Skakačko koljeno – zašto nastaje, kako ga liječiti i na koji način spriječiti

Budite prvi i komentirajte!
6 min čitanja

Kreni Zdravo

Skakačko koljeno (patelarna tendinoza) je oštećenje patelarne tetive, tkiva nalik na vrpcu koje spaja zglob koljena na kost tibiju (goljenicu).

Sindrom je prenaprezanja koji se očituje pojavom boli u prednjem dijelu koljena i to najčešće na vršku patele, odnosno na polazištu patelarne tetive.

Smatra se da je patogeneza ovog stanja degenerativne prirode, a ne upalne.

Takvo je stanje posljedica pretjeranog opterećenja zgloba koljena. Stalno skakanje, trčanje ili mijenjanje smjera mogu uzrokovati pritisak na koljeno i oštećenje patelarne tetive.

Osobe koje svakodnevno igraju sportove koji uključuju puno ponavljajućih skokova (kao što su košarka, odbojka, gimnastika, trčanje i nogomet) lako mogu opteretiti svoje koljeno i tako može nastati skakačko koljeno.

Skakačko koljeno može izgledati kao manja i ne tako ozbiljna ozljeda. Zbog toga mnogi sportaši održavaju treninge i natječu se njoj usprkos. Ipak, važno je znati da je skakačko koljeno ozbiljno stanje koje se može pogoršati s vremenom pa i zahtijevati operaciju.

Rana medicinska pomoć i liječenje mogu spriječiti daljnje oštećenje koljena.

Kako funkcionira zglob koljena?

Da biste razumjeli kako nastaje skakačko koljeno, važno je razumjeti kako funkcionira zglob koljena. Koljeno je najveći zglob u tijelu, osigurava stabilnost nogu i omogućava pokrete savijanja, zakretanja i ispravljanja.

Najkompliciranije je građe i zglob je koji se najčešće ozljeđuje. Sastoji se od 3 kosti, koje čine 2 različita zgloba. Natkoljenična kost (femur) i potkoljenična (tibija) kost čine jedan zglob, dok natkoljenična kost i iver (patela) čine drugi zglob.

Nekoliko dijelova tijela djeluje u sprezi s koljenom kako bi ono ispravno funkcioniralo:

Kosti: bedrena kost, tibija i patela. One koljenu daju snagu potrebnu za podupiranje težine tijela i omogućuju mu da se glatko svija.
Mišići: kvadriceps (opružač potkoljenice) i tetive koljena. Kvadriceps pomaže koljenu izravnati i produljiti nogu, a tetiva mu pomaže da se savije. S unutrašnje i vanjske strane koljeno je učvršćeno snažnim tetivama mišića kvadricepsa, koji na vrhu patele oblikuju patelarnu svezu (lig. patellae) koja je podložna ozljedi, odnosno nastanku skakačkog koljena.

Djelujući zajedno, kosti, mišići, tetive i ligamenti omogućuju koljenu kretanje, odnosno savijanje (fleksiju), ispružanje (ekstenziju) i rotaciju (obrtanje).

Što se događa kada imate skakačko koljeno?

Kada je koljeno ispruženo (u ekstenziji), mišići kvadricepsa privlače tetivu koja za sobom vuče patelu. Zatim patela vuče patelarnu tetivu i kost tibiju.

Prilikom savijanja (fleksije) koljena događa se suprotno, tetiva povlači tibiju.

Kod skakačkog koljena patelarna tetiva (koja je potrebna za spomenute pokrete) je oštećena. S obzirom na to da je ova tetiva od ključnog značaja za pokret ekstenzije koljena, oštećenja uzrokuju gubitak potpore i stabilnosti za patelu. To uzrokuje bol i slabost u koljenu, a dovodi do poteškoća s ispružanjem noge.

Skakačko koljeno – uzroci

3 važna uzroka skakačkog koljena su:

niska pokretljivost gležnja,
niska glutealna čvrstoća (snaga kuka) i
narušeno ispružanje nogu tijekom atletske aktivnosti.

Nažalost, sportaši, treneri i fizioterapeuti često zanemaruju neke od tih skrivenih uzroka.

Skakačko koljeno – simptomi

Simptomi skakačkog koljena su:

bolno koljeno (bol pri pokretima koljena);
bol iznad patelarne tetive, odnosno ispod čašice ili patele, bol je oštra i može biti različitog intenziteta;
ukočenost koljena, osobito kada skačete, klečite, sjedite ili se penjete;
bol u mišićima kvadricepsa i/ili hamstringsa,;
slabost nogu ili listova;
problemi s ravnotežom;
moguće oticanje oko donjeg dijela koljena.

Bol obično nastaje postupno, bez povezanosti s uočljivom traumom. U početku se javlja samo nakon treninga/natjecanja, a nestaje nakon kraćeg razdoblja potpunog odmora. Kasnije, bol postaje stalna te se pojavljuje prije, za vrijeme i dugo nakon sportske aktivnosti.

Pojava skakačkog koljena povezana je s brojem treninga tjedno – što je veći broj treninga tjedno, veća je i prevalencija tog oštećenja.

Od čimbenika koji doprinose nastanku skakačkog koljena u prvome se redu ističu nedovoljna fleksibilnost muskulature natkoljenice te neravnomjerna raspodjela snage mišića kvadricepsa i hamstringsa.

Procjenjuje se da 20% sportaša tijekom svoje karijere dobije skakačko koljeno. Ono je osobito često u sportovima kao što su košarka, odbojka i nogomet, ali i kod atletičara, skatera i planinara.

Ipak, 90% onih koji se suzdržavaju od aktivnosti za vrijeme oporavka prebole ovo stanje.

Liječenje skakačkog koljena

Stupanj oštećenosti patelarne tetive procjenjuje se sustavom prema kojem broj 1 označava bol nakon intenzivne aktivnosti, a broj 5 svakodnevnu, stalnu bol i nemogućnost sudjelovanja u bilo kojoj sportskoj aktivnosti.

Ovisno o vrsti ozljede, tretman mogu biti odmor i oblozi, ali i operacija. Osoba prvenstveno mora smanjiti intenzitet aktivnosti koja dovodi do pojave boli.

Neki od tretmana su:

odmor od tjelesne aktivnosti ili prilagođavanje treninga smanjivanjem vježbi koje uključuju skakanje;
nošenje leda na koljenu kako bi se smanjila bol i upala (ne nanositi izravno na kožu i ne masirati; provoditi nekoliko puta dnevno, po 15 minuta);
nošenje steznika za koljeno (preporučuju se oni koji imaju potporu za patelu);
podizanje koljena u slučaju intenzivne boli (postavljanje jastuka pod nogu i sl.);
protuupalni lijekovi (poput ibuprofena);
terapija masažom;
vježbe koje pomažu ojačati koljena (ekscentrične vježbe kojima je cilj opiranje opterećenju i zadržavanje kontrole pokreta – vrlo lagane kretnje koje se provode i uz bolnost u koljenu te se opterećenje povećava dodavanjem dodatnih težina, a ne povećanjem brzine izvođenja vježbe);
promjena sportske istrošene obuće;
specijalizirane injekcije za desenzibilizaciju živčanih završetaka i smanjenje upale;
hipertermija (termoterapija), korištenje izvora grijanja i izvora hlađenja kako bi se povećala temperatura oštećenih unutarnjih tkiva, a da tkiva na površini istovremeno ostanu hladna;
terapija udarnim valom, jer električni valovi mogu pomoći u uklanjanju oštećenih mekih tkiva.

Za blaže slučajeve skakačkog koljena za povrat pune sportske aktivnosti potrebno je bar 6 tjedana liječenja, ponekad i uz prekid sportskih aktivnosti, dok je za teže slučajeve potrebno i do 4 mjeseca, uz stalan prekid sportske aktivnosti.

U izrazito rijetkim slučajevima, kao kad postoji stalna bol ili je patelarna tetiva ozbiljno oštećena, skakačko koljeno zahtijeva operaciju.

Ona uključuje uklanjanje oštećenog dijela patelarne tetive, uklanjanje upalnog tkiva s donjeg dijela patele ili stvaranje sitnih rezova na stranama patelarne tetive kako bi se oslobodio pritisak na srednji dio.

Procjenjuje se da je uspješnost ove operacije oko 60 – 80%.

Nakon operacije slijedi rehabilitacijski program s vježbama jačanja kostiju i mišića koji traje nekoliko mjeseci do jednu godinu.

Iako je najbolje da za vrijeme oporavka izbjegavate intenzivno bavljenje sportom, odluka o tome ovisi o stupnju ozljede i o vama. Neki sportovi manje opterećuju koljeno. Tako možete nastaviti s treninzima, ali trčanje bi bilo poželjno zamijeniti plivanjem. Vaš liječnik će vas obavijestiti o sportovima i aktivnostima koje su van ograničenja tijekom procesa ozdravljenja.

Zbog zanemarivanja nekih mogućih uzroka (niska pokretljivost gležnja, niska glutealna čvrstoća i loše ispružanje nogu tijekom atletske aktivnosti), ozljeda se može ponovo pojaviti nakon prividnog ozdravljenja.

Kako spriječiti skakačko koljeno?

Najvažniji čimbenik u sprječavanju skakačkog koljena je istezanje. Dobro zagrijavanja koji uključuje širenje mišića kvadricepsa, tetiva i drugih mišića može spriječiti skakačko koljeno.

Uvijek je dobro istegnuti se i nakon vježbanja.

Još jedna stvar koju treba imati na umu je teren na kojem vježbate. Tvrd teren znači teško slijetanje i izravan udarac za koljeno. Također, važno je nositi prikladnu sportsku obuću.

Ozljede koljena i prekomjerna težina mogu utjecati na pojavu skakačkog koljena.