća, a viša razina depresije povezana je s većim osjećajem srama i smanjenom kvalitetom života, osobito među afroameričkim pacijentima.

Osim toga, stigma povezana s ovom dijagnozom raste već desetljeće, a čak i dobronamjerne izjave često nose prizvuk osude.

Taylor Duck, bivša nogometašica koja je dijagnozu raka pluća dobila sa samo 21 godinom, kaže kako je tijekom posljednjih 14 godina čula gotovo sve neprimjerene komentare koje ljudi izgovaraju. Podijelila ih je za portal Everyday Health.

1. “Pušiš li?”

Ovo pitanje, iako možda iz znatiželje, implicira da je osoba sama kriva za bolest. Prema Američkom udruženju za rak, oko 20 % ljudi koji umru od raka pluća nikad nisu pušili. Nitko ne zaslužuje rak, pa ni oni koji su pušili, kaže Duck. Umjesto pitanja možete jednostavno reći “Žao mi je što to prolaziš.“.

2. “Kako si ga dobila?”

Čak i ako osoba odgovori da ne puši, ljudi nerijetko postavljaju sljedeće pitanje – “Kako si onda dobila rak?”. Ovo također implicira da je netko kriv za vlastitu bolest.

Duck ističe da se nitko ne pita kako je netko dobio rak dojke, pa zašto bi bilo drugačije kod raka pluća? Bolje je ne tražiti uzrok i ne analizirati. Umjesto toga možete pitati: “Kako se danas osjećaš?“.

3. “Poznajem nekoga tko je umro od raka pluća!”

Namjera možda jest povezivanje, no dijeljenje tragičnih priča nikome ne pomaže – osobito ne nekome tko se tek suočio s dijagnozom. Umjesto toga budite uz osobu i ponudite uho za slušanje.

4. “Moj ______ je imao rak pluća!”

Čak i ako je priča pozitivna, ona može kod bolesnika izazvati osjećaj da nisu dovoljno “uspješni” u borbi. Svaka je dijagnoza individualna i nema univerzalnog scenarija. Umjesto usporedbi pitajte “Mogu li ti s nečim pomoći?“.

5. “Čuo/la sam za prirodni lijek!”

Dijeljenje neprovjerenih informacija, pa čak i s najboljom namjerom, može biti štetno. Biljni pripravci nisu uvijek sigurni, a njihova učinkovitost nije znanstveno potvrđena. Medicinske savjete prepustite stručnjacima, a vi budite podrška.

---

Što reći osobi koja ima rak pluća?

Ponekad su najbolja podrška – šutnja i prisutnost. Duck ističe da ljudi često pokušavaju ponuditi savjet, no ono što najviše pomaže je – slušanje.

Evo nekoliko korisnih primjera što reći:

• “Žao mi je što to prolaziš.” – iskreno suosjećanje uvijek je dobrodošlo
• “Kako se danas osjećaš?” ili “Kako ti ide ovih dana?” – otvorena pitanja daju osobi priliku da govori, ako to želi
• “Mogu li ti donijeti nešto iz trgovine?” – umjesto općenitog “Javi ako što trebaš!” ponudite konkretnu pomoć
• “Ne znam što reći.” – iskrenost stvara prostor za iskren odnos.

Pročitajte i ove članke:

• Podrška oboljelima od raka: Kako to učiniti na pravi način?
• 13 mitova o raku pluća u koje trebate prestati vjerovati
• Zašto raste broj slučajeva raka pluća kod nepušačica?

• kako pružiti podršku osobi s rakom pluća
• stigma oko raka pluća
• stvari koje ne smijete reći nekome s rakom pluća

Učitaj više izvora