Je li sigurno piti vodu koja je stajala preko noći? Evo što kažu stručnjaci
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Ako biste upravo sada prošetali svojim domom, velika je vjerojatnost da biste negdje pronašli zaboravljenu čašu vode – na kuhinjskom pultu, noćnom ormariću ili stoliću u dnevnoj sobi. Možda ste popili nekoliko gutljaja prije izlaska iz kuće ili natočili vodu prije spavanja, a zatim je zaboravili.
Kada je ponovno primijetite sljedeći dan, možda se zapitate: “Je li ova voda još uvijek sigurna za piće?”
Prema stručnjacima, odgovor je uglavnom potvrdan, ali postoje određene okolnosti koje biste trebali uzeti u obzir.
Što se događa s vodom kada stoji preko noći?
Sama voda ne može se pokvariti poput hrane, no nakon što dođe u kontakt s okolinom, u nju mogu dospjeti različiti mikroorganizmi.
David T. Dyjack, izvršni direktor američke Nacionalne udruge za zaštitu okoliša (National Environmental Health Association), objašnjava da voda nakon otvaranja ili rukovanja postupno skuplja mikrobe iz okoline.
Već sam dodir usnama ili rukovanje rubom čaše može prenijeti bakterije iz vašeg organizma u vodu. Osim toga, u vodu mogu dospjeti čestice iz zraka poput prašine, dlaka kućnih ljubimaca te ugljikov dioksid koji se lako otapa u vodi.

Može li doći do razvoja bakterija?
Brzina razvoja mikroorganizama ovisi o nekoliko čimbenika – kvaliteti vode, vrsti posude i uvjetima u prostoru.
Voda iz vodovoda tijekom transporta kroz cijevi postupno gubi dio dezinfekcijskih sredstava poput klora i kloramina. Nakon što natočite vodu u čašu, preostali dezinfekcijski učinak može nestati unutar 8 – 24 sata. Tada bakterije i gljivice iz zraka lakše dolaze u kontakt s vodom i mogu se početi razmnožavati.
Rast mikroorganizama može biti brži ako:
- voda stoji u toploj prostoriji
- je izložena izravnoj sunčevoj svjetlosti
- se nalazi u čaši sa širokim otvorom
- dolazi iz bunarske vode koja nije prošla proces dezinfekcije.
Iako je malo vjerojatno da će zdrava odrasla osoba razviti ozbiljne zdravstvene probleme nakon nekoliko gutljaja takve vode, istraživanja pokazuju da mikrobiološki onečišćena voda može povećati rizik od infekcija probavnog sustava, uključujući proljev.
Kako prepoznati da voda možda nije sigurna za piće?
Problem je u tome što štetni mikroorganizmi često ne mijenjaju izgled, miris ni okus vode. Ipak, postoje određeni znakovi koji mogu upućivati na to da je vrijeme za novu čašu.
Neobičan okus
Voda koja dugo stoji može izgubiti dio otopljenog kisika pa djeluje “ustajalo” ili bezizražajno. Apsorpcija ugljikova dioksida može joj dati blago gorak ili metalni okus, dok izlaganje sunčevoj svjetlosti ponekad uzrokuje slatkasti okus.
Neugodan miris
Razmnožavanje bakterija ili prisutnost organskih ostataka, poput sitnih čestica hrane, može uzrokovati ustajali ili pljesnivi miris.
Zamućenost i vidljive čestice
Ako primijetite prašinu, mrvice ili druge čestice koje plutaju ili su se nataložile na dnu čaše, povećava se mogućnost razvoja bakterija.
Kako sigurnije konzumirati vodu?
Kako biste smanjili rizik od unosa potencijalno onečišćene vode, stručnjaci preporučuju nekoliko jednostavnih navika:
- pijte zdravstveno ispravnu, filtriranu ili obrađenu vodu
- mijenjajte vodu u čaši najmanje jednom svakih 24 sata
- osobe oslabljenog imuniteta trebale bi vodu zamijeniti svakih 8 – 12 sati
- ne ostavljajte vodu na visokim temperaturama ili izravnom suncu
- izbjegavajte dugotrajno držanje vode u plastičnim bocama na toplom jer se tada mogu oslobađati mikroplastika i druge kemijske tvari iz plastike.
Pročitajte i ove članke:
- Zarazne bolesti koje se prenose vodom: Kako ih izbjeći?
- Osam mitova o higijeni u koje ne biste trebali vjerovati
- Ovo mjesto u vašoj kupaonici je 60 puta prljavije od WC školjke!
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Bolovi u zglobovima prstiju šake: 6 mogućih uzroka koje ne biste smjeli zanemariti
- Marta Dugonjić
- 3 min čitanja
- Nagy, C. (2026). Is It Safe to Drink Yesterday’s Water? Here’s What an Environmental Expert Says. EatingWell.
- Shen, L. i sur. (2026). Unsafe drinking water and human health: A global umbrella review of disease outcomes, intervention effectiveness, and policy implications. Cell, 7.