Znanstvenici su razvili eksperimentalni moždani implantat koji u stvarnom vremenu prati moždane valove povezane s hodom i kretanjem. Ovaj napredak mogao bi otvoriti vrata preciznijem i prilagođenijem liječenju Parkinsonove bolesti – i to izvan laboratorija, u svakodnevnom životu.

Istraživanje objavljeno 13. veljače u časopisu Science Advances pokazuje da novi tip implantata može bilježiti aktivnost dijelova mozga zaduženih za pokret dok osobe s Parkinsonovom bolešću obavljaju uobičajene aktivnosti, poput hodanja do kuhinje ili šetnje parkom.

Na temelju tih podataka, implantat bi se u budućnosti mogao programirati tako da šalje električnu stimulaciju prilagođenu onome što osoba u tom trenutku radi – primjerice hoda ili sjedi – čime bi se potencijalno poboljšala kontrola pokreta.

Ovo je prvi put da je u stvarnim uvjetima pokazano kako potpuno ugrađeni uređaj može prepoznati specifično stanje kretanja kod ljudi, ističe dr. Doris Wang, izvanredna profesorica neurokirurgije na Sveučilištu Kalifornije u San Franciscu i voditeljica istraživanja.

Dodaje kako rezultati pokazuju da je moguće prepoznati važne neuronske signale i izvan laboratorija, što je važan korak prema personaliziranim i prilagodljivim terapijama neuromodulacije.

Kako Parkinsonova bolest utječe na kretanje?

Poteškoće s kretanjem jedan su od glavnih simptoma Parkinsonove bolesti. One mogu uključivati sitne i usporene korake, ukočenost, nestabilnost, drhtanje te nevoljne pokrete.

Duboka moždana stimulacija (DBS) već se koristi za ublažavanje tih simptoma, pri čemu implantat šalje električne impulse u dijelove mozga odgovorne za pokret.

U ovom su istraživanju sudjelovale četiri osobe s Parkinsonovom bolešću kojima je ionako bila planirana ugradnja DBS uređaja. Međutim, implantati koje su dobili nisu samo slali električne impulse, već su istovremeno mogli i snimati moždanu aktivnost.

Praćenje kretanja u svakodnevnim uvjetima

Istraživački tim pratio je sudionike tijekom više od 80 sati njihovih uobičajenih, nenadziranih dnevnih aktivnosti. Sudionici su pritom nosili i senzor na gležnju koji je bilježio njihov način hoda, kako bi se ti podaci mogli usporediti s moždanim valovima zabilježenima tijekom kretanja.

Rezultati su pokazali da se samo na temelju moždane aktivnosti može razlikovati hodanje od stanja mirovanja – i to prema obrascima koji su specifični za svaku osobu.

To znači da bi liječnici, uz pomoć povratnih informacija iz implantata, mogli prilagoditi duboku moždanu stimulaciju ovisno o tome hodate li, sjedite ili obavljate neku drugu aktivnost. Dr. Wang objašnjava:

Identificirali smo individualizirane neuronske biomarkere povezane s hodom i pokazali da se ti signali mogu koristiti za klasifikaciju stanja kretanja u stvarnom vremenu, unutar ograničenja samog implantata. Time se postavlja temelj za buduće adaptivne DBS sustave koji bi mogli automatski prilagođavati stimulaciju ovisno o aktivnosti pacijenta.

Primjerice, implantat bi se mogao podesiti tako da pojača stimulaciju kada prepozna da ste u pokretu, čime bi se optimizirala potpora za hodanje.

Korak prema terapijama prilagođenima svakodnevnom životu

Iako su rezultati obećavajući, znanstvenici ističu da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se u potpunosti razumjelo na koji način moždani valovi mogu omogućiti implantatima da se prilagođavaju trenutačnom stanju kretanja.

Ipak, mogućnost proučavanja moždane aktivnosti tijekom prirodnog ponašanja – izvan kontroliranih laboratorijskih uvjeta – mogla bi u budućnosti proširiti primjenu sučelja mozak-računalo i prilagodljive neuromodulacije na svakodnevni život.

Za osobe koje žive s Parkinsonovom bolešću to bi moglo značiti učinkovitiju, personaliziranu terapiju – prilagođenu upravo vašim pokretima i vašem ritmu života.

Pročitajte i ove članke:

• Vježbe za Parkinsonovu bolest po preporuci fizioterapeuta
• Prirodni lijek za Parkinsonovu bolest: Koje su mogućnosti?
• Parkinsonova bolest i životni vijek: Što očekivati?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ovo perite isključivo ručno

9 kuhinjskih predmeta koje nikad ne biste smjeli prati u perilici posuđa

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• eksperimentalni moždani implantat
• istraživanje
• parkinsonova bolest