Kao što se ženino tijelo značajno mijenja nakon rođenja djeteta, tako se mijenja i ponašanje nakon poroda. Na njega snažno utječu hormoni koji mogu neko vrijeme biti u velikoj neravnoteži sukladno promjenama s kojima se žena svakodnevno suočava.

Tako hormoni nakon poroda mogu utjecati na pojavu ekstremnog umora kod žena, razdražljivosti, neraspoloženosti ili pak depresije. Velik dio hormonske neravnoteže koja se događa nakon poroda izazvan je upravo dominacijom estrogena, glavnog ženskog spolnog hormona.

Hormoni nakon poroda – estrogen i progesteron

Tijekom trudnoće, placenta u velikim količinama proizvodi progesteron, drugi ženski spolni hormon koji zajedno s estrogenom sudjeluje u svim važnim procesima u ženinom tijelu (npr. regulaciji menstrualnog ciklusa, nastajanju i održavanju trudnoće), ali također djeluje na podizanje raspoloženja.

Međutim, nakon samog poroda, progesteron naglo pada na mnogo manje razine koje je žena imala prije trudnoće. Takva nagla promjena može rezultirati snažnim padom raspoloženja te utjecati na promjene u ponašanju.

Uz to, razina estrogena ostaje i dalje visoka zbog čega se narušava ravnoteža između njega i njegovog glavnog suradnika u svim ženskim procesima – progesterona.

Dominacija estrogena može utjecati na pojavu teških menstrualnih grčeva, nepravilnih i neredovitih ciklusa te na dobivanje na težini. Isto tako, utječe na pojavu anksioznih, depresivnih i paničnih raspoloženja koji mogu uzrokovati brojne druge probleme.

Hormoni nakon poroda – posljedice

Žena nakon poroda može mnogima biti čudna, neshvatljiva i naporna. Osim što nakon poroda opravak tijela treba neko vrijeme, tako i žena treba psihičko mirovanje nakon poroda koje joj često nije omogućeno zato što je okružena stalnim gostima koji svojim posjetama neposredno nakon poroda mogu više odmoći nego pomoći ženi u navikavanju na nastale promjene.

Pritom mogu nastati brojne posljedice hormonske neravnoteže nakon poroda na koje je jako teško kasnije utjecati:

• hipotireoza – dominacija estrogena utječe na to da jetra proizvodi povećanu razinu globulina koji veže štitnjaču zbog čega ona smanjuje svoje funkcije,
• smanjene funkcije nadbubrežne žlijezde – globulin veže na sebe kortizol zbog čega se mogu pojaviti simptomi umora, depresije, anksioznosti, gubitka kose, suhe kože, migrena ili grčeva,
• povećanje osjetljivosti na pojavu alergija,
• kronični umor i iscrpljenost,
• poremećaji spavanja.

Hormoni nakon poroda – psihičke promjene

Osim što se u tijelu zbiva čitav niz promjena, progesteron, estrogen, endorfin i mnogi drugi hormoni svojim naglim padom nakon porođaja potiču nastanak brojnih psihičkih promjena. Tako postoje i sljedeći poremećaji koje obilježavaju složeni simptomi s kojima se nova majka mora nositi.

Baby blues

Poremećaj nazvan „baby blues“ opisuje blaga depresija popraćena sretnim osjećajima koja obično počinje 2 – 3 dana nakon poroda, a svoj vrhunac doživljava nakon otprilike 7 dana. Glavni simptomi uključuju:

• umor,
• tugu,
• razočaranje,
• anksioznost,
• razdražljivost,
• zbunjenost,
• preosjetljivost,
• poremećaje spavanja.

Baby blues se javlja se kod 75-80% novih majki, a za većinu njih nije potrebno posebno liječenje. S vremenom se majke privikavaju na novonastalu situaciju te se prilagođavaju na promjene. Zahvaljujući tome, simptomi se ublažavaju te nakon nekoliko dana nestaju.

Postporođajna depresija

Ako simptomi prethodnog poremećaja potraju duže od dva tjedna, nastaje postporođajna depresija koju doživi čak 10-20% žena nakon poroda. Ovaj poremećaj je na vrhuncu između 4. i 8. tjedna nakon poroda, a može trajati čak i dulje od 14 mjeseci ako se ne liječi.

Iako se većina žena oporavi nakon godinu dana, stanje može postati kritično bez adekvatnog liječenja. Kronična postporođajna depresija može imati ozbiljne posljedice na općeniti odnos majke i bebe, a uključuje sljedeće simptome:

• tugu,
• često plakanje,
• nesanicu,
• poremećaje prehrane,
• poteškoće s donošenjem odluka,
• osjećaj samoće i bezvrijednosti,
• bijeg misli,
• ljutnju,
• strah,
• osjećaj krivnje,
• nedostatak interesa za svakodnevne poslove,
• osjećaj gubitka kontrole,
• manjak brige za dijete,
• moguće suicidalne ideje.

Od ovog poremećaja češće obolijevaju žene:

• koje su se prvi put našle u ulozi majke,
• koje već imaju depresivne ili slične poremećaje,
• kojima nedostaje podrška bližnjih,
• kojima nedostaje stabilan odnos s partnerom,
• koje su nezadovoljne same sa sobom,
• koje imaju nerealna očekivanja od roditeljstva,
• kojima se nedavno dogodio nekakav stresni događaj.

Uzroci postporođajne depresije mogu biti povezani s genetskim predispozicijama za ovakve poremećaje te s okolišnim čimbenicima osjećaja stresa i samoće zbog novonastalih promjena.

Uz to, javlja se problem sa psihološkom pozadinom poremećaja, odnosno žene imaju problema sa suočavanjem sa stresom te manjkom samopoštovanja zbog čega se poremećaj samo može pogoršati.

Ovaj poremećaj je potrebno liječiti individualnom i grupnom psihoterapijom, praktičnom pomoći tijekom roditeljstva te psihofarmakologijom.

Postporođajna anksioznost

Iako su anksiozni postporođajni poremećaji česti, dijagnosticiraju se daleko manje od ostalih zato što su nove manjke češće uvjerene da nije u pitanju poremećaj nego prirodna zabrinutost. Tako postoje dva oblika ovog poremećaja:

1. panični postporođajni poremećaj,
2. opsesivno-kompulzivni postporođajni poremećaj.

Panični postporođajni poremećaj se pojavljuje kod 10% žena nakon poroda, a simptomi najčešće uključuju česte napadaje panike, probleme s disanjem, bol u prsima, prekomjernu brigu, uznemirenost i strah. Ovaj poremećaj može biti izazvan disfunkcijom štitnjače, ali također može biti povezan s prijašnjim dijagnozama anksioznih ili paničnih poremećaja.

Opsesivno-kompulzivni postporođajni poremećaj se pojavljuje kod 3 – 5 % žena nakon poroda, a simptomi uključuju prisutnost nametljivih i ponavljajućih misli ili mentalnih slika te ritualiziranih ponašanja koja se izvode s ciljem smanjenja opsesije.

Najčešće opsesija izaziva užas, a vezana je uglavnom uz mentalne slike ozljeđivanja ili čak ubojstva vlastitoga djeteta. Većinom majke često kupaju bebu ili je presvlače kako bi umanjile pojavu opsesije. S obzirom na to da je ovo vrlo specifičan poremećaj, majke se boje potražiti pomoć jer se boje da će drugi misliti da žele namjerno nauditi djeci.

Ono što je utješno je to da majke znaju da je njihova opsesija bolesna te se vrlo vjerojatno nikada neće upustiti u izvođenje iste. No, potrebno je provesti individualnu ili grupnu terapiju kako bi se majkama pomoglo. Pritom su ponekad potrebni lijekovi, ali i praktična pomoć za svakodnevne roditeljske brige.

Postporođajna psihoza

Ovaj poremećaj se pojavljuje kod 1 – 2 od 1000 majki. Početak poremećaja se obično očituje unutar prvih dva tjedna do tri mjeseca, a simptomi uključuju:

• halucinacije,
• uznemirenost,
• hiperaktivnost,
• nesanicu,
• zbunjenost,
• iracionalnost,
• poteškoće s pamćenjem i koncentracijom.

Rizična skupina za nastajanje ovog poremećaja su majke koji su već prije doživjele bilo kakvu vrstu psihoze, manično-depresivne poremećaje, prenatalne stresore ili neke druge psihičke poremećaje.

Liječenje najčešće uključuje hospitalizaciju, antipsihotike, psihoterapiju i socijalnu podršku. Dijete je potrebno privremeno oduzeti majci zato što se nije sposobna za njega brinuti, a pritom postoji i 10% vjerojatnosti pojave suicidalnih radnji kojima majka može naštetiti sebi ili djetetu.

Pokazalo se da većina žena koja doživi ovaj poremećaj s prvim djetetom ima iste simptome i nakon svakog sljedećeg poroda što znači da je potreban dodatni nadzor i briga za ovakve majke.

Hormoni nakon poroda – savjeti

Mnogi ne razumiju da nije samo vraćanje maternice nakon poroda u normalno stanje ono što se događa sa ženama nakon poroda. Mnoge druge stvari u njezinom tijelu doživljaju enormne promjene s kojima se neke od njih ne znaju suočiti.

To nije čudno posebno zato što žene nemaju previše vremena za navikavanje na novonastalu situaciju. Sve se odvija poprilično brzo, a svemu je potrebno posvetiti maksimum pažnje.

Međutim, novoj majci možete pomoći u nošenju s promjenama tako da joj budete podrška. Ponekad nije potrebno dijeliti joj brojne savjete kako što treba raditi, kako bebu treba presvlačiti, kada je treba hraniti, koliko ležati nakon poroda itd.

Ženama je potrebna samo Vaša podrška, a ako trebaju, same će pitati za savjet ili pomoć. Dajte im do znanja da ste tu za njih, a za sve drugo se one mogu same pobrinuti. Oduzimanje majčinske autonomije kao i postavljanje nerealnih roditeljskih ciljeva može biti okidač koji će pogoršati promjene uzrokovane već poremećenim stanjem hormona.

Majke trebaju vrijeme i ljubav kako bi to isto mogle pružiti i svojoj djeci. Imajte mnogo strpljenja i razumijevanja s njima te im pokušajte maksimalno biti na usluzi prvih nekoliko mjeseci. S vremenom će se stanje stabilizirati, hormoni će se vratiti u prvotne funkcije, a žene će moći normalno rješavati svakodnevne prepreke i brige.

• endorfin
• estrogen
• mame i bebe
• postporođajna anksioznost
• postporođajna depresija
• progesteron
• psihologija
• žensko zdravlje

Učitaj više izvora