Teško je odoljeti užitku sunčanja, neponovljivom osjećaju toplih zraka koje griju kožu, kosti i dušu. Upravo počinje ljetna sezona, sunčane plaže, travnjaci i terase nas vabe. Poneki će malo i pretjerati s izlaganjem suncu, dobiti neugodne opekline po tijelu, ali to će proći, a bakrena put će potrajati.

Takvi stavovi su vrijedili do 80-ih godina prošlog stoljeća, a danas, starije osobe, desetljećima nakon pretjeranih izlaganja kože štetnim zrakama, plaćaju danak mladenačkim ljetnim radostima. Ružne fleke, crvena ili tamna hrapava ispupčenja na koži lica i svim dijelovima kože koji su izloženi sunčevim zrakama, poput ruku, nogu, vrata, dekoltea, nisu samo estetski problem.

Aktinička keratoza se danas smatra početnim oblikom planocelularnog karcinoma kože, a ako se ne liječi, u 5-10% slučajeva prelazi u planocelularni karcinom, maligni oblik raka pločastih stanica.

Ostali nazivi za aktiničku keratozu su: aktinička prekanceroza i solarna keratoza, zato što većinom nastaje uslijed kumulativnog učinka ekspozicije ultravioletnim zrakama.

Učestalost pojave znatno je povećana u regijama s jače izraženom emisijom UV zraka i kod osoba svjetlije puti. U Australiji, 40-60% odraslih stanovnika je zahvaćeno aktiničkom keratozom. U većini zemalja ne postoje statistički podaci o broju zahvaćenih osoba, jer se aktinička keratoza ne registrira poput ostalih oblika raka.

Sunčane opekline u djetinjstvu i rak kože

Klasični čimbenici rizika za razvoj aktiničke keratoze su spol (muški) i dob. Pojava keratoza je češća kod osoba koje su u životu bile dugo izložene suncu zbog podneblja, rada ili sporta na otvorenom, kod onih koji su u djetinjstvu imali teške sunčane opekline i kod nekih genetskih oboljenja. Vozačima kamiona s dugim stažom, aktiničke keratoze se javljaju češće na suncu izloženoj lijevoj strani tijela.

Pacijenti s transplantiranim organima imaju 250 puta povećan rizik pojave aktiničke keratoze i 100-struko veći rizik razvoja planocelularnog karcinoma.

Zaštita od sunca

Od aktiničke keratoze, planocelularnog karcinoma i ostalih oblika raka kože najbolje ćemo se zaštiti izbjegavanjem izlaganja UV zrakama, kako sunčanim, tako i u solariju.

Najopasniji su ljetni mjeseci i sredina dana, od 10 do 16 sati. Tada treba nositi zaštitnu odjeću, pokrivala za glavu, kvalitetne sunčane naočale, a nezaštićene dijelove kože mazati debelim slojem krema, mlijeka ili losiona s visokim faktorom (Sun Protection Factor SPF) i UVA i UVB filtrom.

Neke studije pokazuju da redovita zaštita ne djeluje samo preventivno, već može reducirati postojeće aktiničke keratoze. Sve ove mjere nisu isključivo sezonske – mjere zaštite treba provoditi i u zimskim mjesecima.

A što s vitaminom D?

Međutim, sunčane zrake nemaju isključivo štetni utjecaj. Izlaganje suncu je glavni izvor vitamina D većini djece i odraslih širom svijeta. Manjak D vitamina je važan zdravstveni problem koji pogađa 40% djece i 60% odraslih.

Pravilna primjena zaštitnih sredstava sa SPF 30 i više, umanjuje sposobnost kože za sintezu D vitamina za 98%, odnosno, praktički je onemogućava.

Metode liječenja

Za liječenje aktiničkih keratoza se treba obratiti dermatologu. Najčešće se provodi krioterapija (smrzavanje tekućim dušikom), laserska destrukcija, fotodinamska terapija, a mogu se lokalno primijeniti i neki lijekovi.

Krioterapija je jednostavna, bezbolna i učinkovita. Keratoze nakon nekoliko dana otpadnu u obliku kraste – često je potrebno ponoviti nekoliko seansi smrzavanja.

Planocelularni karcinom kože se obično liječi kirurški. Kod starijih osoba kod kojih postoji kontraindikacija za kirurški zahvat, ili na mjestima gdje je on teže izvediv, može se površinski zračiti mekim rentgenskim zrakama.

• karcinom
• opekline
• rak kože
• sunčanje
• uv zrake