Suvremeno doba masovne proizvodnje mnoge ljude dovodi do sumnje u kvalitetu i ispravnost proizvoda koje svakodnevno konzumiramo i koristimo. Od hrane koju kupujemo, kozmetike koju svakodnevno nanosimo na tijelo do odjeće koju nosimo, svaki proizvod može predstavljati dugoročnu opasnost ako sadrži supstance koje su štetne za ljudski organizam.

Osim štetnosti za ljudsko tijelo, brojni proizvodi štetni su i za okoliš zbog agresivnog i neekološkog procesa proizvodnje, čak i ako je on zakonski ispravan i reguliran.

Kako donje rublje utječe na naše zdravlje?

Donje rublje je u direktnom kontaktu s nježnom kožom intimnog područja koje je potrebno zaštititi od neželjenih štetnih supstanci i kemikalija. Konstantno agresivno djelovanje tih supstanci iz kozmetičkih proizvoda i nekvalitetnog donjeg rublja može uzrokovati upale osjetljivog genitalnog područja, kao što je kandidijaza. Kako bi se to izbjeglo, ne preporuča se koristiti kozmetičke preparate na tome području ili je potrebno koristiti kozmetiku s posebnom namjenom te podvrgnutu antialergijskim i iritacijskim testovima.

Za dodatnu sigurnost, uputno je koristiti ekološko donje rublje koje zdravim materijalima i ispravnošću proizvodnje neće iritirati osjetljivu kožu te će osigurati sigurnost i osjećaj ugode tijekom cijeloga dana. Ekološko donje rublje od posebne je važnosti mladim djevojkama i budućim majkama koje na ovaj način mogu pružiti dodatnu zaštitu razvoju svog djeteta koje tijekom trudnoće osjeća, kao i majka, posljedice svih negativnih vanjskih faktora.

Briga o našem tijelu ne zaustavlja se samo brigom o onome što jedemo i oblačimo; želimo li zaštititi vlastito zdravlje i zdravlje ljudi koje volimo, nužno je osigurati zdrav i siguran okoliš u kojemu živimo. Industrija je vodeći zagađivač prirode danas, te je potrebno osigurati ekološki sigurnu proizvodnju kako bismo i dalje mogli koristiti blagodati prirode i ostaviti je čistom budućim naraštajima.

Kako prepoznati ekološko donje rublje?

Danas djeluju udruge i organizacije koje testiraju i ispituju kvalitetu proizvoda, ekološku sigurnost proizvodnje i distribucije, potrošnju energije, zbrinjavanje otpada i druge faktore. Na temelju rezultata testiranja i ispravnosti proizvoda, izdaju se licence koje garantiraju kvalitetu i pomažu kupcu razlikovati ekološki provjerene proizvode od onih štetnih za ljude i okoliš.

Oeko-Tex certifikat izdaje nezavisna Internacionalna organizacija za istraživanje i ispitivanje na području tekstilne ekologije čije je središte u Zürichu. Organizacija djeluje na području više od 70 zemalja u svijetu i redovito podiže standarde testiranja na štetne sastojke u proizvodnji tekstila.

Oeko-Tex provodi detaljna istraživanja na svakom materijalu upotrijebljenom u prozivodnji, od početnih sirovina do svih materijala korištenih kako bi se došlo do konačnog produkta. Ispituje se sadrži li prozivod nezakonite supstance, ali i supstance koje zakon odobrava, no dokazano je da su i dalje štetne u određenoj mjeri, što znači da ovaj certifikat garantira kvalitetu koja nadilazi zakonski propisane kriterije.

Oeko-Tex certifikati nose sljedeću oznaku:

Kako bi određeni proizvod zadovoljio Oeko-Tex standarde, potrebno je udovoljiti nizu kriterija, koji uključuju:

• apsolutno odsustvo štetnih kemikalija i drugih štetnih supstanci (primjerice izbjeljivači na bazi klora)
• minimalne vrijednosti štetnih otpadnih voda i ispušnih plinova koji nastaje tijekom proizvodnje
• minimalizacija potrošnje energije pri proizvodnji
• izbjegavanje zagađenja bukom i prašinom
• ispunjavanje osnovnih radnih uvjeta zaposlenika u pogonima (sigurnost na radu, zabrana dječjeg rada, prisilnog rada, diskriminacije, zdravo radno vrijeme i razumne plaće).

Testiranje posebno uzima u obzir upotrebu određenog materijala; ako je tekstil namijenjen djeci i bliskom kontaktu s kožom, stroži su ekološki zahtjevi koje je potrebno ispuniti da bi proizvod dobio Oeko-Tex certifikat. Četiri su razreda u koja Oeko-Tex svrstava tekstilne proizvode:

Prva klasa obuhvaća proizvode namijenjene djeci do treće godine života, od odjeće i igračaka do ručnika i posteljine. Zahtjevi za ovu klasu su najstroži upravo zato jer je i riječ o najosjetljivijima među nama.

U drugoj klasi nalazi se tekstil koji je u uporabi u direktnom kontaktu s kožom, kao što je donje rublje, posteljina, majice, košulje i slično.

U trećoj su klasi jakne i kaputi, odnosno odjeća koja nije u direktnom dodiru s kožom, a u četvrtoj klasi materijali koji ne služe u odjevne svrhe, poput zavjesa, zastora i stolnjaka, te zato ne podliježu tako strogoj regulativi kao prva i druga klasa.

Kako bi neki predmet zaslužio Oeko-Tex certifikat, mora zadovoljiti sve potrebne zahtjeve bez iznimke, a osim same tkanine, testira se i konac, boja, printovi, dugmad, patentni zatvarači, zakovice i ostalo.

• dojenje
• ekologija
• trudnoća