Prema Nacionalnom institutu za neurološke poremećaje i moždani udar, sindrom nemirnih nogu je neurološko stanje koje uzrokuje neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu.

Procjenjuje se da pogađa oko 7 – 10 % ljudi u SAD-u, a slična učestalost bilježi se i u drugim dijelovima svijeta.

Povezanost između sindroma nemirnih nogu i Parkinsonove bolesti već je neko vrijeme predmet znanstvenih rasprava. Istraživanje nedavno objavljeno u časopisu JAMA Network Open sugerira da osobe sa sindromom nemirnih nogu imaju veći rizik od razvoja Parkinsonove bolesti.

Zanimljivo je da su istraživači primijetili razliku ovisno o terapiji – osobe sa sindromom nemirnih nogu koje su se liječile dopaminskim agonistima imale su manju učestalost Parkinsonove bolesti i dulje vrijeme do postavljanja dijagnoze, u usporedbi s onima koje nisu primale takvu terapiju.

Kako je provedeno istraživanje?

Znanstvenici su koristili podatke iz korejske Nacionalne zdravstvene baze (Korean National Health Insurance Service Sample Cohort), koja sadrži anonimizirane informacije o demografiji i korištenju zdravstvenih usluga.

Iz skupine od više od milijun ljudi izdvojeno je 9.919 osoba kojima je dijagnosticiran sindrom nemirnih nogu, i to na temelju specifičnih dijagnostičkih kodova. U istraživanje su uključeni samo oni ispitanici koji su imali barem dvije zabilježene ambulantne dijagnoze tog poremećaja.

Za usporedbu je formirana kontrolna skupina bez sindroma nemirnih nogu, pri čemu je u obje skupine oko 63 % sudionika bilo ženskog spola.

Parkinsonova bolest definirana je pomoću dvaju dijagnostičkih kodova, a istraživači su pratili koliko se često i koliko brzo javlja u obje skupine. Posebna se pažnja posvetila ulozi dopamina, pa su osobe sa sindromom nemirnih nogu podijeljene prema tome jesu li liječene dopaminskim agonistima ili ne.

Pretpostavka je bila da su osobe koje su primale dopaminske agoniste imale primarni sindrom nemirnih nogu, dok su one bez takve terapije vjerojatno imale sekundarni oblik, povezan s drugim zdravstvenim problemima.

Ključni rezultati

Tijekom razdoblja praćenja od 15 godina pokazalo se da su osobe sa sindromom nemirnih nogu češće razvijale Parkinsonovu bolest i da im je dijagnoza postavljana ranije nego u kontrolnoj skupini.

Međutim, unutar same skupine sa sindromom nemirnih nogu uočene su važne razlike. Oko 3.000 sudionika primalo je terapiju dopaminskim agonistima. Kod njih je zabilježena niža ukupna učestalost Parkinsonove bolesti i dulje vrijeme do dijagnoze u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Suprotno tome, osobe sa sindromom nemirnih nogu koje nisu liječene dopaminskim agonistima imale su veći rizik od Parkinsonove bolesti i kraće vrijeme do postavljanja dijagnoze.

Ograničenja istraživanja

Autori istraživanja naglašavaju nekoliko važnih ograničenja. Prije svega, studija je obuhvatila isključivo korejsku populaciju, što otežava primjenu rezultata na druge etničke i genetske skupine.

Također, postoji mogućnost pogrešnih dijagnoza – i sindroma nemirnih nogu i Parkinsonove bolesti – jer se istraživanje temeljilo na dijagnostičkim kodovima. Osim toga, studija ne može dokazati uzročno-posljedičnu vezu, već samo statističku povezanost.

Razlika u vremenu do dijagnoze Parkinsonove bolesti između skupina, iako statistički značajna, iznosila je manje od godinu dana.

Postoje i nejasnoće oko terapije – dio ispitanika možda je prekinuo uzimanje dopaminskih agonista, a moguće je i da skupina bez terapije nije imala isključivo sekundarni sindrom nemirnih nogu.

Autori također ističu da rezultati ne potvrđuju jasno postojanje zajedničkog poremećaja dopaminskih putova kod ova dva stanja.

Što kažu neovisni stručnjaci?

Profesor neurologije Guy Roleau sa Sveučilišta McGill, koji nije sudjelovao u istraživanju, za Medical News Today upozorava da zasad ne postoje dokazi o zajedničkom genetskom riziku za Parkinsonovu bolest i sindrom nemirnih nogu.

Dodaje i da retrospektivne studije temeljene na dijagnozama nose visok rizik od pogrešaka, primjerice zamjene sindroma nemirnih nogu s poremećajem ponašanja u REM fazi sna, koji je poznati rani znak Parkinsonove bolesti.

S druge strane, psihijatar i stručnjak za medicinu spavanja dr. Alex Dimitriu smatra da dopamin ipak ima ključnu ulogu. U svojoj praksi primjećuje da se stanja povezana s niskom razinom dopamina često javljaju zajedno – uključujući sindrom nemirnih nogu, tremor i akatiziju.

Uloga dopamina – što dalje?

Iako su potrebna dodatna istraživanja, rezultati upućuju na to da bi sindrom nemirnih nogu mogao biti rizični čimbenik za Parkinsonovu bolest. Pravodobno prepoznavanje tog poremećaja moglo bi pomoći u identifikaciji osoba s povećanim rizikom.

Buduće studije trebale bi razjasniti imaju li dopaminski agonisti zaštitni, neuroprotektivni učinak te kakva je stvarna biološka povezanost između ova dva stanja. Jasno je jedno – razumijevanje uloge dopamina moglo bi biti ključno za raniju dijagnozu i bolju prevenciju neuroloških bolesti.

Pročitajte i ove članke:

• Sindrom nemirnih nogu: Poremećaj koji dolazi do izražaja u stanju mirovanja! Saznajte imate li ga i kako si pomoći
• Parkinsonova bolest: Drhtanje, usporeno kretanje i ukočenost mišića samo su neki od simptoma! Otkrijte što je uzrokuje i koje su posljedice
• Parkinsonova bolest i životni vijek: Što očekivati?

• istraživanje
• parkinsonova bolest
• sindrom nemirnih nogu

Učitaj više izvora