Proizvođač:

Pliva

Samo na recept?

DA

Primjena:

Glikozidi digitalisa

Skoči na
» opis
» primjena
» doziranje
» mjere opreza
» napomene

Opis

Sastav

Jedna tableta sadržava 0,1 mg metildigoksina.
Pomoćne tvari: laktoza, mikrokristalna celuloza, boja E 102.

Farmaceutski oblik i veličina pakovanja

tablete; 50 tableta

Farmakoterapijska skupina i djelovanje

Lanitop sadržava derivat digoksina beta-metildigoksin, kardiotonični glikozid brza i pouzdana djelovanja. Lanitop povećava kontraktilnu sposobnost insuficijentnog miokarda, usporava frekvenciju srčanog rada te usporava provedbu impulsa kroz srčani provodni sustav. Osim kardiotoničnog djelovanja, Lanitop ima i umjereno diuretično djelovanje.

Način i mjesto izdavanja

Na recept

Rok valjanosti

Označen je na pakovanju.

Lijek se ne smije rabiti nakon isteka roka valjanosti. Čuvati pri temperaturi do 25 °C.
LIJEK VALJA ČUVATI IZVAN DOSEGA DJECE!

Primjena

Terapijske indikacije

Akutna i kronična srčana dekompenzacija. Supraventrikularne aritmije (fibrilacija atrija, undulacija atrija i paroksizmalna supraventrikularna tahikardija).

Doziranje

Doziranje i način uporabe Preporučene su doze prosječne i mogu se prilagođavati individualnoj osjetljivosti ili stanju bolesnika. Stoga dozu Lanitopa određuje liječnik za svakog bolesnika posebno. Liječenje se započinje većim dozama do zasićenja, kada se prelazi na dozu održavanja.

Odrasli

Brza se digitalizacija (zasićenje) može postići oralnom primjenom 0,2 mg Lanitopa triput na dan tijekom 2 do 4 dana. Sporija se digitalizacija postiže manjim dozama metildigoksina (0,4 mg na dan) tijekom 3 do 5 dana. Doza održavanja iznosi 0,05 do 0,3 mg na dan (najčešće 0,15 do 0,2 mg na dan) u jednoj dozi ili u podijeljeno u više doza.

Djeca

Doza zasićenja iznosi 0,01 mg/kg svakih 6 sati (2 do 4 doze). Nastavlja se s dozom održavanja od 0,01 mg/kg na dan. Tablete su primjerenije dobnim skupinama djece starije od 2 godine. Doziranje u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom

U bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom dozu valja prilagoditi oštećenju i pažljivo istitrirati. Ovisno o klirensu kreatinina (serumskoj razini kreatinina), dozu valja odgovarajuće smanjiti ili razdoblja između pojedinih doza produljiti.

Predoziranje

Terapijska širina metildigoksina je mala. Pri serumskim razinama većim od 2 ng/ml toksični simptomi postaju učestaliji.

Znakovi

Trovanje se digitalisom očituje nizom znakova, među kojima su najbitniji kardijalni: pogoršanje dekompenzacije i svi poznati poremećaji srčanog ritma, od kojih su najčešće ekstrasistole bigeminog i trigeminog tipa. Mogu se pojaviti bradikardija, AV-disocijacija, ubrzan nodalni ritam, atrijska tahikardija s blokom, ventrikularna undulacija i fibrilacija, te asistolija.

Od ostalih znakova mogu se pojaviti mučnina i povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev ili opstipacija, glavobolja, nesanica, smetenost, vrtoglavica i vidne smetnje.

Ozbiljnost otrovanja ovisi o količini unesenog glikozida i o tkivnim i unutarstaničnim koncentracijama kalija.

Liječenje

Najdulje 4 sata nakon uzimanja lijeka valja isprati želudac, te primijeniti aktivni ugljen. U slučaju hipokalemije treba nadoknaditi kalij (osim u slučaju srčanog bloka), ispraviti poremećaje ostalih serumskih elektrolita i hipoksiju, a ako ustreba, primijeniti antiaritmik. Sve dok traju znakovi trovanja uzimanje lijeka valja prekinuti. U slučaju životno opasnih slučajeva otrovanja primjenjuju se specifična protutijela na digoksin (Fab).

Mjere opreza

Terapijska je širina Lanitopa razmjerno mala. Većina je odraslih bolesnika primjereno digitalizirana (bez znakova trovanja) pri serumskoj koncentraciji metildigoksina od 0,8 do 2,0 ng/ml. Uzorak krvi za mjerenje serumske koncentracije lijeka uzima se najkasnije 6 do 8 sati nakon prethodno primijenjene doze, bez obzira na način uporabe i oblik lijeka.

U bolesnika koji se liječe Lanitopom redovito valja mjeriti serumsku koncentraciju elektrolita i bubrežnu funkciju.

Kontraindikacije

Ventrikularna fibrilacija, preosjetljivost na digitalis, trovanje ostalim glikozidima digitalisa, hiperkalcemija, hipokalemija, hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija, poremećaji AV provođenja (AV-blok II. ili III. stupnja), ventrikularna tahikardija, aneurizma torakalne aorte, WPW sindrom posebice uz fibrilaciju atrija, sindrom karotidnog sinusa, bolest sinus čvora.

Posebna upozorenja

Bolesnicima s oštećenom bubrežnom funkcijom treba davati niže doze Lanitopa, prilagođene klirensu kreatinina.

Bolesnicima s jetrenim oštećenjem Lanitop valja davati s oprezom; ako im se koncentracija lijeka u krvi poveća iznad terapijske, dozu Lanitopa valja smanjiti. Prije svake promjene doze Lanitopa valja pomno procijeniti bolesnikovo kliničko stanje.

Lanitop valja oprezno davati bolesnicima s infarktom miokarda, miokarditisom (uključujući reumatski i virusni miokarditis) i s poremećajima elektrolita.
Poseban je oprez potreban u bolesnika s bradikardnim aritmijama, plućnim srcem, te prije kardioverzije. Bolesnicima s hipotireozom valja davati manje doze, dok bolesnici s hipertireozom trebaju veće doze Lanitopa, ovisno o serumskoj koncentraciji hormona.

Oprez je potreban pri uporabi Lanitopa u starijih i hipoksičnih bolesnika, zbog pojačane osjetljivosti na glikozide digitalisa, veće učestalosti nuspojava i češćih trovanja.

Trudnoća i dojenje

Zbog mogućeg štetnog djelovanja na plod ili dojenče Lanitop tijekom trudnoće i dojenja valja izbjegavati; primjenjuje se samo ako korist premašuje moguću opasnost.

Nuspojave

Nuspojave se metildigoksina najčešće javljaju zbog male granice između terapijskih i toksičnih doza. Stoga neke nuspojave također mogu biti simptomi predoziranja. Od svih su nuspojava najozbiljnije srčane nuspojave. Mogu se pojaviti svi poremećaji srčanog ritma: ventrikularne aritmije uključujući ekstrasistole, ventrikularna tahikardija, supreventrikularna tahikardija uključujći atrijsku tahikardiju s blokom, sinus bradikardija, sinuatrijski blok, AV blok.

Uporaba Lanitopa može biti popraćena gubitkom apetita, mučninom, povraćanjem, a rijeđe bolovima u trbuhu i proljevom. Povremeno se mogu pojaviti glavobolja, slabost, vrtoglavica, pospanost, konfuzija, depresija i vidne smetnje (zamagljen vid, promjene boja).
Metildigoksin može rijetko izazvati i ginekomastiju. Reakcije preosjetljivosti (osip, urtikarija) su rijetke.

O svakoj nuspojavi valja obavijestiti svog liječnika ili ljekarnika.

Interakcije

Pripravci kalcija i simpatomimetici s kardiotonicima djeluju sinergistički i mogu izazvati aritmije. Pripravci rauvolfije i gvanetidina uzrokuju prolazno povišenje razine katekolamina, što također može izazvati aritmije.

Beta-blokatori ili rezerpin primijenjeni s digitalisom mogu potencirati bradikardiju. Diuretici, kortikosteroidi i amfotericin B zbog posljedične hipokalemije pojačavaju toksičnost digitalisa. Kinidin, kalcijski antagonisti (verapamil, diltiazem), kaptopril, amiodaron i spironolakton povećavaju plazmatsku koncentraciju metildigoksina.

Antacidi, kolestiramin i aktivni ugljen smanjuju crijevnu apsorpciju glikozida digitalisa, te ih valja uzimati u razmaku od dva sata. Fenitoin, fenobarbiton, rifampicin i ostali induktori jetrenih enzima mogu smanjiti plazmatsku koncentraciju metildigoksina umanjujući njegov terapijski učinak.

Napomene

PLIVA d.d. Ulica grada Vukovara 49,
10 000 Zagreb, Hrvatska