Izbjegavajući poremećaj ličnosti predstavlja osobu sklonu osjećaju manjkavosti, pretjeranoj osjetljivosti na negativne kritike te socijalno neprilagođenu.

Osoba pokazuje takav obrazac ponašanja u različitim situacijama u kojima se nalazi. Njezino izbjegavanje bilo kakvih socijalnih kontakata predstavlja izbjegavanje i svih ostalih vrsta aktivnosti koje bi joj možda mogle i pomoći.

Strah od drugih ljudi i mogućih negativnih komentara stvara kod osoba s izbjegavajućim poremećajem ličnosti strašnu realnost od koje imaju potrebu bježati i skrivati se.

Izbjegavajući poremećaj ličnosti

Izbjegavajući poremećaj ličnosti nalazi se u spektru poremećaja ličnosti uz ovisni poremećaj ličnosti i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti. Mnogi uz njega vežu i:

• shizoidni poremećaj ličnosti,
• shizotipni poremećaj ličnosti,
• paranoidni poremećaj ličnosti,
• antisocijalni poremećaj ličnosti.

Izbjegavajući poremećaj ličnosti – uzroci

Genetski faktori igraju važnu ulogu kod nastanka izbjegavajućeg poremećaja ličnosti, ali je također jasno da ne postoje posebni geni u podlozi specifičnih poremećaja.

Problemi u djetinjstvu i negativni životni događaji vjerojatno igraju ključnu ulogu, primjerice – gubitak oca, siromaštvo, zanemarivanje zbog majčine depresije i sl. Osim toga, pretpostavlja se da društvena nestabilnost i nestabilnost u obitelji također mogu biti rizični čimbenici za obolijevanje od izbjegavajućeg poremećaja ličnosti.

Izbjegavajuće ponašanje često počinje u ranom djetinjstvu ili dječjoj dobi sramežljivošću, izolacijom i strahom od nepoznatih osoba i novih situacija. Moguće je da je osoba doživjela negativna iskustva s drugim ljudima (roditeljima, braćom i sestrama itd.) ili tijekom upoznavanja novih ljudi u djetinjstvu zbog čega se počela bojati bilo kakvih bliskih odnosa.

Osobe koje će razviti izbjegavajući poremećaj ličnosti postaju sve više sramežljive i izbjegavajuće tijekom adolescencije i rane odrasle dobi kad su socijalni odnosi s novim ljudima osobito važni. Postoje određeni dokazi da u odrasloj dobi izbjegavajući poremećaj ličnosti postaje manje izražen ili da se povlači sa starenjem.

Izbjegavajući poremećaj ličnosti – simptomi

Osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti imaju simptome koje nije baš jednostavno prepoznati s obzirom na to da su u pitanju osobe koje izbjegavaju bilo kakvo povezivanje s drugim ljudima. Stoga nemogućnost susreta s njima otežava uočavanje mnogobrojnih simptoma izbjegavajućeg poremećaja ličnosti.

Međutim, neki od znakova koji mogu ukazivati na ovaj poremećaj ličnosti kod ljudi su:

• izbjegavanje radnih aktivnosti koje uključuju veće interpersonalne kontakte zbog straha od kritike, neodobravanja ili odbacivanja,
• nesklonost uključivanju u bilo kakve odnose s ljudima ako nisu sigurni da će im se dopasti,
• pokazivanje suzdržanosti u bliskim vezama zbog straha da će se osramotiti ili da će ih ismijati,
• zaokupljenost time da će biti kritizirani ili odbačeni u socijalnim situacijama,
• izbjegavanje novih interpersonalnih situacija zbog osjećaja manjkavosti,
• gledanje na sebe kao socijalno nesposobne, osobno neprivlačne ili inferiorne u odnosu na druge,
• neuobičajena nesklonost poduzimanju osobnih rizika ili sudjelovanju u bilo kakvim novim aktivnostima zbog mogućeg sramoćenja.

Izbjegavajući poremećaj ličnosti – kako ga prepoznati?

Osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti često budno prate pokrete i izraze onih s kojima dođu u kontakt. Njihovo ustrašeno i napeto ponašanje može izazvati podsmijeh i porugu od strane drugih, što pak potvrđuje njihove sumnje.

Drugi ih opisuju kao sramežljive, plašljive, usamljene i izolirane. Najveći problemi povezani s ovim poremećajem pojavljuju se u socijalnom i radnom funkcioniranju. Nisko samopoštovanje i preosjetljivost na odbacivanje povezani su s ograničenim interpersonalnim kontaktima.

Izbjegavajući poremećaj ličnosti – dijagnoza

Treba napomenuti da crte poremećaja ličnosti koje se pojavljuju u djetinjstvu često neće ostati nepromijenjene u odraslom životu. Da bi se poremećaj ličnosti dijagnosticirao kod osobe mlađe od 18 godina, navedena obilježja i simptomi moraju biti prisutni barem godinu dana.

Često osobe koje pate od izbjegavajućeg poremećaja ličnosti same potraže pomoć zato što ne mogu pronaći načine suočavanja s novim ljudima i aktivnostima s kojima se u životu sve češće susreću.

Izbjegavajući poremećaj ličnosti – liječenje

Mnogi se pitaju kako pomoći osobi s poremećajem ličnosti. Iako ne postoji specifičan lijek za poremećaje ličnosti, psihoterapije i grupe podrške mogu biti od velike koristi.

Kod poremećaja ličnosti se jako korisnom pokazala kognitivno-bihevioralna i bihevioralna psihoterapija kojima je cilj mijenjanje ponašanja i mišljenja o određenim životnim problemima te fokusiranje na rješavanje problema s kojima se osoba suočava.

U svakom slučaju je važno osobi pružiti podršku i pomoć u bilo kojem obliku kako bi se osjećala prihvaćenom i poželjnom u društvu.

• mentalno zdravlje
• opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti
• ovisni poremećaj ličnosti
• psihologija
• shizotipni poremećaj ličnosti