Roditeljstvo zna biti bolno iskreno ogledalo – vaša djeca puno više uče iz onoga što radite nego iz onoga što govorite.

Možete im ponavljati da je vikanje neprihvatljivo, ali ako i sami često gubite živce, poruka koju šaljete bit će zbunjujuća. Isto vrijedi i za partnerske odnose – djeca promatraju kako volite, kako se svađate i kako se mirite. Iz toga stvaraju vlastitu sliku o tome što je “normalna” ljubav.

U nastavku pročitajte pet načina na koje roditelji, često nesvjesno, otežavaju djeci buduće odnose – i što možete učiniti drugačije.

1. Ne učite ih razliku između zdravog i nezdravog sukoba

Sukob sam po sebi ne znači da je odnos loš. Naprotiv, on je znak da dvije stvarne osobe dijele život, a razlike su neizbježne.

Često čujemo savjet “Ne svađajte se pred djecom!”. Istina je da stalni, neprijateljski sukobi mogu biti destabilizirajući. No, ako djecu u potpunosti štitite od svakog neslaganja, ne pripremate ih za stvarni život.

Parovi koji tvrde da se “nikad ne svađaju” često zapravo potiskuju potrebe i prešućuju probleme.

Zdrav sukob uključuje iskrenost, čvrst stav i – ono najvažnije – pomirenje. Nezdrav sukob uključuje prijezir, ignoriranje, dugotrajnu ogorčenost ili emocionalno povlačenje. Djeca koja takve obrasce gledaju iz dana u dan usvajaju ih kao nacrt za ljubav.

Važno je da vide kako se možete ne slagati – i to riješiti na zdrav način.

2. Ne pokazujete im kako izgledaju isprika i pomirenje

Ako se svađa dogodila pred djecom, i pomirenje bi trebalo biti vidljivo. Dopustite im da vide kako se ispričavate ako ste pretjerali, kako slušate partnera, pronalazite kompromis i ponovno se povezujete.

Jednostavno “Žao mi je što sam planuo/la.” ili zagrljaj nakon rasprave – to su lekcije o odnosima koje pamte cijeli život. Često se događa suprotno – djeca svjedoče svađi, ali ne i pomirenju. Vide prekid, ali ne i zacjeljivanje.

Uvijek se možete vratiti na situaciju i reći “Vidjeli ste da smo se ranije posvađali. Razgovarali smo i sada je sve u redu. Imate li kakvih pitanja?”.

Time ih učite da sukobi nisu sramotni, da je razgovor o teškim trenucima dopušten i da je popravljanje odnosa sastavni dio zdrave veze.

3. Ispunjavate im svaku potrebu

Otpornost, empatija i tolerancija na frustraciju razvijaju se kroz izazove – uz vašu podršku, ali ne i spašavanje.

Kada stalno uskačete kako biste popravili ocjenu, riješili dječje sukobe ili popustili nakon svakog ispada bijesa, oduzimate im priliku da nauče rješavati probleme i regulirati emocije.

Djeca trebaju naučiti da:

• je u redu biti uzrujan
• druga osoba ne može zadovoljiti sve njihove potrebe
• nelagoda je neugodna, ali podnošljiva.

Ako ih stalno “spašavate”, modelirate odnos u kojem jedna osoba sve nosi i rješava, a druga ne razvija odgovornost. U odrasloj dobi to može dovesti do razočaranja – bilo da postanu oni koji preuzimaju sve na sebe ili oni koji očekuju da partner to čini umjesto njih.

4. Brišete sebe iz vlastite priče

Sjećate li se što vi volite? Koji je vaš omiljeni način provođenja subote? Koju pizzu najradije naručujete? Djeca trebaju znati da vi niste samo roditelj – nego osoba s vlastitim željama, granicama i interesima.

Prilagodba u odnosu je zdrava. No, potpuno odricanje od sebe – nije.

Roditelji koji se ponose time da “uvijek stavljaju druge na prvo mjesto” često odgajaju djecu koja ili ponavljaju isti obrazac ili očekuju da će njihov partner nestati u odnosu.

Iz vašeg ponašanja djeca mogu zaključiti da:

• tražiti pomoć ili ono što želite znači biti sebičan
• briga o sebi nije važna
• tuđa udobnost uvijek ima prednost.

Zdravo samopoštovanje nije sebičnost – ono je dio odgovornog roditeljstva.

5. Normalizirate neravnotežu u emocionalnom teretu

Djeca ne promatraju samo što radite, nego i kakvu atmosferu tolerirate u obitelji.

Primjećuju:

• tko nosi emocionalni teret
• tko stalno smiruje napetosti
• čije se želje najčešće uvažavaju
• tko se prvi – i najčešće – ispričava.

Teško je djeci pokazati zdrav sukob, uzajamno poštovanje i ravnopravnost ako ste u odnosu s osobom koja je kronično sebična, zlonamjerna ili ne želi surađivati. Ostajanje u nezdravom odnosu “zbog djece” često ima suprotan učinak.

Kad niste sigurni što tolerirati ili kakav primjer dati, zapitajte se “Da je moje dijete odrasla osoba u ovoj situaciji, što bih želio/željela da učini?“.

Ako vas boli pomisao da bi donosili iste odluke kao i vi sada, možda je vrijeme za promjenu smjera.

---

Djeci ne trebaju savršeni roditelji

Ne trebate biti bezgrešni. Vašoj djeci trebaju roditelji koji pokazuju iskrenost, suradnju, sposobnost isprike i poštovanje – i prema drugima i prema sebi. Jer ono što svakodnevno živite pred njima, sutra će oni živjeti u vlastitim vezama.

Pročitajte i ove članke:

• Teorija privrženosti: Što nam rani odnosi otkrivaju o svim vezama koje ćemo ikada imati?
• Kako stres kod roditelja može naštetiti djeci?
• Kad dođu “leptirići”: Kako s tinejdžerima razgovarati o prvim zaljubljenostima?

• lekcije o vezama
• učenje djece o vezama

Učitaj više izvora